Mali čičak
Stara legenda
- Poruka
- 77.633
Umro mi je drug prosle godine, tri dana nisam verovala... bas me potreslo... i dan danas pomislim na njega... koja greota
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ako se ne zatrujemo nečim pa ne dobijemo kancer, onda nas stres spiči u srce ili mozak.
Ova planeta je postala divno mesto za život.
Umrla je jako mlada,ni 30 nije imala tada.
Nisam mogla da verujem kada se desilo.
Meni objasnjavao,"ona plava",nisam imala pojma o kome on to i kad sam se setila i videla umrlicu bila sam sokirana ceo taj dan.
Kisa,neka eskurzija prolazi,ja i rodjak u kafic na toplu cokoladu otisli,secam se sedim,sokirana,ne mogu da verujem.
Galopirajuca leukemija ali nismo bile bliske,nisam imala pojma.
Lik,nije imao ni 30.Zena,dete.Kazu da se samo srusio.
To me nije toliko iznenadilo,ne bih da gresim dusu ali sa jednim od zavisnika se druzio.Pitanje je sta se tu zaista desilo ali opet,da ne gresim dusu.
skoro mi umro drug iz srednje,imam utisak da je tim cinom krenulo osipanje
kako reagujete kad ljudi iz vase generacije krenu da umiru prirodnom smrcu
skoro mi umro drug iz srednje,imam utisak da je tim cinom krenulo osipanje
kako reagujete kad ljudi iz vase generacije krenu da umiru prirodnom smrcu
Druga iz srednje je lupio auto...u po bela dana, totalno besmisleno..na trotoaru... Lik sa faxa, nije imao ni 30, bili smo dobri, živeo je relativno lagodno, bez žene, dece, nekih problema na poslu...samo se srušio u tanjir sa supom kod matorih na nedeljnom ručku, aneurizma,...to me je onako, baš prepalo...glupo je znam, ali sve o čemu sam milsila je deca su mi mala, deca su mi mala...
a ****** mu mater...dokle teramo
Pre desetak dana sam se nasla sa mojima iz osnovne... Meni su svi isti
Jedna se ubila pre nekoliko godina, iz sluzbenog pistolja, 2 meseca nakon porodjaja
Ostali... svi mi kao sa 14 godina, jedino sam ja sama sebi starija.
Nije glupo. To je normalna reakcija. Skoro je ovde grom ubio jednog mog poznanika. Oženio se relativno skoro ima dijete od možda godinu dana. Kada sam shvatio da je poginuo baš sam bio šokiran.
Devedeset prve sam ostao živ zahvaljujući nevjerovatnom spletu različitih okolnosti .
Bila je o tome i reportaža na novosadskoj televiziji . Sve poslije toga mi je čisti bonus
tako niti se plašim vlastite smrti niti brojim godine . Kad čovjek razmisli - za 200, 300 , 500
godina niko neće znati ni da smo postojali tako da je najvažnije da proživimo nešto
što nam vrijedi dok se još može ( u boga ne vjerujem ).
A što se tiče umrlih ili poginulih rođaka i prijatelja , toliko ih je da više ni ne brojim .
Postporodjajna depresija. Psihoza.
Mnogo je takvih slucajeva, nazalost.
Okolina ne ume da prepozna a vrlo lako se leci.
Strasno