U biblioteci je vladala grobna tišina. Redovi i redovi knjiga išli su u krug duž zidova popunjavajući cele tri galerije, sve do tavanice koja se gubila u visini i svetlarnika umesto krova. Biblioteka je bila mesto na kojem su sestre provodile najviše svog vremena, i gde su se okupljale kad su se morale posavetovati između sebe. Do pre nekoliko časaka, Margit je imala dojam da sve govore u isti glas - sve, zapravo, osim nje. Ona je ćutala. Nije ni trenula cele noći ali ne zato što su je morile teške misli. Ne, čak ni posle svih neverovatnih stvari koje su se nočas izdešavale, nisu to bile nesmirene misli koje su joj onemogućavale da zaspi. Zapravo, glava joj je bila bistrija nego je pamtila za dugo vremena, i osećala je čudnu smirenost. Kao da je ne bi zbunilo ni da joj tavanica padne na teme. Verovatno bi samo stresla prašinu s ramena.
Nije oka sklopila zato što je bila apsolutno i potpuno budna i svesna, i osećala se kao više nikada u životu i neće spavati. Reči koje su sestre govorile prethodnih sat i po, na šašav su joj način zvučale kao blebetanje bez svrhe i smisla. Nije joj bilo jasno zašto se raspravljaju. Sve je bilo tako prosto, upravo savršeno jednostavno.
Najposle se ispostavilo da tokom sinoćnjeg haosa nju niko nije zapazio. Ljudi su bili previše zaokupljeni ludilom koje im se odigravalo pred očima da bi primetili još jednu ženu koja čak nije ni bila obučena i očešljana kao sestra. Naravno, svi iz Šume su je videli, ali Šuma neće slati izveštaj sestrama.
Sestre su uzele zdravo za gotovo da se Margit našla napolju u baštama kad i one same, nakon što ih je galama iz sela najzad isterala iz kreveta. Niko nije dvaput pogledao bledilo njenog lica ni tamne senke pod očima. Uostalom, sva su ostala lica u samostanu tog jutra izgledala slično.
Sestre su bile podeljene. Jedan deo njih je smatrao da je Šuma prekršila sve moguće Zakone, i praktično napala smrtnike. Insistirale su da se stvar prepusti zvaničnim vlastima grofovije, nakon što im Red uputi najoštriju mogću notu o sinoćnjim zbivanjima.
Mnogo veći deo ostalih nije se slagao. Margit je najviše začudila sestra Ofelia za koju je bila maltene sigurna kojoj će se strani prikloniti. Sestra Ofelia zaista nije volela Stariji Narod, ne na mrgodan i tolerantan način na koji ih nije volela Margit, čija netrpeljivost nikad nije bila velika toliko da bi je sprečila da sa Šumom pregovara, sasluša šta imaju za reći i potrudi se da ih razume. Onoliko koliko je čoveku uopšte bilo moguće da razume Šumu. Sestra Ofelia je bila rigorozna. Stariji je Narod doživljavala kao noćni užas iz šume, više kao zveri nego bića koja imaju razum. Bivajući možda jedini autentični asketa u Redu - svaka od ostalih sestara imala je kakav mali porok, koju preostalu običnu ljudsku slabost: neke su bile gurmani, neke su krišom kupovale sitne ukrase kojima nisu mogle odoleti i određen je broj romansi i novela u svako doba kružio samostanom - trice i kučine kojima se sestra Ofelia nikad nije zamajavala; iskreno je prezirala urođenu telesnost i putenost Starijeg Naroda smatrajući je, uz njihov dvolični i prevarantski rezon, glavnim uzrokom svih problema. Sestra Ofelia je tvrdila da Zakoni ne bi trebali biti savitljivi i prilagodljivi, i nije volela nikakvo odstupanje od njih, s ma koje strane dolazilo.
Margit je shvatila da je grešila, jer je postojala mogućnost da je upravo ovo zadnje prevagnulo da se sestra Ofelia izjasni kako već jeste.
