Znaš li koliko je malo potrebno…ući, prići, leći pored nje…osjetiti miris njenog tijela, proći
rukom kroz njenu kosu. Osjetiti ono nešto što se riječima ne može opisati.
Znaš li koliko je malo potrebno?
Ne znaš!
Jer u životu Juriš kao na utrci, Žuriš kao da će život bez tebe pobjeći, Bježiš kao da se bojiš odgovornosti, Tražiš, a već si našao i Želiš kao da već sve drugo nemaš.
Ma stani dragi čovječe dok je ona još ovdje, jer povratka u prošlost nema!
Zid je sada iza tebe, a pred tobom otvara se zemlja koja će te progutati i odvesti u budućnost. Od toga spasa nema, vjeruj mi.
Budućnost nije uvijek u svijetlim bojama. Znaš, ima umjetnika koji barataju samo sivo-crnim tonovima. Zato učini nešto. Daj sve što imaš…sav svoj imetak daj za umjetnika koji čara samo žarkim bojama. Neka ti stvori idilu, sliku svijeta gdje vrijeme stoji, gdje se samo pomičete Ona i ti.
Gdje se samo vaše ruke isprepleću, pogledi susreću, gdje se misli nježno dotiču.
Takva slika ti je potrebna.
Takva slika nam je potrebna.
Da bude izložena usred Pariza u Louvru pokraj same Mona Lise, pa da cijeli svijet shvati koliko je malo potrebno za sreću. Ma neka je čak i fotografiraju, kopiraju, falsificiraju, neka svatko ima jedan primjerak na zidu svom.
Neka uče svaki dan koliko je malo potrebno. Kada imaš nekog pored sebe…
VIŠE NA : http://vildom.blogspot.com/
rukom kroz njenu kosu. Osjetiti ono nešto što se riječima ne može opisati.
Znaš li koliko je malo potrebno?
Ne znaš!
Jer u životu Juriš kao na utrci, Žuriš kao da će život bez tebe pobjeći, Bježiš kao da se bojiš odgovornosti, Tražiš, a već si našao i Želiš kao da već sve drugo nemaš.
Ma stani dragi čovječe dok je ona još ovdje, jer povratka u prošlost nema!
Zid je sada iza tebe, a pred tobom otvara se zemlja koja će te progutati i odvesti u budućnost. Od toga spasa nema, vjeruj mi.
Budućnost nije uvijek u svijetlim bojama. Znaš, ima umjetnika koji barataju samo sivo-crnim tonovima. Zato učini nešto. Daj sve što imaš…sav svoj imetak daj za umjetnika koji čara samo žarkim bojama. Neka ti stvori idilu, sliku svijeta gdje vrijeme stoji, gdje se samo pomičete Ona i ti.
Gdje se samo vaše ruke isprepleću, pogledi susreću, gdje se misli nježno dotiču.
Takva slika ti je potrebna.
Takva slika nam je potrebna.
Da bude izložena usred Pariza u Louvru pokraj same Mona Lise, pa da cijeli svijet shvati koliko je malo potrebno za sreću. Ma neka je čak i fotografiraju, kopiraju, falsificiraju, neka svatko ima jedan primjerak na zidu svom.
Neka uče svaki dan koliko je malo potrebno. Kada imaš nekog pored sebe…
VIŠE NA : http://vildom.blogspot.com/