Zavisi.Uglavnom,moje celo drustvo,neke znam iz srednje ,neke sa fakulteta,neke ovako sa strane,se uglavnom poznaje.
Kako sam upoznavala jedne,tako sam ih spajala sa drugima,izlazili smo zajedno,svirke,rodjendani,itd....

Sto se tice mog i muzevljevog drustva,neki se poznaju,neki ne.
Sve zavisi kako sam sa kim bliska.
Nikada ne zelim,da kao naprimer izlazim negde sa njim i njegovim ''klanom''pozovem drugaricu,kojoj ce mozda biti dosadno i glupo jer od svih ljudi poznaje samo njega i mene

A ja opet,ne mogu da se posvetim samo njoj.
Opet,imam drugaricu kojoj je super zabava da se nadje medju nepoznatom ekipom,voli da prica da se upoznaje,pa za nju nema zime

Ali ova prica o drustvu je vrlo bitna za mene....
Davno jos,pozvala me je moja drugarica iz srednje skole na koncert njenog verenika.(pijanista

)
Sa njom sam isla u srednju skolu,ona je nastavila muzicko obrazovanje na akademiji i od cele ekipe iz skole nastavila samnom da se druzi.
Ok,prodje koncert.Bila je ideja da posle odemo na veceru.Ja tamo ne poznajem nikoga osim nje,doduse verenika sam joj upoznala prehodno,ali covek je bio preokupiran cestitkama,razgovorima,itd...
Ona oko njega sva blista

ja sama,k'o sumanuta,tu i tamo sa nekim popricam o koncertu i muzici,i to je sve

U trenutku mi pridje jedan mladi gospodin i pohvali dezen na mojoj haljini.
Kaze,nakit (neke perle sam imala,drugarica ih druga pravila)odlicno mi se slaze uz odevnu kombinaciju i oci

Pocne tu razgvor o bojama i harmoniji....Rece,to mu je posao.
Posle je prica potekla u drugom pravcu....i par godina kasnije vencali smo se

Hehehe...zato se uvek dvoumim kada sam u dilemi da li da spojim nepoznate ljude.Mozda bas ucinim dobro delo
