po ko zna koji put se osecam slomljeno ostavljas me kao da sam bezvredan znam to je moj ego nemam prava da ti nametnem nesto sto ti ne prija dvouimim se izmedju cutanja i kukanja setnja u stanu nafilovanim uspomenama sad je konacno prazan i sad mi se vise ne radi jos jedan prilog besmislenoj tiradi mogucnosti ispred nas postoje tebi vise zato sto si mladja slamanje na pocetnoj viziji mene saplice ima naravno boljih koji vide koji su bolji u krevetu koji su tu ne vagam vec razmisljam u imaginarnom pravcu jer sve sto smo imali to i jeste samo delic moje i tvoje pesme neka se nastavi bez nas slazem se al nece biti kao pre sve sto sam radio nas je zajednistvo drzalo temelj je uzdrman niti se moze vracati na staro okolnosti sve oko koje su se odvijale sve mora biti novo pa i samo bice kao iz kosuljice se mora izleci reci ces ti i tvoje reci a dela ne boj se ona ce uslediti nisam navikao na tvoje odsustvo osecam se pusto i recenzije pesama dragocene nadam se da to nije deo opsene mozda cu samo pisati a to bih i voleo nebitno dal cemo bilo sta imati ponovo ja znam za te trenutke koji su me zivotno oblikovali oni se ne ponavljaju kao ni ovaj sada nek ne bude preduga tirada voleo bih da i on potraje jer praznina nije dobra za osecaje mozes me ne voleti i to je nesto ravnodusnost pre upoznavanja nazvacu greskom znas da bih sve to ispunio samo da bih te voleo jer to mi je potrebno balast mozda ali kako znati da celokupno bivstvovanje to nije sa prekidima i variranjem melodije ja prihvatam dramske pauze sa boli sto konstantno me razdire tako bih zeleo da sam nem da nemam nista da kazem i dostojanstveno pustim da hodis sa drugim drugima i da nestane ta intima sto cinila je zivot podnosljivim....