RAVNICA CAROBNICA

Sve i da hocu iz nje ne mogu
Rukama grabim sve sto je njeno
Pogledom dovlacim i ono sto ne vidim
Kad i sred horizonta zastanem
Tek sam na pocetku a kraj necu
Samo u njom gnijezdim nadu
Onu duboku kad dah staje
Onu siroku kad vrijeme lijeni
Korake usporava, sitni ih i drobi
Ravnice moja ravna i bajna
Carobna hodaj moje korake
Nedaj me
Danas nemam krila.


general.jpg
 
Duška, prelepo... svaka reč se ispija polako, natenane, sa uživanjem...

Carobna hodaj moje korake
Nedaj me
Danas nemam krila.


Ovo bukvalno izbija iz frizure!

Tvoja poezija je za dve klase bolja o sveg' ovde što sam pročitao, deluje na mene kao da sam ponovo mali dečak, u maminom zagrljaju a u uhu mi njen šapat. Bukvalno tako.

Bravo, majstorice!

Eh, sigurno se pitaš ko te tako nahvali... Sal, bre, promenio sam nik, to je sada "inn" :)

Imam ovde par svojih radova, ali te sigurno neće interesovati... Kad dođeš u NS, javi, ili preko nekoga da ti poklonim jedan primerak svoje knjige :)
 
Predivno, Duška, predivna ti je poezija, kompletan opus... jebte, koji ja slepac bi.
Imaš par zanatskih grešaka, slutim da su namerne, ali opet, ne znam.

Kad se budemo videli, posle kad ti se poklonim kao ubogi umetnik velikom majstoru, kazaću ti ih u lice, a tvoji odgovori će da razveju sva moja htenja u tvom spisateljstvu. Tako treba da bude, tak će i biti.

Respekt majstorici, veliki, a sa njim i želja za ponovnom kafom u bogapitaj gde lokalu.. da uz svaki gutljaj kafe gutam i reči, iskaze, majstorice!

Jedinstvena žena, jedinstven iskaz.
Njena poezija ide iz duše, kao i svaka, ali samo njena se uleva u svaku dušu!

Čast mi je što poznajem Dušku, umetnicu i majstoricu iste.
 

Back
Top