Rabindranat Tagore

Rabindranat Tagore je rodjen 6. maja 1861. godine u Kalkuti u Indiji.
Do 17. godine života se obrazovao kod kuće, a zatim je poslat u Englesku da bi stekao formalno obrazovanje. Studije u Engleskoj nije dovršio, već se vratio u Indiju.Ubrzo je postao uspešan i poznat pisac u Bengalu. Posle prevodjenja nekih njegovih pesama, postaje poznat i na Zapadu.
Osnovao je eksperimentalnu školu u Shantiniketanu, zasnovanu na Upandisanskim idealima obrazovanja.Povremeno je učestvovao u Indijskom nacionalistickom pokretu. Tu se sprijateljio sa Gandijem.
1913. godine je dobio Nobelovu Nagradu za knjizevnost.
1915. godine je proglašen za viteza od strane britanske vlade. Par godina nakon toga
se odrekao titule u znak protesta prema britanskoj politici u Indiji.
Neke od njegovih najpoznatijih zbirki pesama su:
Idealna (1890);
Zlatni cun (1894);
Gradinar (1913);
Venac pesama (1914);
Tagore je takodje pisao i priče, romane, pozorišne komade, eseje, mjuzikle, putpise i memoare.
Takodje, bavio se i slikanjem i komponovanjem.
Rabindrant Tagore je umro 7. avgusta 1941. godine.

http://www.susanpiver.com/wordpress/wp-content/uploads/tagore.jpg

Gradinar

Čeznem da ti kažem najdublje reči koje ti
imam reći; ali se ne usudjujem, strahujući da bi mi
se mogla nasmejati.

Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj, strahujući da bi to mogla
ti učiniti.

Čeznem da ti kažem najvernije reči koje ti imam
reći; ali se ne usudjujem, strahujući da bi mogla
posumnjati u njih.

Zato ih oblačim u neistinu, i govorim suprotno
onome što mislim.

Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujući da
bi to mogla ti učiniti.

Čeznem da upotrebim najdragocenije reči što
imam za te ; ali se ne usudjujem strahujući da mi se
neće vratiti istom merom.

Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom
surovošću.

Zadajem ti bol, bojeći se da nećeš nikada
saznati šta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe; ali se ne
usudjujem, jer bi mi inače srce iskočilo na usta.

Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje
srce rečima.

Grubo uzimam svoj bol, strahujući da bi to mogla
ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvek; ali se ne usudjujem,
strahujući da bi mogla otkriti moj kukavičluk.

Zato ponosito dižem glavu i dolazim veseo u
tvoje društvo.

Neprekidne strele iz tvojih očiju čine da je moj
bol večito svež.
:heart:
 

Back
Top