Ovakva svakodnevna razmisljanja i dovode do ovakvih ozbiljnih i inspirativnih tema.Daleko poznata cinjenica da je srbski narod stub Pravoslavlja danas bacen na svakodnevna prozapadna iskusenja koja svakodnevno skrnave i omalovazavaju sve sto je ljudsko i vredno.U ovoj danasnjici bez osnovnih moralnih i ljudskih nacela,bez savesti ,u zlobi i malodusnosti i vecitoj borbi za opstanak,ne mogu a da se ne zabrinem za svoje stvaralastvo ,razlog mog postojanja....Kuda nas odvode svakodnevno ludilo,cinizam,licemerja...Gde nam to prolaze dani bez vere,ljubavi...nade...Kako da svom platnu utkam ljubav i toplotu dok mi Dusu kidaju na komade? Mogu li naslikati "toplinu Sunca"dok mi u ocima kotrljaju suze...?Znam da na svojim slikama { slucajnom posmatracu} pokazujem polovicno svakodnevicu ili odredjeni predmet a da zapravo one negde u dubini nose ogromni bol,svu gorcinu moje svakodnevice...sto zna samo Gospod i mozda ostro oko onih vrlo retkih sto znaju da gledajuci rad otkriju,u bojama procitaju slikarevu dusu....Nadam se da je ovo dovoljno inspirativna tema za ovaj forum i da moze biti makar pocetak nasih razmisljanja o menjanju nas samih ...kako nam dani nebi prolazili u ovakvoj izmaglici....................