Ljutito je zalupila vrata od stana i kljuceve bacila na pianino koji je stajao u uglu sobe. Nije se uklapao u celinu ali je jednostavno bio tu. Njena ljutnja nestade kada ga pogleda i na uglovima usana rastegnu se tuzni smesak.U rukama osteti grcevit stisak a onaj tako poznati miris njegovog losiona obli sobu. Ote joj se tezak uzdah.I bol kroz celo telo poce da tece.
A bili su tako sretni. Bar je ona tako mislila,dok tog jutra nije otisla na kafu sa prijateljicama i videla....
Svojim ocima. Greske nije bilo.
Za stolom u uglu sedeo je on, kezio se ljubaznoj konobarici i drzao za ruke i ljubio njenu sestru!
Glasine su odjednom dobile sliku.
Samo se srusila na pod. Bilo joj je muka od toga sto ga je ona volela do takvog bola da je mogla da umre, od toga da je on varao kao nekoga ko je to zasluzio i pri tom ne osecajuci ni trun krivice, od toga da je to bila njena rodjena sestra!
Secala se njega svaki put kad je prolazila pored tog kafea, kad je ulazila u spavacu sobu, kad je...ma nije se njegova slika micala iz njene glave.
Narocito se secala svega kad bi pogledala svog i njegovog sina! Sada mu je dve godine.
Jutros je opet prosla pored istog kafea, konobarica se uljudno smeskala, a u uglu za stolom-on. Kraj njega je bila neka druga zena.
Njena sestra dozivela je isto sto i ona pre dve godine. Ravnoteza medju bolovima!
Valjda je to Bozija kazna.
Njoj da ostane bez njega i sestre a njemu da ostane bez sina.
Nikad nije saznao da postoji...
Da li je zbog toga kriva?
A bili su tako sretni. Bar je ona tako mislila,dok tog jutra nije otisla na kafu sa prijateljicama i videla....
Svojim ocima. Greske nije bilo.
Za stolom u uglu sedeo je on, kezio se ljubaznoj konobarici i drzao za ruke i ljubio njenu sestru!
Glasine su odjednom dobile sliku.
Samo se srusila na pod. Bilo joj je muka od toga sto ga je ona volela do takvog bola da je mogla da umre, od toga da je on varao kao nekoga ko je to zasluzio i pri tom ne osecajuci ni trun krivice, od toga da je to bila njena rodjena sestra!
Secala se njega svaki put kad je prolazila pored tog kafea, kad je ulazila u spavacu sobu, kad je...ma nije se njegova slika micala iz njene glave.
Narocito se secala svega kad bi pogledala svog i njegovog sina! Sada mu je dve godine.
Jutros je opet prosla pored istog kafea, konobarica se uljudno smeskala, a u uglu za stolom-on. Kraj njega je bila neka druga zena.
Njena sestra dozivela je isto sto i ona pre dve godine. Ravnoteza medju bolovima!
Valjda je to Bozija kazna.
Njoj da ostane bez njega i sestre a njemu da ostane bez sina.
Nikad nije saznao da postoji...
Da li je zbog toga kriva?
