Krupan plan, spokojni pokreti, svetlost sleva koja otkriva likove, igra pogledima, dvosmislenost teme, karakteristike su ove čuvene slike iz Luvra.
Nesumljivo iskrena i nežna veza spaja ove dve ličnosti: pored blagonaklonog gesta čoveka koji stavlja ruku prijatelju na levo rame, očigledne su
spoljašnje sličnosti, od odeće do brade.
Dok se kritičari slažu da čovek s leve strane predstavlja Rafaelov autoportret, identifikacija drugog lika izaziva brojna nagađanja.
Ne nedostaju ni tumačenja koja se argumentovano pozivaju na aluziju, od religiozne pa do neke koja je bila opštepoznata u doba renesanse.
Najzad, između svesne dvosmislenosti i ironičnog portreta, slika nastavlja da očarava i angažuje gledaoca, kome jedino preostaje da bude očaran nemogućnošću odgonetanja i neokrnjenom tajnom.
Izvor: Paolo Frančeze – Rafaelo