Kad je na nju došao red da govori, sestra Ofelia je izjavila neverovatno: da smatra kako se sinoćnji događaji trebaju, kao prvo, detaljno i beskompromisno raspraviti sa selom; i nakon toga prosto zaboraviti, osim kao opomenu za ubuduće.
Mnogi su se glasovi nakon te izjave podigli u protestu, zahtevajući pojašnjenje. Sestra Ofelia je tad pogledala u Margit i rekla:
-Mislim da će starija sestra Margit biti u stanju da objasni mnogo bolje nego ja.
U prvom momentu, a nakon što ju je prošlo iznenađenje, Margit je osetila kratak nalet gneva. Upitala se je li to kakva podvala sestre Ofelie, neka njena privatna osveta. Nisu praktično ni reč progovorile otkako su se vratile sa susreta na obodu Šume, i Margit je znala da je izgubila saveznika. Sestra Ofelia je više nikada neće pratiti ni na kakve tajne i mimo znanja Reda sastanke sa Starijim Narodom.
Međutim, tog su jutra bilo kakvi budući sastanci stajali pod ogromnim znakom pitanja, što se nje ticalo, tako da nije o tome trošila vreme da razmišlja. Osim toga, setila se ko je sestra Ofelia. Sve što bi imala da kaže, sestra Ofelia bi vam rekla otvoreno, u lice. Ona nije spletkarila niti se služila sitnim ženskim pakostima. Mrzela je pretvornost i laganje, i njene su se reči uvek trebale tumačiti samo onako kako su bile izgovorene. Sestra Ofelia nije govorila dvoznačno.
Stoga, Margit je pogledala duž stola, u lica koja su sad bila okrenuta ka njoj, pa rekla:
-Hvala starijoj sestri Ofelii na ukazanom poverenju, mada ne znam da li ga zaslužujem. Probaću da njene reči protumačim onako kako sam ih ja shvatila, i u kojima se, verujem, s njom slažem. Vrlo dobro znate da sam odmah nakon što je Red obavešten o incidentu zahtevala da se ta stvar što brže i hitnije ispita i reši. Naravno, moj je prvi motiv bila devojka, ali ona nije bila jedini razlog. Kad god je dolazilo do toga da se selo po pitanju nečega žali na Šumu, znate da sam zahtevala isto: što bržu reakciju. Žao mi je što moje reči od pre nedelju dana nisu imale snagu da vas ubede. Govoriću otvoreno. Mada ni u najluđim snovima nisam mogla pretpostaviti da će se dogoditi ono što se dogodilo sinoć, svakako sam već dugi niz godina strepela da do nekog zla mora doći. Ljudi imaju sasvim drugačije poglede na izvesne stvari od Starijeg Naroda. Kao prvo, imaju moral. Moral je diskutabilan sam po sebi, i neću sad ulaziti u detalje jer sam sigurna da znate na šta mislim. Ali usled uvreženih, vekovnih moralnih normi u našem rodu, smrtnici imaju svoj sopstveni pogled na Zakone koje Zakoni, zapravo, ne podržavaju. Zakoni ne postoje da bi štitili ljudski moral, već da bi održavali ravnotežu. Ravnoteža podrazumeva da ničije pravo, način razmišljanja i društvene norme, nije jače od prava drugoga. Znam da se mnoge među vama neće složiti sa mnom, ne samo zato što mi je to već više puta otvoreno rečeno, ali ako bismo htele biti sasvim poštene, onda bi morale priznati da se Šuma mnogo više, i, svakako, na mnogo razumniji način, pridržava Zakona, nego ih se pridržava naša rođena vrsta. Kao što sam već rekla, ljudi su skloni da Zakone tumače kroz prizmu svojih društvenih normi koje se Zakona, a naročito Šume, ni najmanje ne tiču. Stariji Narod nikad ne zahteva od nas da se priklonimo njihovom načinu razmišljanja i postupanja. Oni koji to rade, zapravo smo mi, smrtnici. Sinoć je Šuma rešila da joj je toga dosta. Poznavajući je, zar se stvarno možete čuditi načinu na koji nam je svoje nezadovoljstvo stavila do znanja?
