Jednog cu dana sve lijepo napisati,dotle da pokusam malo prisjecati se .bilo je to davne 1965 godine.
Kao prestavnok Novosackog regiona bila sam izabrana da budem na moru pedesetak dana,u Kraljevici kraj Pule.Jedno osmisljeno odmaraliste za djecu iz cijele Jugoslavije, sve po republikama.Divno sam uzivala ,more me ocaralo .Druzenje mi nikad nije bilo problem, odma sam se uklopila.Razmijenjali smo prevode pojedinih razlicitosti rijeci i nije nikom nista posebno smetalo,cak je bilo zabavno.Moja baka je cesto koristila rijeci slicne njihovim i ako je ona iz Crne Gore a oni iz Hrvatske.Tipa kusin,luzica,pirun,
jastuk,kasika,viljuska.Plahte, carsavi .Skare, makaze.
Dodji ovamo,simo, simo .Svi smo se polako uklapali sem Slovenki, one su bile opasne po svemu , meni je smetala njihova nadmanost.Gledale su nas ostale sa neke njima znane visine...Smetalo mi je ,ne bih da se svadjam no ipak sam lovila priliku da ih nacepim pa da im pokazem njihovu velicinu ,tada sam tako mislila i za pravo cudo nikad to misljenje nijesam promijenila.
Ubrzo mi se ukazala prilika koju nijesam smjela propustiti.
Tusiranje je uvijek bilo bucno i u nekoj zurbi.Tik do mene tusira se stigljava zlobnica iz Ljubljane ,deruci se na sav glas pjevajuci neku rodoljubivu pjesmu.
Obratim joj se pretjerano ljubazno da malo smanji buku.Ona me mrtvo pogleda i nastavi jos glasnije.
Prekinem joj vodu i ponovo je zamolim da malo smanj buku.Gledala me prazno pa ona me ne razumije, opet ja jos pitomija trazim da bude malo tisa.Prica ona slovenacki mumla ja se pravim da ja ne razumijem.
Poce djavolica da prica na engleskom...Tada sam joj opet lijepo polako objasnila da ja ucim pored svog Srpskog samo Ruski, dok je njoj Pored Slovenackog Srpski obavezan, da me ona razumije i da se folira .
Neces valjda da se nas dvije sporazumjevamo na stranom jeziku.Na sto me ona odgurnu jako sa obe ruke ,jedva se zadrzah na nogama.Nastavi da se tusira pustajuci vodu .Tada sam ko u snu ja nju uhvatila za obe ruke savila ih za ledjima i tako savladanu nasilno je ovela gdje sam naumila.Pravo u kancelariju upravnika odmaralista .Neki doktor Barac.Sav u cudu nas je docekao i saslusao. Ja sam i sebe iznenadila postupkom i brzinom kojom sam za to dala objasnjenje.
Hocu da natjerate drugaricu da razgovara na jeziku koji ja razumijem .Kako je ne razumijes , pitao je upravnik.
Pa tako lijepo ona prica samnom engleski,
Upravniku se smjesio brk, toga se sjecam.Kasnije cu i otkriti zasto.Bile smo kaznjene ,ona da cisti sa cistacicama a ja da cuvan malu djecu sa negovateljicama.Naravno ona da ne prica na stranom jeziku .Moja je kazna bila moja nagrada .Bila sam pocastvovana samo tako.Cuvala sam djecake i djevojcice, po cetiri sata dnevno .Pricala sam im price cesto sve izmisljajuci da im bude zanimljivo.Igrala sam se raznih igara , pruzala im ljubav i poznju , grlila ih i mazila,tako i toliko da su me svi zavoljeli.
Kad mi je kazna istekla pozdravljanje je bilo bolno i za mene i za malisane.Moja Slovenka je bila pokunjena svjesna da je ona kaznjena a ja nagradjena . Ne mogu se pohvaliti da joj je opao prezir ,samo ga je mijesala sa besom.Pocela sam sve da poklapam bilo mi je dobro ,druge Slovenke su pocele da se otvaraju prema nama i prema meni da se druzimo kako tako bolje no prije.Duzna sam jos reci koju rijec o doktoru Barcu i njegovom osmjehu.Jedne veceri dolazi u moju sobu, niko drugi do upravnik i moli me da idem u jaslice da umirim malog djecaka koji me trazi i place.
Bio je svjedokom emotivnog susreta sa malisanom.
Ponudio mi je da ostanem u odmaralistu ,da me oni skoluju za negovateljicu i kasnije zaposle.Kad sam mu rekla kako on misli da se ja odvojim od moje porodice tako rano rekao mi je da me je zavolio od prvog susreta i da je to dobro za mene i za one koje cu ja njegovati.
Nijesam ostala ,ostalo mi je lijepo sjecanje i ponekad pitanje sto bi bilo da jesam.
