Rastaje se moja generacija

Ako se ne zatrujemo nečim pa ne dobijemo kancer, onda nas stres spiči u srce ili mozak.

Ova planeta je postala divno mesto za život.

mislim da nije u planeti problem, nego u ljudima sto su dozvolili da im bude nametnut pogresan obrazac zivljenja
sto kaze sarvas, za 500godina niko nece znati da smo ovde ziveli, a do tada koljemo se, ubijamo, gazimo zbog sake para
ebale ih pare
 
Umrla je jako mlada,ni 30 nije imala tada.
Nisam mogla da verujem kada se desilo.
Meni objasnjavao,"ona plava",nisam imala pojma o kome on to i kad sam se setila i videla umrlicu bila sam sokirana ceo taj dan.
Kisa,neka eskurzija prolazi,ja i rodjak u kafic na toplu cokoladu otisli,secam se sedim,sokirana,ne mogu da verujem.
Galopirajuca leukemija ali nismo bile bliske,nisam imala pojma.

Lik,nije imao ni 30.Zena,dete.Kazu da se samo srusio.
To me nije toliko iznenadilo,ne bih da gresim dusu ali sa jednim od zavisnika se druzio.Pitanje je sta se tu zaista desilo ali opet,da ne gresim dusu.
 
Umrla je jako mlada,ni 30 nije imala tada.
Nisam mogla da verujem kada se desilo.
Meni objasnjavao,"ona plava",nisam imala pojma o kome on to i kad sam se setila i videla umrlicu bila sam sokirana ceo taj dan.
Kisa,neka eskurzija prolazi,ja i rodjak u kafic na toplu cokoladu otisli,secam se sedim,sokirana,ne mogu da verujem.
Galopirajuca leukemija ali nismo bile bliske,nisam imala pojma.

Lik,nije imao ni 30.Zena,dete.Kazu da se samo srusio.
To me nije toliko iznenadilo,ne bih da gresim dusu ali sa jednim od zavisnika se druzio.Pitanje je sta se tu zaista desilo ali opet,da ne gresim dusu.

Druga iz srednje je lupio auto...u po bela dana, totalno besmisleno..na trotoaru... Lik sa faxa, nije imao ni 30, bili smo dobri, živeo je relativno lagodno, bez žene, dece, nekih problema na poslu...samo se srušio u tanjir sa supom kod matorih na nedeljnom ručku, aneurizma,...to me je onako, baš prepalo...glupo je znam, ali sve o čemu sam milsila je deca su mi mala, deca su mi mala...
 
Eto zanimljivo, bas pre neki dan sam razmisljao o tome. Izgleda da je ovaj odozgo poceo da ide na randomajz kada bira pokojnike. Pre sam bio na nekoj sahrani i gledam po groblju kao neka baba... pa tu ima toliko njih mojih godina pa i mladjih i te kako (ja sam 85-o godiste). Vecinu sam poznavao jer sam iz male sredine. Neke licno, neke samo iz vidjenja a neke i nisam znao. Za par njih sam cuo da su se predozirali, par nastradalo u saobracaju a ostale pomorio rak (ako to smatramo prirodnom smrcu). Bas me je ta pomisao onako...skenjala. Koliko samo mladih ljudi tu ima to je cudo jedno.Dece...Cini mi se da je svaki drugi mladji od 40 godina. Godine su, tako reci, danas postale prilicno nevazan faktor kada je umiranje u pitanju i mladi ljudi podjednako oboljevaju kao stari. Da li smo toliko otrovani ili sta je vec, u glavnom, lako je zakljuciti da zivimo u uzasnom vremenu gde smo svi, ali bukvalno, od danas do sutra.
 
skoro mi umro drug iz srednje,imam utisak da je tim cinom krenulo osipanje
kako reagujete kad ljudi iz vase generacije krenu da umiru prirodnom smrcu

Pre desetak dana sam se nasla sa mojima iz osnovne... Meni su svi isti :)
Jedna se ubila pre nekoliko godina, iz sluzbenog pistolja, 2 meseca nakon porodjaja :neutral:
Ostali... svi mi kao sa 14 godina, jedino sam ja sama sebi starija.
 
Druga iz srednje je lupio auto...u po bela dana, totalno besmisleno..na trotoaru... Lik sa faxa, nije imao ni 30, bili smo dobri, živeo je relativno lagodno, bez žene, dece, nekih problema na poslu...samo se srušio u tanjir sa supom kod matorih na nedeljnom ručku, aneurizma,...to me je onako, baš prepalo...glupo je znam, ali sve o čemu sam milsila je deca su mi mala, deca su mi mala...

Nije glupo. To je normalna reakcija. Skoro je ovde grom ubio jednog mog poznanika. Oženio se relativno skoro ima dijete od možda godinu dana. Kada sam shvatio da je poginuo baš sam bio šokiran.
 
Nije glupo. To je normalna reakcija. Skoro je ovde grom ubio jednog mog poznanika. Oženio se relativno skoro ima dijete od možda godinu dana. Kada sam shvatio da je poginuo baš sam bio šokiran.

Stevu čenejca je ubio grom, nežno, k o rukom,
na širokom šoru, tu negde pred zoru il pre.
I niko se nije pitao gde se to noću skitao
nego su žalili i sveće palili svi.

Sa njegovim stricem sam proveo dan, bio je očajan.
Al taj matori momak je imao stomak za sve.
Pa reče: "Eto, tuđeg se latio, zato je glavom platio
- zbog žene svog kuma je sišao s uma sasvim".

Al vidiš, neko to odgore vidi sve,
povlači te konce, igra se.

Postavi na svoje mesto svako dobro,
zlo još pre - sve vide oči sudbine.
 
Devedeset prve sam ostao živ zahvaljujući nevjerovatnom spletu različitih okolnosti .
Bila je o tome i reportaža na novosadskoj televiziji . Sve poslije toga mi je čisti bonus
tako niti se plašim vlastite smrti niti brojim godine . Kad čovjek razmisli - za 200, 300 , 500
godina niko neće znati ni da smo postojali tako da je najvažnije da proživimo nešto
što nam vrijedi dok se još može ( u boga ne vjerujem ).
A što se tiče umrlih ili poginulih rođaka i prijatelja , toliko ih je da više ni ne brojim .

jel si u vojsci dužio luk i strelu? :lol:

ti kao broj 1 iz Alan Forda :) )))
 

Back
Top