Šampionski ples
Dodjoh, videh, pobedih! Kao brzi voz juniori Srbije su protutnjali Francuskom, i sa pobedničkim peharom se vraćaju u Srbiju, namenjen najboljoj reprezentaciji u diviziji III, a već naredne godine u Madridu orlići će imati priliku da igaju u rangu više sa mnogo kvaitetnijim reprezentacijama, ali to je ono što smo i hteli kada smo kretali na ovaj put, svesni težine zadatka.
U meču, koji nas je promovisao u šampione, Srbija – Madjarska 13:7.
Najbolji meč na prvenstvu reprezentacija Srbije, upravo, je odigrala u finalu i tako u velikom stilu stigla do trona. Odmah na početku meča naši su krenuli veoma agresivno, sa planom da u prvih desetak minuta pokušaju da neutrališu centre Madjarske reprezentacije, od kojih je pretila najveća opasnost. Nakon uvodnih minuta utakmice, lopta je počela sve više da se pušta prema krilu, gde su naši igrači pokušavali da probiju odbranu protivnika. Jedna od takvih akcija je urodila plodom u 20. minutu prvog poluvremena, kada je Kušić, koji je na ovoj utakmici sa centra prebačen na krilo, prošao tik uz aut i na taj način doneo vodjstvo Srbiji. Prilika za pretvaranje nije bila uspešna, tako da je u tom trenutku na semaforu stajalo 5:0 za našu reprezentaciju. U nastavku prvog dela, naši su igrali sve bolje i čvršće, pogotovo u odbrani, ne dozvoljavajući protivniku da udje u naših 22 metra, dok se u nadapu lopta sigurno čuvala, jer je teren zbog kiše bio izuzetno mokar i klizav, i samim tim se moralo igrati još opreznije.
Nastavak meča je doneo još bolju igru naše reprezentacije, a kako je meč odmicao samopouzdanje naših igrača postajalo je sve veće, dok je kod Madjara bila primetna velika nervoza, što je kulminiralo žutim kartonom za njihovog stuba, i tako se otvorila velika mogućnost da se sa igračem više napravi kapitalna prednost. Bez srljanja i brozopletosti, naši igrači su razvijali igru i čekali najpovoljniji trenutak da probiju, već posrnulu odbranu Madjara. Recept za esej bio je isti kao i u prvom poluvremenu. Lopta se sjajno i tačno kretala ponovo prema Kušiću, koji je iskoristio višak na krilu, i bez većih problema ušao u esej prostor protivnika. Ni ovoga puta nismo bili uspešni iz pretvaranja, ali ipak na semaforu je bilo velikih 10:0 za Srbiju. Tada je san koju su svi sanjali pred početak šampionata, polako počeo da postaje java. Ali kao da u nogama imaju bezbroj velikih utakmica, naši igrači nisu padali u euforiju i prerano slavlje, koje je nama svojstveno, već su još jačim intenzitetom pokušavali da postignu još koji poen i tako osiguraj pobedu. Ponovo smo Madjare držali daleko od našeg gola, i na sve moguće načine ih onemogućavali da razviju bilo koji sistem igre koji su planirali pre meča. Odgovoran i profesionalan pristup naših igrača, bez obzira na veliko vodjstvo koje smo imali, doneli su nam da Madjari naprave kaznu na nekih sedam metara od svog gola, a stručni štab je odlučio da se kazna izvede šutem na gol, što se ispostavilo da je bila pametna odluka, jer je to bio lak posao za Jašarija, koji je Srbiji tada doneo ogromnih 13:0, 15. minuta pre kraja meča. Tada Madjari definitivno kreću na sve ili ništa, i polako počinju da dolaze sve bliže našem esej prostoru, ali na svu sreću bez konkretizacije. Medjutim, ragbi ne bi bio tako lep sport da drame nisu moguće. U bukvalno poslednjem minutu meča, Kušić zbog visokog hvatanja dobija žuti karton, a Madjari odmah u sledećem napadu postižu esej i pretvaranje, i vraćaju tračak nade da mogu da načine preokret. Igralo se zaustavno vreme i tada je samo sudija znao koliko će meč biti produžen, a Madjari su sa igračem više atakovali na sve moguće načine na naš gol. Sekunde su tada postajale godine, a pogledi prema sudiji su bili sve češći. Kada se začula pištaljka za kraj utikmice, bio je to signal da svi utrče u teren i proslave veliku pobedu. Bilo je suza i smeha istovremeno, valjanja po terenu, pesme na sred terena. Sve ono što šampioni rade kada osvoje pehar.
Vremena za analizu će biti, jer sada je vreme slavlja i radosti, koje su svi ovi momci zaslužili. Pre svega svojim odnosom prema dresu koji nose, svojim velikim radom i zalaganje, vaspitanjem i poštenjem. Svi treba da im odamo priznanje za ovo što su uradili, jer velika je to stvar da bi prošla neopaženo. Na krilima ovog uspeha treba
nadogradjivati dalji rad u ragbiju na celoj teritoriji Srbije, jer se opet pokazalo da se veliki rad uvek isplati.
I na kraju, momci hvala vam puno za sve. Vi ste ponos Srbije!
Srbija: 1. Stevan Petrovic , 2. Joksimović Predrag S. Ilic od 60.) , 3. Stanisic Nikola (M. Lukic od 50. (18. N. Fetoski od 60..)), 4. Srbljanin Nikola, 5. Ćirković Dušan , 6. Milan Marinkovic, 7. Petković Branko, 8. Madjanovic Aleksandar, 9. Džavid Jašari, 10. Banduka Andrej, 11. Kusic Vlado, 12. Bacanin Stefan, 13. Panić Andrija (A. Nedeljkovic od 60.), 14. Todorović Sladjan, 15. Milenković Nemanja