lanavi
Aktivan član
- Poruka
- 1.908
Neke price se mogu ispevati u nekoliko koraka. Neke su pak preduge ali ih nestrpljivost gledalaca, citalaca, slusalaca znatno skracuju. Ova je jedna od duzih ali je zarad boljeg, lakseg (?) razumevanja svedena na jednocinsku predstavu. Simbolika obavezna, a polovi ravnopravni u podeli uloga, cak i onih koji u realnom nisu moguce.
Zivotno pozoriste. Na sceni su 3 oblicja: izvor problema, nosilac problema, problem.
Sve pocinje jednim sasvim obicnim, solidnim, mirnim ali prihvatljivim nacinom zivota. Ne prizivaju se vremenske niti prostorne promene, jednostavno se zivi tako, lako, ili onako kako izbori obecavaju. U jednom neocekivanom trenutku pojavljuje se izvor, ali se i ne sluti cega, sta on to svojom pojavom u stvari unosi u svaki dan. Stavise, deluje sasvim zanimljivo, dovoljno drugacije da bi ga nosilac (jos uvek uslovnog imena iz gornje podele uloga, ali je lakse koristiti termin zbog prepoznavanja) u svakodnevicu ukljucio, ne sluteci pritom...
Jednog sasvim obicnog dana, nosilac se budi sa istinom u sebi. Odbija da poveruje da se to desava, stavise hvata ga panika, uzasan strah, pometnja. Shvata da se u njemu zaceo problem. Ostao je u “drugom stanju” i nosi nezeljeno, mrsko "cedo" koje ce se jednog dana roditi. U panici razmislja da li da uradi “abortus” toga, problema u stvari, nekom silom, fizickom, misaonom, ali shvata da nema nikakve moci i da se stvar izmakla kontroli. Shvata da je “porodjaj” neminovan i da ce jednog dana problem postati potpuno vidljiv, opipljiv objekat sa kojim nesto treba uciniti jer je to uljez koji dovoljno, vec unapred unistava zivot.
Jednog sasvim obicnog dana, kada postane dovoljno tesno, nosilac problema svoj problem donese na svet, nekada cak i ne dajuci da ga drugi vide ili znaju za njega, ali za nosioca je on tu, sveprisutan, vristav, zahtevan. Sa potencijalom da izraste u nesto vece, jos teze, jos gore, sa jos manjom kontrolom da se savlada, da moze i da ojaca i da u potpunosti upropasti vec poremeceni mir.
Nosilac se pita:
Kako raskinuti i sa kim pupcanu vrpcu – sa izvorom problema (koji mozda zna da je nesto zaceo i da se nesto rodilo a mozda i ne zna, ili ga nije briga) ili sa problemom (koji ce svakako rasti, bez obzira da li je nosilac prihvatio da bude odgovoran "roditelj" ili ne)? Da li je vreme to koje ce doneti razresenje? Da li ce ono, vreme ubiti nosioca, mozda problem, ili izvor koji je ovde samo ...sta?
Prica ima svoje slojeve ali je ovo sustina. Nadam se dovoljno razumljiva.
Zivotno pozoriste. Na sceni su 3 oblicja: izvor problema, nosilac problema, problem.
Sve pocinje jednim sasvim obicnim, solidnim, mirnim ali prihvatljivim nacinom zivota. Ne prizivaju se vremenske niti prostorne promene, jednostavno se zivi tako, lako, ili onako kako izbori obecavaju. U jednom neocekivanom trenutku pojavljuje se izvor, ali se i ne sluti cega, sta on to svojom pojavom u stvari unosi u svaki dan. Stavise, deluje sasvim zanimljivo, dovoljno drugacije da bi ga nosilac (jos uvek uslovnog imena iz gornje podele uloga, ali je lakse koristiti termin zbog prepoznavanja) u svakodnevicu ukljucio, ne sluteci pritom...
Jednog sasvim obicnog dana, nosilac se budi sa istinom u sebi. Odbija da poveruje da se to desava, stavise hvata ga panika, uzasan strah, pometnja. Shvata da se u njemu zaceo problem. Ostao je u “drugom stanju” i nosi nezeljeno, mrsko "cedo" koje ce se jednog dana roditi. U panici razmislja da li da uradi “abortus” toga, problema u stvari, nekom silom, fizickom, misaonom, ali shvata da nema nikakve moci i da se stvar izmakla kontroli. Shvata da je “porodjaj” neminovan i da ce jednog dana problem postati potpuno vidljiv, opipljiv objekat sa kojim nesto treba uciniti jer je to uljez koji dovoljno, vec unapred unistava zivot.
Jednog sasvim obicnog dana, kada postane dovoljno tesno, nosilac problema svoj problem donese na svet, nekada cak i ne dajuci da ga drugi vide ili znaju za njega, ali za nosioca je on tu, sveprisutan, vristav, zahtevan. Sa potencijalom da izraste u nesto vece, jos teze, jos gore, sa jos manjom kontrolom da se savlada, da moze i da ojaca i da u potpunosti upropasti vec poremeceni mir.
Nosilac se pita:
Kako raskinuti i sa kim pupcanu vrpcu – sa izvorom problema (koji mozda zna da je nesto zaceo i da se nesto rodilo a mozda i ne zna, ili ga nije briga) ili sa problemom (koji ce svakako rasti, bez obzira da li je nosilac prihvatio da bude odgovoran "roditelj" ili ne)? Da li je vreme to koje ce doneti razresenje? Da li ce ono, vreme ubiti nosioca, mozda problem, ili izvor koji je ovde samo ...sta?
Prica ima svoje slojeve ali je ovo sustina. Nadam se dovoljno razumljiva.
Poslednja izmena: