Razgovor

Može da se priupita osoba: da li postoji nešto što voliš da radiš, hobi?

Uvek može da se priča o vremenu, da li će kiša?

Uvek možeš da ničim izazvan ispričaš neku dogodobštinu i da izvedeš neko pitanje odatle.
 
Sa poznatom osobom je negde prirodno da vec ima o cemu da se prica, makar to bilo i povrsno poznanstvo.
Sa nepoznatim osobama mozes imati pristup direktnog tipa cesto se nalazite u istoj situaciji mestu, pusenje ispred iste zgrade gde radis,cak i tu na forumu, nesto vas je dovelo tu, itd.
Lepo pridjes i kazes, vidim te cesto tu moje ime je XY. Vec imate neku zajednicku cim ste se negde nasli na istom mestu u isto vreme.
Zapazis nesto na njima interesantno pa krenes, pitas o tome. Udelis neki kompliment, trazis misljenje, pomoc, primetis interesovanja,itd..
Ne bi trebalo da je tesko :) Bitno je da si opusten i svoj.
 
"Jel izlazite negde , mislim ... ovako? " :roll: Pitaj Boga shta mi to znaci, ali uvek prvo to pitam, jeste malo debilno. :aha:

Drugar mi je rekao da tje da me nabode budem li samo jos jednom nekog pitao to isto, posto cesto to chuje :andjeo:

Mada se uvek spontano razvije prica, jedino ne volim da pricam o politici i o fudbalu, uzvrpoljim se bukvalno. E sad ako mi ubodu oblast koju dobro poznajem, umem da se zanesem pa povuchem rucnu kada shvatim da preterujem, mada desava se i kada me razgovor ubije u pojam ako skapiram da razgovaram sa namcorom onda pocnem da gledam unaokolo i cekam da se desi chudo i naidje neko kog poznajem .. nikad se to nije dogodilo :confused:

Inace ponekad ume i alkohol dodatno da mi razveze jezik, samo bez preterivanja. :lol:


PS.


Ali bilo da je odgovor na tvoje pitanje "da" ili "ne", uvek mozes da udaris kontra pitanjem iznenadjujucim "zasto?" :eek: i tu prica spontano krece sama od sebe bez ikakvih skripti i shablona.
 
Poslednja izmena:
Pozdrav forumaši, zanima me koje univerzalna pitanja ili teme koristite kada razgovarate sa osobom koju dobro poznajete, koju manje poznajete i osobu koju prvi put upoznajete ( da li to bilo u društvu preko nekoga, da li je u pitanju rođendan, slavlje neko itd)

Univerzalna pitanja po meni bi bila ( kako si?, kako ti je protekao dan? šta ima novo kod tebe?) ovakva pitanja obično možemo postaviti osobama koje poznajemo ali mene zanima kako nastaviti komunikaciju kada se ova pitanja istroše a priča ne dobija svoj prirodni i normalni tok.(osoba odgovara kratko na pitanja ne u smislu da nije zainteresovana nego prosto može i to značiti ali nekada se desi da je osoba prosto stidljiva i zbuni se)

Isto važi i za osobe koje upoznajemo prvi put (po meni mogu se postaviti neka pitanja vezana za taj trenutni događaj ali kako dalje) koja su to univerzalna pitanja osim ovih koje sam naveo da se komunikacija razvije i krene nekim prirodnijim tokom da ne dolazi često do neprijatne tišine itd. :dash:
mozda osobu smaraju konvencionalna pitanja
mozda zeli nesto konkretno da bude pitana da bi doslado izrazaja njena elokventnost

ni ja ne odgovaram opsirno na pitanja koja se ticu dnevne rutine
 
ni ja ne odgovaram opsirno na pitanja koja se ticu dnevne rutine
Ja imam mladu koleginicu, svaki dan priča sa mnom o vremenu, tj. pokušava da priča. Valjda misli da stariji ljudi mare samo za vremensku prognozu :lol: Već sam htela da je pitam Dobro dete, da li se tebi (sa tolikim si,sama) ništa drugo ne dešava u životu, ali zaustavila sam se na vreme.
 
Ja imam mladu koleginicu, svaki dan priča sa mnom o vremenu, tj. pokušava da priča. Valjda misli da stariji ljudi mare samo za vremensku prognozu :lol: Već sam htela da je pitam Dobro dete, da li se tebi (sa tolikim si,sama) ništa drugo ne dešava u životu, ali zaustavila sam se na vreme.
imam i ja jednog kolegu koji voli da raportira uz kafu svako jutro šta je radio od juče od kako je napustio kancelariju.
evo ga sedi preko puta i melje bez prestankai kad je lego i koliko je redova laguninog sranja progutao pre nego što su mu se sklopile oči......
a ja se pravim da ga pažljivo slušam i jednom u pet minuta pogledam u njegovom pravcu i klimnem glavom
samo mi puni memoriju beznačajnim informacijama, moram da se isključim, tako da te razumem potpuno.
 
