"Putujuće pozorište Šopalović" iz 1985. godine. Režija Dejan Mijač...

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
21.211
Za sebe, dragi moji, mogu da kažem da sam gledala puno predstava...
I to još onda kada su pozorišnim daskama koračali velikani glumišta...
Ova predstava je jedna od najboljih predstava ikada Jugoslovenskog
dramskog pozorišta. Bukvalno me je proburazila i zakovala za stolicu
onim drvenim mačem koji zaneseni Lane drži u rukama...

Ovako probodena i krajnje potresena kreacijom vrhunskih glumaca,
mogu da kažem:

Drama našeg akademika Ljubomira Simovića je bila zlatno klupko
koje je slavni reditelj, Dejan Mijač, raspleo i od pređe satkao remek
delo pozorišne umetnosti.

Igraju:

Miloš Žutić
Đurđija Cvetić
Jasmina Ranković
Lane Gutović
Miša Janketić
Branka Petrić
Milo Miranović
Ljiljana Međeši
Gojko Šantić


Dragi moji, od srca vam preporučujem da pogledate ovu predstavu,
mislim na predstavu iz 1985., obzirom da je istoimena predstava i
sada na repertoaru JDP-a, sa drugim glumcima, a u režiji Jagoša
Markovića. Bogu hvala, postoji snimak iz 1985. godine...

Ušuškajte se u jastuke meke, pozovite i one oko vas
da vam se pridruže... Poklonite sebi 2 sata pravog uživanja u
pravoj umetnosti... Verujem da ćete posle gledanja ove predstave
imati neka pitanja na koja možemo zajednički da odgovaramo.


Screenshot_109.png


Uživajte...
Grim vas...

:vzagrljaj: :vzagrljaj: :vzagrljaj:
 
ja sam je gledao u ateljeu sa pokojnim djuzov i iskreno nije mi se nesto dopala.
Verujem.
I ova koja je sada na repertoaru u režiji Jagoša Markovića, žao mi je da kažem, ali nije neka...
Ili, ne može da se poredi sa kreacijom iz 85.
:heart2:
Preporučujem da pogledaš i napraviš razliku...
U ovoj je Gojko Šantić napravio ulogu života.
Scena između njega (Tanatos) i Jasmine Rankovič (Eros), između batinaša, krvnika i umetnosti
je ušla u antologiju pozorišta... Scena kada se zbog lepote i umetnosti krvnik osvešćuje i preobražava...
Za mene je to vrh cele predstave...
Ajde da ne otkrivam...
 
Poslednja izmena:
Ova drama Ljubomira Simovića pokazuje zapostavljeno mesto pozorišta u društvu u vreme
okupacije Užica za vreme II svetskog rata. Prikazuju se razlike među građanima i glumcima
i njihov odnos jedni prema drugima.

U vreme okupacije, ohola i teška stvarnost je bila nespremna za umetnost i za pozorište kao
metafizički beg od surove stvarnosti.

Evo pesničke impresije Ljubomira Simovića na dramu "Putujuće pozorište Šopalović:

Screenshot_26.png

Screenshot_36.png


:heart2:
 

Back
Top