Razgovor sa somom

-Tata,mogu li i ja s tobom?!Javila se moja desetogodišnja čerka dok sam prebirao po ribolovačkim štapovima,neodlučan za koji da se opredelim.
-Ne znam baš Saro...izgleda će kiša ,čak i pljusak...
-Ne smeta mi,poneću kabanicu...
Do sutona je ostalo još oko sat vremena kad smo kejom stigli ispod mosta.Procenio sam da će tu ispod mosta biti najbolje da lovim smuđa na voblera ako krene kiša.A izgledi zato su se uvečavali iz trena u tren! Teški oblaci su se sa zapada,preko Fruške Gore, valjali na istok,a mi smo bili usred pravca valjanja...Nevreme nas nije moglo promašiti.
-Saro,ovde ćemo...
Naizmence smo varali "voblerom" i Sara je nakon nekoliko nespretnih zabačaja,uhvatila ritam i zabacivala "ko matora"-gde je htela!Za njen uzrast-odlično!
Štap je bio lagani trometarski dvodelni.najlon dobar monofilac 0,26,lagana mašinica i na kraju najlona zakačka i zakačen dvodelni svetli polutonući vobler.S tim priborom sam več imao solidne uspehe i očekivao sam da se i Sara "upiše".
Međutim-ni udarca...Čak ni na poslednjim zracima Sunca u reci...A tada po pravilu udara kao mahnit...Ništa..
Počelo je da seva iz pravca Fruške...
Prvi izbačaj soma sam primetio čim je Sunce zašlo! Udario je repom pored stuba mosta! Pa još jednom i još jednom-bliže nama!
-Saro,daj da promenim voblera!
Kad je izvukla,promenuo sam vobler večim sa zvečkom.
Da pokažem,uzeo sam štap i zabacio...Počeo sam da vučem i ...odmah je udario!
Nije bio velik i dao sam Sari ne govoreći da se zakačio...Počela je da vuče i odmah prostenjala:
-Tata...nešto mi se zakačilo...evo,evo-otima se...Jao,ala udara...Sada će Sara da ti...
Vukla je soma,ne baš spretno zaglavljujući povremeno mašinicom,ali ga je privlačila! Kad ga je privukla obali-som je odjednom podivljao!Počeo je da ludački vuče (nije hteo na obalu!) i Sari se štap savio kao kifla i dril aparata je počeo da cvrči,da se odmotava najlon!
-Tata,ne mogu-odvučiće me...!
Uzeo sam štap iz njenih ruku,pritegao malo dril i povukao...Otimao se,ali sam koristio njegov beg da se zaleti prema obali i za pet-šest sekundi je bio na obali...
Dve i po do tri kile somče...(Ko kaže koliogram-nije pecaroš!)
-Auuu koliki je!Uskliknula je Sara.
-Pa i nije strašan...
Strašnije je bilo osloboditi soma od dve trokrake udice voblera.Jedna mu je bila u ustima,a druga preko nosa...Jedva sam...sav se izbovši u oskudnom svetlu s mosta...Smestio sam soma u najlonsku kesu i da ga Sari.
-Zakači ga Saro na onaj žbun gore iznad nas...
Sara se popela na kosi kej skesom u rukama,a ja sam se okrenuo reci i nastavio sa zabacivanjem i varanjem.
Kiša je počela i javljanje somova-raubovanje je prestalo...
Sara je nešto govorila meni iza leđa,gore na keju i tek kad sam obratio punu pažnju-shvatio sam šta govori i kome...
-A,sad si tu?Kud češ sad da bežiš? Nikud!Nema ti više bežanja-lepi moj brko...
Sad možeš samo u tiganj da pobegneš...
Sedela je tamo gore na keju,nagnuta nad raširenu kesu i pričala somu!
Namah sam se setio sličnog slučaja kad sam bio Sarinog uzrasta i upecao šaranca od pola kile do kile-tzv "porcijaša"...Za mene je to bio ogroman šaran tada i kako sam ga nakačio na povorku,s vremena na vreme sam pružao ruku dodirujući ga prstima po leđima,po širokim krljuštima...Sav srećan i važan!
Tako je i Sara posle teške borbe pričala somu...
 