Svo vreme dok je govorila, u biblioteci je vladala savršena tišina. I kad je završila, sestre su nastavile da zure u nju, nepomične. Margitine se oči sretoše sa očima sestre Ofelie, i ona joj blago klimne. Smešila se.
Nije oka sklopila zato što je bila apsolutno i potpuno budna i svesna, i osećala se kao više nikada u životu i neće spavati. Reči koje su sestre govorile prethodnih sat i po, na šašav su joj način zvučale kao blebetanje bez svrhe i smisla. Nije joj bilo jasno zašto se raspravljaju. Sve je bilo tako prosto, upravo savršeno jednostavno.
Najposle se ispostavilo da tokom sinoćnjeg haosa nju niko nije zapazio. Ljudi su bili previše zaokupljeni ludilom koje im se odigravalo pred očima da bi primetili još jednu ženu koja čak nije ni bila obučena i očešljana kao sestra. Naravno, svi iz Šume su je videli, ali Šuma neće slati izveštaj sestrama.
Sestre su uzele zdravo za gotovo da se Margit našla napolju u baštama kad i one same, nakon što ih je galama iz sela najzad isterala iz kreveta. Niko nije dvaput pogledao bledilo njenog lica ni tamne senke pod očima. Uostalom, sva su ostala lica u samostanu tog jutra izgledala slično.
Sestre su bile podeljene. Jedan deo njih je smatrao da je Šuma prekršila sve moguće Zakone, i praktično napala smrtnike. Insistirale su da se stvar prepusti zvaničnim vlastima grofovije, nakon što im Red uputi najoštriju mogću notu o sinoćnjim zbivanjima.
Mnogo veći deo ostalih nije se slagao. Margit je najviše začudila sestra Ofelia za koju je bila maltene sigurna kojoj će se strani prikloniti. Sestra Ofelia zaista nije volela Stariji Narod, ne na mrgodan i tolerantan način na koji ih nije volela Margit, čija netrpeljivost nikad nije bila velika toliko da bi je sprečila da sa Šumom pregovara, sasluša šta imaju za reći i potrudi se da ih razume. Onoliko koliko je čoveku uopšte bilo moguće da razume Šumu. Sestra Ofelia je bila rigorozna. Stariji je Narod doživljavala kao noćni užas iz šume, više kao zveri nego bića koja imaju razum. Bivajući možda jedini autentični asketa u Redu - svaka od ostalih sestara imala je kakav mali porok, koju preostalu običnu ljudsku slabost: neke su bile gurmani, neke su krišom kupovale sitne ukrase kojima nisu mogle odoleti i određen je broj romansi i novela u svako doba kružio samostanom - trice i kučine kojima se sestra Ofelia nikad nije zamajavala; iskreno je prezirala urođenu telesnost i putenost Starijeg Naroda smatrajući je, uz njihov dvolični i prevarantski rezon, glavnim uzrokom svih problema. Sestra Ofelia je tvrdila da Zakoni ne bi trebali biti savitljivi i prilagodljivi, i nije volela nikakvo odstupanje od njih, s ma koje strane dolazilo.
Margit je shvatila da je grešila, jer je postojala mogućnost da je upravo ovo zadnje prevagnulo da se sestra Ofelia izjasni kako već jeste.
Kad je na nju došao red da govori, sestra Ofelia je izjavila neverovatno: da smatra kako se sinoćnji događaji trebaju, kao prvo, detaljno i beskompromisno raspraviti sa selom; i nakon toga prosto zaboraviti, osim kao opomenu za ubuduće.
Mnogi su se glasovi nakon te izjave podigli u protestu, zahtevajući pojašnjenje. Sestra Ofelia je tad pogledala u Margit i rekla:
-Mislim da će starija sestra Margit biti u stanju da objasni mnogo bolje nego ja.
