ja cu kratko da vas pitam jer mi se ne kuckaju traktatii, ali sustina teme je slojevita i diskusija na datu temu je siroka, pa raspalite
da li biste radije:
radili posao koji volite, ali malo placen
ili
posao koji ne volite, ali jako dobro placen
???
Ja sam čitavu deceniju radila posao koji volim i za koji sam se školovala i dogurala poprilično u hijerarhiji, što na nivou grada, što na nivou države (u jednom trenutku i van države). Čak sam bila i dobro plaćena. E sad, tu ima onoga što kaže Golub: nisam dogurala dokle sam dogurala zato što sam sedela skrštenih ruku. U poslu koga voliš, uvek daš sebe preko granice. Što mi je ok u nekim situacijama, ali u našoj neradničkoj državi i ne baš. O odnosima sa saradnicima da ne govorim. Mada, što se više penješ u hijerarhiji, to manje možeš da biraš sa kim radiš, jednostavno su takva pravila igre. Meni je to sve uticalo na zdravlje u jednom trenutku i rekla sam ćao, zdravo, nema više (neću više). Bila opšta kuknjava oko toga (neki još kujaku, ali šta ću im ja), ali dobro...
Sad radim dva posla (preko sezone i treći) i rezon mi je ovakav: za jedan od ova tri idem i po snegu i po ledu (sad svi pogadjate šta je u pitanju

) i tu mi novac nije na prvom mestu, pristajem i na tarife koje su za moju stručnost smešne, neki put odradim i besplatno. Ovaj jedan posao mi je super što mogu da ga radim od kuće (zato ga i radim) i donosi mi odličan novac, ali recimo nije da ga ne volim, ali mi je smor da ga radim (nisam htela da studiram jezike iako sam išla u Filološku gimnaziju, baš zato što nisam htela time da se bavim). Mada šefica mi je cool lik i znamo se 100 godina, tako da može da se istrpi. Ovaj treći mi je više unovčen hobi i umem da izvoljevam (ima ljudi kod kojih idem da im odradim makar mi honorar bio pljeskavica, a ima onih kojima neću ni za milion evra).
Tačno je da nemam dete da hranim (znam da ovo dosta utiče na ono što je Metla pitala u uvodnom postu), ali izdržavanje "kućnog" ljubimca kakvog ja imam nije nimalo jeftino, pogotovo ako ću i da se takmičim. S obzirom da je živo biće u pitanju, nije u redu da ga ostavim gladnog i žednog (tj. gladnu i žednu, devojčica je) i često mi to i jeste bilo motov da prihvatim neke stvari iako mi se ne svidjaju, ali će mi doneti dobru zaradu.
Mislim da nekog univerzalnog odgovora nema, sve je splet okolonosti i onoga šta ti zapravo želiš.
Ko želi pare, taj će doope da proda za dobro plaćen posao, pa će novac kada ga zaradi da potroši na kojekave lekare. Neko bi posao u kome uživa, pa će dodatno da se snadje za koji dinar više (znam više ovakvih primera).
U principu mišljenja sam da treba prvo gledati sopstveno zdravlje, jer zdrav čovek mož da radi, a ako si bolestan džabe ti sve, ne možeš ni za kasu u prodavnici.