Rainy day

Dan je divan,a ja slusam ove note i prizivam kišu...I sanjarim..ti i ja,muzika,crno vino i kiša koja udara u prozorska okna...jednom...



KIŠI
Kiši. Divno. Ja te volim, kažem.
Ostaćemo kod kuće, i sami,
Jer ništa nam od nas nije draže.
Kasna jesen skriva se u tami.
Kiši. Taksi promiče u seni,
Autobusi ulicama bruje.
Remorkeri vuku se po Seni,
Dižu buku koja se ne čuje.
To je divno. Kiši. Njen slap
Slušam kako rominja i pada.
Udara o stakla, kap po kap,
A ti mi se nežno smešiš sada.
Volim te. O, taj zvuk koji plače,
Jeca kao zbogom, a ja stojim
I uskoro, kada odeš, znaćeš
Da to kiši u očima tvojim.

Francis Karko




10263.jpg
 
Današnja kiša nema kraja.,
Današnja kiša je izgubila svoj početak.
Koračam prema tebi razmišljajući koliko se već dana ovako viđamo.
I pričamo...Pričamo kao i uvek- polako i pametno.
Sve što sada vidim podseća me na Onaj Grad koji našoj vrsti na kraju ostane.
Naša vrsta voli starinske filmove.
Oni hrane usvojene taštine.Tvoja tišina mi opet bistri misli.
Kad prođe pokloniću ti svoju.
Nek' vode ljubav kako to samo tišine čine.
U pauzi svega beznačajno ti govorim što sam sutra želeo reći...
I juče.
Kiša još pada i nije hladno.
Kafa u šoljicama strpljivo čeka pokoravajući se dobovanju naših čežnji.
Volim kišu kad nije hladno i kad pijemo kafu tamo gdje posluga ne voli svoje goste, tamo gde ni muzika nije dobra.
Na takva mesta odlazimo sve više, naročito kada ovakva kiša pada...
kada sve ostaje iza nas.
Pitam se hoću li u Drugom gradu imati svoje mesto i nekog poput tebe da mi upotpuni popodneva mokrih utoraka, sreda, ponedeljaka i onih ostalih...
Pomalo se brinem...
ne zbog sebe, već zbog tišine
Znaš već...
Znam da znaš.
 

Back
Top