Рамазанске занимљивости у БиХ

Проблем је што Алијино наслијеђе о “исламизацији муслимана” и “наметању шеријатског поретка”, удружено са Таиповим порукама вјерницима широм царства да треба “да поремете и сруше невјерничке планове” неће бити лако локализовати на Сарајево и кантоне са бошњачком већином. У Сребреници се о рамазану појавио пословично осиони санџачки муфтија Зукорлић да, без грађевинске дозволе и осталих законом прописаних одобрења надлежних општинских и органа Реублике Српске, демонстративно положи камен-темељац вишеспратног Бошњачког културног центра. Послије спорног исхода локалних избора 2012, овогоишњих инцидената инсецнираних у Поточарима, те најновијих провокација скандал- мајстора еф. Моамера, постаје очигледно да је Сребреница постала, промишљено одабрана, стратешка тачка за пробијање ентитетских граница и подривања РС. И неће нам бити лако ...
Šta koga briga šta će privatni vlasnik prostora u Srebrenici graditi i koliko će spratova imati. Dakle, zemljište je bošnjačko i kupljeno prije rata. Prije rata su napravljeni bili i planovi za Zantski centar.
Uporediti dvije Inat - pravoslavne crkve sa ovom gradnjom.
 
вишеспратног Бошњачког културног центра

Знаш ти добро шта куле гради а шта разграђује, мој Сафо. И у то име...

Stari Abdulah ga je cuteci pazljivo slusao. Grickao je travku krajem zuba zagledan negdje u daljinu. Kad Safet zavrsi, Abdulah uzdahnu:

- Sve ja to znam, moj Safo. Oni nas preziru ko da smo gubavi, jer ne pristajemo ni na jednu bandu. Nijesmo niciji.
- Kako to, deda, nijesmo niciji. Zar mi nijesmo Turci iz Anadolije, kako babo prica.
- Nijesmo, moj Safo. Odrastao si, treba da znas istinu. Nejma Turaka u Hercegovini. Nejma ih ni u Bosni, ni u Sandzaku. Turci su otisli u Tursku, a mi smo ovdje ostali.
- Pa ko smo onda mi? - cudi se Safet.
- Mi poticemo od njih.
- Od koga?
- Od njih. Od Vlaha.

Safetu se javi neka mucnina u stomaku, bijes ga obuze.

- Ja nijesam Vlah! necu da budem krmski Vlah. Oni se krste i idu u crkvu, a mi u dzamiju. Mrzim Vlahe. Ja nijesam Vlah.
- Smiri se, Safo moj - pomilova ga Abdulah po kosi. Nijesmo mi Vlasi no je muka sto ne znamo ko smo. S njima necemo, a Turci nijesmo. Mi smo se, moj Safo, nekad prezivali Miljanici. Zivjeli smo dolje blizu Bilece i slavili smo svetog Nikolu. Babo mog babe, sucur Alahu, poturcio i dosao ovamo. Sa sobom je kandilo donjeo, eno ga jos na tavanu.
- Je li to ono s lancima sto stoji u starom sanduku?
- Jeste. To je nase kandilo, moj Safo.

Glas starog Abdulaha je podrhtavao. Bilo je u njemu neke tuge i gorcine.

- A sto to ne bacimo, djedo, no nam pogani kucu - pita Safet.

Abdulah gricka travku, pogledom luta po plavom nebu iznad Hercegovine.

- Jos si ti mali, Safo. Jednog dana ces razumjeti.
- Sto mi ne objasnis, djedo?
- Ne znam hoces li razumjeti, moj Safo. Jos si mali da to razumijes. Veliki si da znas ko smo, a mali da razumijes da nijesmo ni Srbi ni Turci. i da kandilo ne smije da se baci.
- Ja cu kad porastem da ga bacim.

Cuti Abdulah. Ispljunu izvakanu travku, ubra drugu i stavi je medju zube, pa poslije duzeg cutanja veli:

- Mozda. Mozda ces i da ga bacis. Safo moj. Mozda hoces, a mozda neces.
- Hocu, djedo. Bacicu ga sigurno.
- Mozda. Mozda, Safo moj. Mozda hoces, a mozda neces. Samo Alah sve zna.
- Alah ne voli kandilo, djedo. On ne voli ni Vlahe.
- Ko ce to znati, Safo moj. Bog je jedan i nas i njihov.

Safet ga gleda zbunjeno.

