minon
Legenda
- Poruka
- 59.497
-natrčao sam na neki text i zvinim se što ću kopirati samo delove. mislim da će biti sasvim dovoljno.
"Kako god, pošto je baba samo nutkala hranu i nikad ništa nije komentarisala, osuđivala, niti davala savete, običaj među drugaricama je bio da uvek svratimo kod nje kad je neka od nas u problemima."
"- Da li je neko za domaću višnjevaču?-upita baka neveselo, odvraćajući pogled od unuke
- Evo ja sam, bako, sipaj mi duplu odmah, pa sedi s nama za sto i objasni ti nama lepo šta je to qrva. Da li ih je bilo i u tvoje vreme? Mora biti da jeste, jedna ti je pobegla s mužem, a?-prosikta Maja.- Vidim, nešto gunđaš, vrtiš glavom, pa hajde sad kaži svima šta te muči, glasno i jasno."
"Baka umorno sede na ivicu stolice, tromo dohvati bocu i bez reči nasu svima po čašicu. Tada podignu oči i drhtavim glasom reče:
- Majo, i ti i ja smo od onih žena koje uživaju u svom malom, zamišljenom, ispeglanom svetu. Svetu složenih fioka, skuvanih ručkova tačno u podne, dečijim peticama, letovanjima i zimovanjima. Mi smo, ono što se kaže, poštene žene. To je titula koju smo nametnule same sebi i zato moramo da ćutimo, jer je to titula koja se sviđa ostalim ljudima. Da ćutimo i kad sve u nama vrišti, kad bi sve u nama cvetalo i disalo punim plućima. Jer mi nismo qrve. Mrzimo ih što se ljube s onima koje smo mi htele, što uživaju onako kako smo mi zaslužile, što cvetaju dok mi venemo, što nas svojim postojanjem podsećaju koliko je naša vrlina u stvari paravan za još gore laži, a to su laži koje živimo iz dana u dan. Laži o besprekornom životu, životu smerne i zahvalne majke i supruge. Mrzimo ih jer bi, da imamo snage, poslale sav svoj sadašnji život dođavola i radile šta nam se radi, spavale s kim nam se spava, išle gde se nama ide, živele onako kako se nama živi...Samo, mi to ne radimo, jer nismo qurve, božemesakloni.
Nego, je l' neko za gibanicu?"
...da li vas je baka nutkala hranom i da li ste nešto pametno naučili od nje...?
"Kako god, pošto je baba samo nutkala hranu i nikad ništa nije komentarisala, osuđivala, niti davala savete, običaj među drugaricama je bio da uvek svratimo kod nje kad je neka od nas u problemima."
"- Da li je neko za domaću višnjevaču?-upita baka neveselo, odvraćajući pogled od unuke
- Evo ja sam, bako, sipaj mi duplu odmah, pa sedi s nama za sto i objasni ti nama lepo šta je to qrva. Da li ih je bilo i u tvoje vreme? Mora biti da jeste, jedna ti je pobegla s mužem, a?-prosikta Maja.- Vidim, nešto gunđaš, vrtiš glavom, pa hajde sad kaži svima šta te muči, glasno i jasno."
"Baka umorno sede na ivicu stolice, tromo dohvati bocu i bez reči nasu svima po čašicu. Tada podignu oči i drhtavim glasom reče:
- Majo, i ti i ja smo od onih žena koje uživaju u svom malom, zamišljenom, ispeglanom svetu. Svetu složenih fioka, skuvanih ručkova tačno u podne, dečijim peticama, letovanjima i zimovanjima. Mi smo, ono što se kaže, poštene žene. To je titula koju smo nametnule same sebi i zato moramo da ćutimo, jer je to titula koja se sviđa ostalim ljudima. Da ćutimo i kad sve u nama vrišti, kad bi sve u nama cvetalo i disalo punim plućima. Jer mi nismo qrve. Mrzimo ih što se ljube s onima koje smo mi htele, što uživaju onako kako smo mi zaslužile, što cvetaju dok mi venemo, što nas svojim postojanjem podsećaju koliko je naša vrlina u stvari paravan za još gore laži, a to su laži koje živimo iz dana u dan. Laži o besprekornom životu, životu smerne i zahvalne majke i supruge. Mrzimo ih jer bi, da imamo snage, poslale sav svoj sadašnji život dođavola i radile šta nam se radi, spavale s kim nam se spava, išle gde se nama ide, živele onako kako se nama živi...Samo, mi to ne radimo, jer nismo qurve, božemesakloni.
Nego, je l' neko za gibanicu?"
...da li vas je baka nutkala hranom i da li ste nešto pametno naučili od nje...?
