MOJ NA MIŠARU by Ljuba Moljac
Polećela dva gavrana vrana,
sa Mišara polja izdrkana.
Poslala ih Kulinova kada,
Svom Kulinu jade da izjada.
Guščje pero u g...o umoči,
Pa ovako pismo njemu sroči:
„Ture moje ovlaš obrezano,
moj kuronja, moja živa rano.
Dok ti ležiš sa vojskom u Skoplju,
Pojma nemaš kakvu imaš drolju.
Kad god li ju sramota zasvrbi,
Naguzi se da je j..u Srbi.
Kao da je volja Alahova,
j...še je u više mahova.
Najžešće je j..o Đorđe Crni,
od njega joj i sad p...a trni.
Jahala je STOJKOvić Milenka,
na prezime ko na Zelenka.
Pa da vidiš Jovana Kursule,
na k...c mu stanu po tri bule.
Po tri bule i dva janjičara,
i još frtalj slobodna mu k..a.
Vujadina, hajdučinu staru,
volela je da drži za k..u.
Staru kitu držala je stalno,
malo rukom a vise oralno.
J..ao je Buljubaša Zeka,
k..a mu se vidi iz daleka.
Nije k..a nego kolos pravi,
kada hoda vuče ga po travi.
I Zekinih stotinu jataka,
mrkih pogleda, ogromnih pataka.
I knjaz Miloš j..o je takođe,
teško ženskoj kad li mu nadođe.
K...c mu je kao ruka tanak,
voli p...u više nego danak.
Uspeli su i dahije ljute,
da nataknu na k...ine krute.
U guzicu često beše klana,
hrabra vojska našega Sultana.
Alah agbar dobro biti neće,
kad se Turčin na kriv k...c meće.