- Kako to, djedo. Oni ne vole Alaha.
- Sve ces ti to jednog dana shvatiti, Safo moj.
- Molim te, djedo, baci ono sa tavana.

Abdulah uzdahnu.

- Necu. Necu, Safo moj. Dok sam ja ziv necu, a vi poslije cinite sta hocete. Dace Alah da ja umrem da vam zla ne vidim.
Safet je uporan. - A sto, djedo? Objasni mi. Zasto neces da bacis ono sa tavana?

Cuti Abdulah. Gricka travku, zmirka ocima.

- Slusaj dobro, Safo moj - kaze napokon. Slusaj dobro i upamti. Dobro upamti, ne moras sada da razumijes, razumjeces kad bude trebalo. Ova dva rata su nam isla naruku. Alah nam je pomogo pa smo Vlahe u oba rata razrijedili. Ali, opet ih je puno ostalo. Nece nam zaboraviti, a ne zna se sta nosi
dan, a sta noc. Moze i njihovo da dodje. Zato nam, treba ono kandilo, Safo moj. Ako njihovo dodje, uzmi kandilo i ikonu svetog Nikole, ima na tavanu i ikona, Safo moj, upali kandilo i prozovi se Stojan. Tako ces glavu da sacuvas. Jesi li utuvio, Safo moj?
- Jesam. djedo, ali ja necu da budem Stojan.
- E moj Safo - opet uzdahnu Abdulah, vakat kule po primorju gradi, vakat gradi, vakat razgradjuje.
- Sta ti to znaci, djedo?
- Moli se Alahu da nikada ne saznas sta to znaci.

Razumije sada Safet-beg poruku starog Abdulaha. Dobro je razumije. Pribojava se da se sada poslije ove pogibije na planinama iznad Drine, i ono vrijeme za kandilo i ikonu priblizava.
 
Знаш ти добро шта куле гради а шта разграђује, мој Сафо. И у то име...
...................
Nebitno mi je porijeklo i ko su mi bili preci. Velikosrbi su samo nafurani na te stvari. Film Nož sam nedavno pregledao. Dobar film o ratovanju između braće po krvi.
Sjetio sam se primjera iz stvarnog života,...
 
Hvala @komšija na potvrdi istinitosti ove anegdote iz života dva pjesnika. Žao mi je što ste ti i brat ti imali problema od strane vlasti sa korištenjem vašeg stana.
Nadam se da je sada sve ok.

Побркао си ме друже са неким везано за тај стан, но небитно.

Анегдота је истинита, и сјајно илуструје опседнутост огромног броја србијанаца Немачком. И симболима Немачке: мерцедесом, бемвеом, својим немачким газдама ко је тамо радио, млађи Хуго Босом, а не мали број су фанови и оних којима је Хуго Бос кројио униформе - таквима није било баш драго када је Дража деведесетих постао антифашиста па су од тада фанови Мите Љотића.
 
Poslednja izmena:
poturice je onaj mentol alexandar trebao da potera u tursku
mi smo hrishcanska civilizacija u evropi I dzamijama hodzama I zavijanjima 5 puta na dan ovde nije mesto

Нисмо ми хришћани, ми смо пагани који обављају паганске ритуале које унијатска СПЦ дозвољава, али нас зато полако предаје папи у Риму да нас тај жрец "христијанизује".
 
Нисмо ми хришћани, ми смо пагани који обављају паганске ритуале које унијатска СПЦ дозвољава, али нас зато полако предаје папи у Риму да нас тај жрец "христијанизује".

vi komunjare ste se oduvek razumeli u religiju ko maricua u...
 
Но, како се харизматични Таип, под притиском демократије у парку Гези, сада окренуо исламу не само код куће него, подршком свргнутом “муслиманском брату” Мурсију, и у спољној политици, могло се очекивати да његова продужена рука у БиХ више неће бити СДП, СДА и СББ, него Ријасет ИВЗ. И као што се у Станболу данас више говори о покривању, изувању и прохибицији, него о људским правима, медијским слободама и секуларној држави, тако се и у Сарајеву, ево о рамазану, више говори о испосничким искусењима пред “врућим панталоницама” и “мирисом алкохола”, него о инвестицијама и запошљавању. И, нека, ако већ тако хоће, у њиховом Сарајеву, али не и у Сребреници која је у Српској.
Kecmanoviću, ne ujedaj ruku koja te hrani. Turska 8 puta više ulaže investicija u Srbiju, nego što ulaže u BiH.
 
