Dragoljub--
Iskusan
- Poruka
- 5.362
Istorijska istrazivanja za pocecima ove vestine vode do persiskog lekara Rhasesa koji je pronasao tehniku destilacije alkohola i objavio na arapskom i persiskom jeziku.
Dalje usavrsavanje je zasluga arapskih alhemichara tokom osmog ili devetog veka koji su usavrsili opremu za pecenje u danasnjem smislu. Iako je Islam branio konzumaciju alkohola bi ispecen prvi arak negde na srednjem istoku.
Alkohol i pecenje alkoholnih pitja udje u Evropu s Arapima preko Spanije, a srpska rakija poce da se pece po dolasku Turaka na Balkan.
Dalji sacuvani tragovi rakijske srpske proslosti vode do Knjazevca i Moravske kuce autentične iz tog doba kad se pekla rakija na drevnom lampeku. Tamo je pravi lampek za pečenje rakije iz doba Karađorđa, sa lulom od trešnjevog drveta i tehnologijom destilacije na kojoj bi Evropa i danas mogla da zavidi.
"Џабир ибн Хајан арапски алхемичар негде током осмог века реши проблем печења арака изуме урађај за дестилацију алембик.
Тако то допутова у Србију алембик и ужили се као лампек српско постројење ѕа дестилацију, а Срби у његову част дадоше име кљуку за ферментацију Џибра...
Ракија постаде део културног миљеа у Срба, рођење, свадбе,сахране сабори,светковине парастоси...'ајдуци, устаници..., све је то испијало ракију шљивову.
Познато је да је Карађорђе стално носио уза се чутуру ракије да се окрепи после боја или приликом доношења историских одлука..."
Dalje usavrsavanje je zasluga arapskih alhemichara tokom osmog ili devetog veka koji su usavrsili opremu za pecenje u danasnjem smislu. Iako je Islam branio konzumaciju alkohola bi ispecen prvi arak negde na srednjem istoku.
Alkohol i pecenje alkoholnih pitja udje u Evropu s Arapima preko Spanije, a srpska rakija poce da se pece po dolasku Turaka na Balkan.
Dalji sacuvani tragovi rakijske srpske proslosti vode do Knjazevca i Moravske kuce autentične iz tog doba kad se pekla rakija na drevnom lampeku. Tamo je pravi lampek za pečenje rakije iz doba Karađorđa, sa lulom od trešnjevog drveta i tehnologijom destilacije na kojoj bi Evropa i danas mogla da zavidi.
"Џабир ибн Хајан арапски алхемичар негде током осмог века реши проблем печења арака изуме урађај за дестилацију алембик.
Тако то допутова у Србију алембик и ужили се као лампек српско постројење ѕа дестилацију, а Срби у његову част дадоше име кљуку за ферментацију Џибра...
Ракија постаде део културног миљеа у Срба, рођење, свадбе,сахране сабори,светковине парастоси...'ајдуци, устаници..., све је то испијало ракију шљивову.
Познато је да је Карађорђе стално носио уза се чутуру ракије да се окрепи после боја или приликом доношења историских одлука..."