PAS USVOJEN IZ AZILA, PRVI UTISAK: SREĆA, RADOST, BLAGOST
Mislila sam da poznajem pse; spremila sam se na čišćenje, pranje za psom, za napor da pas stekne neke neophodne navike, na napor potreban da se pas prilagodi. Umesto toga, dogodilo mi se jedno od najlepših životnih iskustava:
pristigla je mršava, poslušna, smrdljiva.....i umiljata. Ta njena umiljatost je, odmah se videlo, od one plemenite vrste: to nije moljakanje za htranu ili pažnju, to je bila esencija dobronamernosti. Posle prvih zalogaja hrane koju je kod mene pojela, uvela sam je u kupatilo. Znala je da je čeka kupanje a to ni jednom psu nije milo, ali je sarađivala, istrpela trljanje, ispiranje, brisanje.. i bila je ZAHVALNA zbog toga što se trudim oko njene čistoće; Ponovo sam joj dala malo hrane: pojela je, mahnula repom i kada sam joj rekla da je dosta za sada, odmakla s od posude; Sve opisano zahtevalo je otprilike jedan sat bavljenja sa psom.... do ujutru je nisam čula, spavala je, bila mirna i tiha..... Sledećeg jutra, prvi izlazak u dvorište: kad sam je pozvala, nije znala da se odazove, uzela sam povodac, zakačila ga za ogrlicu, poslušno je sa mnom ušla u kuću. .... kasnije sam je ponovo pustila napolje, na prvi poziv je sama ušla u kuću....
Zaista, mogla bih da vam ispričam stotine sjajnih utisaka, posle ova nepuna dva dana druženja sa Sašom, kerušom usvojenom iz azila.....međutim, čini mi se najvažnije da priznam da, bez obzira na prethodna iskustva, ne poznajem pse dovoljno: Saša mi je, na svoj jednostavan način, pokazala da je bolja od svog mog prethodnog znanja. Zahvalna je za sve što joj pružam ali - ne ulaguje se, nije servilna; dobronamerna je i srećna. Sa osmehom na njuški me gleda, juri se sa mačkama i kad one stanu, staje i ona; zainteresovano gleda kokoške, ne dira ih; druži se sa Tiosavom, psom koji je porastao ovde, ali bolje od njega posluša sve što kažem; kada je o zahvalnosti reč, ZAHVALNA SAM I JA NJOJ, ZATO ŠTO JE OVDE....