Sapces daljine danas carobno se smijesis meni planinama okovanoj .
Bijela, beskrajna, prohladna,zamrznuta suncem zubatim obasjana .
Tvoja me tisina zovom budi, tvija me ptica u letu prati i milo gleda .
Ono dolje to sam ja i nikom te takvu sanjivu carobnu bijelu ne dam.
Sve i da hocu nemogu nikom prosuti te bisere, te zore te pticama prozore.
Da rukama mogu zgrabila bi je ravnu carobnu bijelu snjegovnu, samo za sebe.
Da pricam proza mi mala i u njenim odajama ni jedna moja pjesma ne bi stala.
Kao u flasi sagradi brod tako bi danas moju carobnu u dusu moju da rasprostrem.
I sve to meni je malo kad trista slika dusu mi hode , kad Panonsji krenu da hode.
Volis jednom horizont ti samo korak do novog, i dok bi neki rekli ravno, dosadno .
Ja iznova zivim daljine planine su obale za te carobne valove kad vjetric prhne . Opet bi da je gledam, sanjam i hodim, opet bi da joj jedra otvorim, pticu u letu dohvatim.
Bijela, beskrajna, prohladna,zamrznuta suncem zubatim obasjana .
Tvoja me tisina zovom budi, tvija me ptica u letu prati i milo gleda .
Ono dolje to sam ja i nikom te takvu sanjivu carobnu bijelu ne dam.
Sve i da hocu nemogu nikom prosuti te bisere, te zore te pticama prozore.
Da rukama mogu zgrabila bi je ravnu carobnu bijelu snjegovnu, samo za sebe.
Da pricam proza mi mala i u njenim odajama ni jedna moja pjesma ne bi stala.
Kao u flasi sagradi brod tako bi danas moju carobnu u dusu moju da rasprostrem.
I sve to meni je malo kad trista slika dusu mi hode , kad Panonsji krenu da hode.
Volis jednom horizont ti samo korak do novog, i dok bi neki rekli ravno, dosadno .
Ja iznova zivim daljine planine su obale za te carobne valove kad vjetric prhne . Opet bi da je gledam, sanjam i hodim, opet bi da joj jedra otvorim, pticu u letu dohvatim.
