Rastanak je slatka tuga

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
388.205
Te noći je moj voz sa srećom otišao zauvek. Te noći dok sam gledala u te njegove smeđe oči pune suza, shvatila sam da mi život staje. Prestaje sa njegovim poslednjim zagrljajem, njegovim poslednjim osmehom iako tužan, staje Prestaje s tim poslednjim zbogom. Zvuk tišine i njegovih koraka, odlazeći u bolji život bez mene, u toj jesenji noći me je zaboleo.. Gotovo je, sa suzama u očima. večno sećanje na poslednji zagrljaj i njegov tužni pogled

Rekao mi je :- Volim te i voleću te, ali kasno je, zapamti to. Onda sam shvatila, imala sam sve, a ništa nisam izabrala Odbacila sam sreću i odlučla da živim u prošlosti, u bolnim uspomenama. Vetar koji je duvao te noći oduvao ga je od mene, iz vida, ali nije mogao iz srca. Nijedan uragan, priče, vreme ili nova ljubav neće ga oduzeti iz mog srca. On je najbliži, on je otkucaj mog srca, bio je i biće... zauvek!"

n.a.
 
Kako reagujete na rastanke koji su uvek tužni :(
Izbegavam da reagujem. Mislim kako su ti ljudi živi, zdravi i srećni negde tamo, a imam prava biti i sama živa, zdrava i srećna.
Niko mi nije "kamen spoticanja", a najmanje ljudi koje sam iskreno zavolela i shvatila u nekoliko reči, pa kako god bilo sa njihove strane shvaćeno i uzvraćeno.
Žao mi nije.
Ne zamišljam šta je moglo ili trebalo biti.
Drago mi je da sam ih srela i upoznala, bogatija sam za biser i dijamant-i one sa kojima sam u nekom autobusu jednokratno u razgovoru X puta pomislila da su prezanimljivi pa ih više nikad nisam videla, i one kojima sam izjavila hrabro svoja osećanja pa gledala kako ne znaju šta bi sa mnom takvom tačno.
Rastanak... Nije to ni u jednom slučaju. Razišli smo se, mimoišli i živeli svoje živote... i sad smo neki drugi ljudi jer u istu vodu dva puta ne može da se zagazi. Tako kažu ovi moji-ljudi planina, brda, brzaka, potoka, rečica i reka. Brzi smo. Mana nam je i vrlina jedna ista.
 
Teško podnosim rastanke..treba mi vreme da sve to prebrodim, srecom ne previše vremena
Jer se potrudim da se oporavim a kada dodjem u tu fazu oporavljena tada opet gledam
da pamtim samo lepe stvari i desavanja a sve ono što nije bilo u redu da zaboravim
 
U trenutku malo stisnem emocije i ne znam...Nekad mi malo popuste te se vidi malo na meni, nekad budem zbunjen i prorade mi tek kasnije da me zaboli bas u grudima jer je osecaj grozan kad mozda vise osobu nikad neces da vidis ili zagarantovano neces da vidis cujes jo glas uzivo itd...

Kad cujem samo za avionske karte i letove, aerodrome, mene to podseca na rastanke i bol, prva asocijacija jer samo takvo iskustvo nosim u vezi toga...
 
"Zbogom za zauvek ne postoji" ...ne u mom rečniku.

Ne volim rastanke, čak i one najmanje bolne.
Ponekad ne pristajem ni na sastanke, da ne bi bilo nekog rastanka koji će me boleti i znam da je to uzročnoposledičan sled.
Odabrala sam da čuvam lepa sećanja, bez obzira kakvi su bili rastanci.
Ono što sam volela, volim i dalje.
Ono što sam pustila u dušu, tu je i dalje.
Jeste to svojevrstan odbrambeni mehanizam, ali ume da bude melem.
 
Ja se vezem za osobe koje volim i dajem se iskrenom ljubavlju.
Koliko si nekoga volio toliko ti treba da prebolis. Rastanke ne volim, a ko ih voli, jedino ako tako mora, ali se mora prihvatiti situacija takva kakva je, mora se pomiriti sa tim.
Napravili smo toliko uspomena zajedno i ta sjecanja nije lako izbrisati bez obzira koliko se trudili, oni su dio nase price. I znam da ova sjecanja mogu biti bolna i umjesto da ih zaboravim ja se fokusiram na ono sto me je ta veza naucila, dok sam prolazila kroz razne periode zivota.
Mozda sam se razumjela kao ni sa kim prije, a mozda mi je ta veza samo otvorila oci za nesto sto mi stvarno treba u zivotu. Bez obzira na sve, i ako mi je ta osoba nekada znacila veoma mnogo i mozda jos uvijek znaci i mozda da je normalno da on nije vise dio mog zivota, shvatila sam nijesu sve veze da traju zauvijek. Ne zelim ostati zaglavljena u proslosti pitajuci se zasto se desilo to sto se desilo. Ono sto treba uraditi je da uzmemo iz te veze ono sto smo naucili iz nje i nastaviti dalje sa svojim zivotim znajuci da postoje i oni koji ce nam pruziti ono pravo sto smo oduvijek cekali. Isto tako nastavicemo rasti i dalje svakim danom.
"Ponekad ljudi koje ste željeli kao dio vaše priče, suđeno je da budu samo poglavlje. " Na zalost ili na srecu ne znam ali uvijek kazem, sve se desava sa razlogom.
 

Back
Top