I da znas da hoce.pamtice ovaj dozivljaj ceo zivot. Moja cerka je vec odrasla zena i pamti svaku upecanu ribu , cak i one otkacene
( koje su po pravilu najvece ) Bojim se da ce ovih secanja i ovakvih prica biti sve manje.
Bravo majstore !
 
instruktori;bt140721:
I da znas da hoce.pamtice ovaj dozivljaj ceo zivot. Moja cerka je vec odrasla zena i pamti svaku upecanu ribu , cak i one otkacene
( koje su po pravilu najvece ) Bojim se da ce ovih secanja i ovakvih prica biti sve manje.
Bravo majstore !
Bolje pamtim neki osečaj donet s ribolova nego osečaj kad sam ubo 12 na sportskoj!
Moj največi som je vredan pisanja i romana i studije!!!:rotf:
 
I po vetru smo, osmogodišnjaci , drugar i ja na morskom doku pecali na hleb..
Naravno da je to bilo više hranjenje ribica jer ne bih sigurno smela da je skinem sa udice
a i verujem da bih plakala jer je sigurno boli ubod udice.Ali morala sam da dokažem da sam "sin"
i da mogu da budem prva...Toliko o mojem ribolovu :)
 
Tol;bt140732:
I po vetru smo, osmogodišnjaci , drugar i ja na morskom doku pecali na hleb..
Naravno da je to bilo više hranjenje ribica jer ne bih sigurno smela da je skinem sa udice
a i verujem da bih plakala jer je sigurno boli ubod udice.Ali morala sam da dokažem da sam "sin"
i da mogu da budem prva...Toliko o mojem ribolovu :)

Imam dva sina-opaki ribolovci,a Sara mi je celo srce sto puta iz grudi čupala s po jednim osmehom.Ćere su mi i sve njene druge...I TI bi mi bila i s Covijem po obalama šumovitim bazala...Tamo s Bogom u korak...
 
coviax1;bt140743:
Imam dva sina-opaki ribolovci,a Sara mi je celo srce sto puta iz grudi čupala s po jednim osmehom.Ćere su mi i sve njene druge...I TI bi mi bila i s Covijem po obalama šumovitim bazala...Tamo s Bogom u korak...

Cicuško...naravno...pratila bih te u stopu...ali dok ti tihuješ i nemušto licitiraš i udvaraš se vodenom življu...ja bih zabola štafelaj nedaleko...i beležila raspoloženje prirode i trenutke sreće blistavog okoliša :) M? :heart:
 
Tol;bt140747:
Cicuško...naravno...pratila bih te u stopu...ali dok ti tihuješ i nemušto licitiraš i udvaraš se vodenom življu...ja bih zabola štafelaj nedaleko...i beležila raspoloženje prirode i trenutke sreće blistavog okoliša :) M? :heart:

Mića namestio štafelaj na Tvrđavi prema Ribnjaku (hvata jutarnje svetlo) i slika onu njegovu "ni na nebu ni na zemlji" (istina-prelepih boja-mamicu mu lopovsku-Boga je pokrao)...Naiđem i pokažem prema Ribnjaku( zelenila iz kojih s
bljeskaju bele kuće s crvenim krovovima razbacane kaskadama):"Kad ćeš Majstore Ono napraviti?"..."Glupost...To je za amatere ..." "Ne naslikati Majstore...NAPRAVITI!
On napravio-slika ko hoče..."
Naravno da mi je opsovo nešto gadno...
Davno je to bilo...i ne viđam više Miću...A Ribnjak tamo i biće tamo i bez mene...
 

Back
Top