Da li se zna zašto se to dešava? Ne svidja im se šurovanje sa žutima i bojkot ili prosto Boško ih iznervirao sa napadom na Marjana i štrajkom gladju?
Razlozi su vrlo složeni jer od pojedinca do pojedinca nisu isti tako da praktično nemamo vremena da sve pokrijemo, ali suština je da je svima zajednička crta uvek: Boško. Ukratko rečeno, u Dverima ne postoje nikakvi organi; ne postoji
de facto ni predsedništvo niti Glavni odbor ni praktično bilo kakvo telo. Sve odluke donosi, potpuno isključivo sam Boško. Pa i kada se desi da je preglasan majorizacijom tipa 5:1, Boško samo ignoriše i statut sopstvene stranke i opet tera po svome, pri tome gušeći apsolutno svaku mogućnost kritike ili izdvojenog mišljenja, uključiv i kada praktično nije moguće da mu neko bude potencijalna pretnja (kao npr. kada je otišla Jelena Vujanović, u vreme incidenta oko ideje da se pojave predsednički protivkandidati na unutarstranačkim izborima).
Srbi vole autoritarne lidere, a u neku ruku to odgovara i u izvesnom smislu profilu Dveri, ali suština je u tome da to ima delotvornost samo kada je čovek
uspešan. Ako nije...samo se povećava broj neprijatelja; onih koji te trpe i koji će te trpeti do neke tačke. Kod nekih je to previše šurovanje sa žutima, odnosno i SZS, kod nekih drugih upravo napuštanje Udružene opozicije, a kod trećih (što je možda i najveća kategorija) problem predstavlja Boškovo konstantno soliranje i tretiranje drugih iz rukovodstva kao fikus, posebno uz uverenje da bi neke greške bile uspešno izbegnute čisto da se išlo preko zvaničnih organa, umesto na ovako haotičan način.
Naravno, ponegde je i služba umešala svoje prste, najverovatnije.
Podsetimo se (računam ne samo članove, već i javne pristalice odnosno članove Političkog saveta...spisak nije kompletan; samo oni koji padaju prvi na pamet):
Nekolicina članova, manje prominentnih, preletela je i u
Oslobođenje Mlađe Đorđevića.
Dolazi vrlo crno vreme za dverjane i, rekao bih, izuzetno kritični period za Boška, jerbo je pitanje: biti ili ne biti. Ono što je evidentno jeste da su Dveri doživele u izvesnom smislu jedan istorijski neuspeh i da su dostigle ono najgore za političku stranku, posle čega je vrlo teško preokrenuti stvari u suprotan smer: imidž partije od koje se beži glavom bez obzira.