Zašto nemamo par godina više,
možda bi znali šta bi sa rukama
željnim da vole, ali ne i da daju,
možda bi očima podelili i nebo,
i more, i zemlju - sve na pola.
Zašto nismo što bi trebalo da jesmo
kako bi spasli što nam se daje,
možda bi satu kazaljke smakli
i naučili vreme da traje.
Zašto nema koža dveju,
da se presvučem kada sam besna
i sa osmehom ne dam priči kraja,
da samo rukom zadržim to što
delom sebe zovem,
i što se sa mnom utapa i spaja.
Zašto nismo mudriji
za hiljadu pametnih glava,
da znamo kako se spava
a kako laka noć poželi,
i kako se dan nesebično deli,
mesto praznine
koja krnji planine.
U tebi
i u meni.
možda bi znali šta bi sa rukama
željnim da vole, ali ne i da daju,
možda bi očima podelili i nebo,
i more, i zemlju - sve na pola.
Zašto nismo što bi trebalo da jesmo
kako bi spasli što nam se daje,
možda bi satu kazaljke smakli
i naučili vreme da traje.
Zašto nema koža dveju,
da se presvučem kada sam besna
i sa osmehom ne dam priči kraja,
da samo rukom zadržim to što
delom sebe zovem,
i što se sa mnom utapa i spaja.
Zašto nismo mudriji
za hiljadu pametnih glava,
da znamo kako se spava
a kako laka noć poželi,
i kako se dan nesebično deli,
mesto praznine
koja krnji planine.
U tebi
i u meni.