:hahaha: Базнија


Press RS
Vlasnik „Studen promA“ TRAŽI 2,5 MILIONA ODŠTETE
Tuži BiH jer mu je otela francusko vino za puževe

Vlasnik preduzeća „Studen prom“ iz Zvornika Pero Divljanović tužiće BiH jer mu je upropastila posao vredan 2,5 miliona evra, zbog čega je bio prisiljen da otpusti 32 radnika, a slična sudbina očekuje i preostala 92 zaposlena!
Divljanović, kojem su carinici nedavno oduzeli 1.100 litara belog vina vrednog oko 10.000 maraka, uz obrazloženje da ga je pokušao nelegalno uvesti u zemlju, ističe za Press RS da je reč o podmetanju zbog kojeg je njegova firma upropašćena. On navodi da se njegovo preduzeće bavi izvozom prerađenog mesa od puževa i da je zbog toga uvezlo 1.100 litara burgonjskog vina.
- To vino je služilo za potrebe prerade mesa i imao sam sve uredne papire koji to dokazuju. Roba mi bez ikakvog razloga stoji na carini skoro dva meseca, zbog čega sam izgubio inostrane kupce i posao vredan 2,5 miliona evra - tvrdi naš sagovornik.
On objašnjava da se meso puževa prilikom prerade mora kuvati i da se za taj proces koristi četiri odsto vina po kilogramu mesa.
- Kupci iz inostranstva su tražili da umesto domaćeg vina, kako sam ranije radio, počnem koristiti burgonjsko vino iz Francuske. Otišao sam na špediciju i pitao šta mi treba za uvoz tog vina. Rekli su da akcizne markice nisu potrebne jer vino nije namenjeno za dalju prodaju, već se koristi u procesu kuvanja puževa kao repromaterijal. Naručio sam 1.100 litara vina koje je trebalo da preuzmem u Mađarskoj. Odvezli smo u Mađarsku prerađeno meso puževa i preuzeli palete sa vinom - pojašnjava Divljanović.
Kamion sa vinom, nastavlja Divljanović, stigao je na granični prelaz u Orašje 10. avgusta ove godine, a tri dana kasnije upućen u Carinsku ispostavu Zvornik na uvozno carinjenje. Divljanović ističe da je u međuvremenu uputio zahtev Odseku za carine u Regionalnom centru u Tuzli da ga delimično oslobodi plaćanja carine i PDV-a na to vino jer je reč o repromaterijalu koji se koristi za proizvodnju robe namenjene za izvoz. Kaže da je, zbog toga što ni posle tri dana nije dobio nikakav odgovor, a preradu mesa nije mogao da radi bez vina, otišao na CI Zvornik da razgovara sa šefom Fadilom Kavazovićem.
- Pitao sam ga gde je problem i zamolio da se roba uskladišti na carini u Tuzli dok se ovo ne reši. On je to odbio. Onda sam ga pitao da li možemo robu vratiti nazad dobavljaču od kojeg smo je uzeli, ali je on rekao da ne možemo ni to. Na kraju sam ga pitao da li mogu da ocarinim tu robu, jer kupac hoće da odustane od narudžbe i nemam izbora". On mi je rekao: „Pa nisam ja rekao da ne može da se ocarini", što je u prevodu značilo da mu treba dati novac da bi problem bio rešen. Nisam mu dao ništa, već sam otišao u špediciju „Kula prom" i rekao im da podnesu zahtev za carinjenje robe, što su i učinili. Međutim, carina je pozvala „crnokošuljaše" koji su oduzeli vino, sa obrazloženjem da nije imalo akcizne markice naše zemlje i da sam ga hteo prokrijumačriti, što je notorna laž - tvrdi Divljanović.
Sagovornik Pressa RS ističe da je ni kriv ni dužan postao žrtva bahate administracije, zbog čega je izgubio posao vredan milione evra. Pošto je vino zadržano na carini, objašnjava on, nije mogao prerađivati meso puževa, zbog čega je do sada izgubio 600.000 evra i morao da otpusti 32 radnika. U međuvremenu, francuski kupac je odustao od posla vrednog 2,5 miliona evra, pa Divljanović najavljuje otpuštanje i preostalih radnika. Da zlo bude veće, kupci iz inostranstva su najavili tužbu protiv njega jer im nije isporučio traženu robu.
- Zbog svega toga tužiću BiH i tražiti da mi država nadoknadi štetu koju su mu naneli - zaključio je Divljanović.
 

Back
Top