U prvom momentu, a nakon što ju je prošlo iznenađenje, Margit je osetila kratak nalet gneva. Upitala se je li to kakva podvala sestre Ofelie, neka njena privatna osveta. Nisu praktično ni reč progovorile otkako su se vratile sa susreta na obodu Šume, i Margit je znala da je izgubila saveznika. Sestra Ofelia je više nikada neće pratiti ni na kakve tajne i mimo znanja Reda sastanke sa Starijim Narodom.
Međutim, tog su jutra bilo kakvi budući sastanci stajali pod ogromnim znakom pitanja, što se nje ticalo, tako da nije o tome trošila vreme da razmišlja. Osim toga, setila se ko je sestra Ofelia. Sve što bi imala da kaže, sestra Ofelia bi vam rekla otvoreno, u lice. Ona nije spletkarila niti se služila sitnim ženskim pakostima. Mrzela je pretvornost i laganje, i njene su se reči uvek trebale tumačiti samo onako kako su bile izgovorene. Sestra Ofelia nije govorila dvoznačno.
Stoga, Margit je pogledala duž stola, u lica koja su sad bila okrenuta ka njoj, pa rekla:
-Hvala starijoj sestri Ofelii na ukazanom poverenju, mada ne znam da li ga zaslužujem. Probaću da njene reči protumačim onako kako sam ih ja shvatila, i u kojima se, verujem, s njom slažem. Vrlo dobro znate da sam odmah nakon što je Red obavešten o incidentu zahtevala da se ta stvar što brže i hitnije ispita i reši. Naravno, moj je prvi motiv bila devojka, ali ona nije bila jedini razlog. Kad god je dolazilo do toga da se selo po pitanju nečega žali na Šumu, znate da sam zahtevala isto: što bržu reakciju. Žao mi je što moje reči od pre nedelju dana nisu imale snagu da vas ubede. Govoriću otvoreno. Mada ni u najluđim snovima nisam mogla pretpostaviti da će se dogoditi ono što se dogodilo sinoć, svakako sam već dugi niz godina strepela da do nekog zla mora doći. Ljudi imaju sasvim drugačije poglede na izvesne stvari od Starijeg Naroda. Kao prvo, imaju moral. Moral je diskutabilan sam po sebi, i neću sad ulaziti u detalje jer sam sigurna da znate na šta mislim. Ali usled uvreženih, vekovnih moralnih normi u našem rodu, smrtnici imaju svoj sopstveni pogled na Zakone koje Zakoni, zapravo, ne podržavaju. Zakoni ne postoje da bi štitili ljudski moral, već da bi održavali ravnotežu. Ravnoteža podrazumeva da ničije pravo, način razmišljanja i društvene norme, nije jače od prava drugoga. Znam da se mnoge među vama neće složiti sa mnom, ne samo zato što mi je to već više puta otvoreno rečeno, ali ako bismo htele biti sasvim poštene, onda bi morale priznati da se Šuma mnogo više, i, svakako, na mnogo razumniji način, pridržava Zakona, nego ih se pridržava naša rođena vrsta. Kao što sam već rekla, ljudi su skloni da Zakone tumače kroz prizmu svojih društvenih normi koje se Zakona, a naročito Šume, ni najmanje ne tiču. Stariji Narod nikad ne zahteva od nas da se priklonimo njihovom načinu razmišljanja i postupanja. Oni koji to rade, zapravo smo mi, smrtnici. Sinoć je Šuma rešila da joj je toga dosta. Poznavajući je, zar se stvarno možete čuditi načinu na koji nam je svoje nezadovoljstvo stavila do znanja?
Svo vreme dok je govorila, u biblioteci je vladala savršena tišina. I kad je završila, sestre su nastavile da zure u nju, nepomične. Margitine se oči sretoše sa očima sestre Ofelie, i ona joj blago klimne. Smešila se.