Slažem se, ali teško da ćeš odmah početi izlagati kakvu svoju filoSofsku raspravu o prolaznosti života i izvesnosti smrti s čovekom kog si upravo upoznao.
Ne podnosim "small talk", i svakako ni sa kim ne bih počela divan o Noletu s neba pa u rebra (a ni inače), međutim, s ljudima s kojima sam se tek srela ne krećem odmah gromovito, već uopšteno. Vrlo brzo prepoznaš da li je osoba uopšte sposobna za ma šta osim priče o Noletu. Ako je tako, trudiću se da što pre odem, ako ne, onda ćemo se već naći i prestati sa zamlaćivanjem.

Preokrenuti tok razgovora na suštinske teme, a da to pritom ne bude invazivno ili čudno, je umetnost za sebe. To je jedan od razloga zašto me ti što vole da ćaskaju izbegavaju kao kugu - jednostavno znaju da razgovor sa mnom ne može da bude ''lagan''.
 
Tisina je otreznjujuca kad ispalis sva ta projektovana pitanja i dobijes zadovoljavajuce odgovore dolazi ze do onih za koje se nije spremilo gradivo ta tisina je upozoravajuca mozes je prekratit upadicama al joj neces izmenit neminovnost mada ako nemas sto pametno rec bolje cutat nek govore pogledi bio onaj dejt sou izvedi me uglavnom zenske opustene likovi su stegnuti dobro to je zbog pojave mabudze se da bi ih ocarale pocetni sok ako se zbuni one vode i poklapaju ako izignoriras i opustis se lagano vodis konverzaciju
 
Pozdrav forumaši, zanima me koje univerzalna pitanja ili teme koristite kada razgovarate sa osobom koju dobro poznajete, koju manje poznajete i osobu koju prvi put upoznajete ( da li to bilo u društvu preko nekoga, da li je u pitanju rođendan, slavlje neko itd)

Ne znam, ali posmatrajući ljude koji su socijalno vešti u svim situacijama vidim da je to kod njih spontano, ne planiraju unapred niti razmišljaju o tome. Ja nikad nisam imao taj dar za ćaskanje na velikim okupljanjima i sa nepoznatim ljudima, a i smori me to brzo, kao zanimljiva je zajebancija i ćaskanje prvih sat vremena, ali oni to nastavljaju satima i satima... sa osobama koje dobro poznajem je drugačije, to su manji krugovi i teme su mi bliske. Istinski ekstroverti su čudni ljudi, hrane se uvek istim beskrajnim besmislenim ćaskanjem i izlascima gde uvek rade isto u suštini, ali im nikad ne dosadi. Prosto moraju to da rade, ne mogu bez toga.
 
Ne znam, ali posmatrajući ljude koji su socijalno vešti u svim situacijama vidim da je to kod njih spontano, ne planiraju unapred niti razmišljaju o tome. Ja nikad nisam imao taj dar za ćaskanje na velikim okupljanjima i sa nepoznatim ljudima, a i smori me to brzo, kao zanimljiva je zajebancija i ćaskanje prvih sat vremena, ali oni to nastavljaju satima i satima... sa osobama koje dobro poznajem je drugačije, to su manji krugovi i teme su mi bliske. Istinski ekstroverti su čudni ljudi, hrane se uvek istim beskrajnim besmislenim ćaskanjem i izlascima gde uvek rade isto u suštini, ali im nikad ne dosadi. Prosto moraju to da rade, ne mogu bez toga.
" Istinski ekstroverti su čudni ljudi, hrane se uvek istim beskrajnim besmislenim ćaskanjem i izlascima gde uvek rade isto u suštini, ali im nikad ne dosadi. Prosto moraju to da rade, ne mogu bez toga." Ovo je tako tačno ju ju ju
 
Preokrenuti tok razgovora na suštinske teme, a da to pritom ne bude invazivno ili čudno, je umetnost za sebe. To je jedan od razloga zašto me ti što vole da ćaskaju izbegavaju kao kugu - jednostavno znaju da razgovor sa mnom ne može da bude ''lagan''.
Mene izbegavaju iz mnogo prozaičnijih razloga, priznajem stideći se. Moje bič resting fejs svakog otera. :mrgreen:
 
Isto važi i za osobe koje upoznajemo prvi put (po meni mogu se postaviti neka pitanja vezana za taj trenutni događaj ali kako dalje) koja su to univerzalna pitanja osim ovih koje sam naveo da se komunikacija razvije i krene nekim prirodnijim tokom da ne dolazi često do neprijatne tišine itd. :dash:

Ja ne pitam, baš ništa, ali zato pričam , meljem ko vodenica. O vremenu, o poslu o svemu što mi padne na pamet.
Onda oni otvoreni i pričljivi lako uđu u razgovor, a ekstoverti.. Pa u jednom momentu dobiju želju da pričaju, makar da bi me ućutkali.

Imam jedan trik,potpuno nesvesno sam to par puta uradila a kasnije sam shvatila da deluje. Ako me neko više zainteresuje a ne otvara se, onda ispričam nešto o sebi što je lično i o čemu se uobičajeno ne razgovara i tada se obavezno desi da se otvore. Iskrenost i otvorenost gotovo uvek razoružavaju.
 

Back
Top