Ima tome vec prilicno dugo vremena, kako me svakoga jutra, kada dolazim na posao, na prozoru sacekaju dve ptice. Gugutke.
Na simsu prozora ostavljam im semenke i mrve od svezeg peciva , Vrh drveta zasadjenog ispred zgrade, doseze do visine prozora.
U poceetku su malo nepoverljivo posmatrale sa grane a kada se odmaknem , dolete i pozobaju mrve i semenke koje ostavim.
Posle se vise nisu ni plasile. Navikle...
Onda je jedne ptice nestalo...
Zao mii bilo ptice.
Pomislio sam da je postala plen neke grabljivice. Na prozor je dolazila samo jedna.
Moj prijatelj koji drzi golubove, objasnio mi je u cemu je stvar.
Druga ptica lezi u gnezdu, na jajima ...
Zato je uvek samo jedna. I zaista, pojavile su se uskoro jos dve, male ptice, nespretno leprsajuci krilima i skakucuci sa grane na granu.
Posmatrao sam kroz prozor kako uce da lete.
Sada , ponovo dolaze samo dve ptice.
Hladno je, negde su se sklonile, ali ujutro i u toku dana dolete, vide ima li hrane i ...odu.
Ali na prozor dolaze. Redovno...U paru, dve.
I ovo mi je objasnio moj drugar - golubar.
Mlade ptice su nasle svog para i otisle...
Ostale su stare.
Ptice jednom kada se nadju, ostaju zajedno - zauvek.
Nikada se nisam slagao sa onima koji tvrde da zivotinje i ptice pa i sva druga ziva bica , nemaju dusu.
Ako je ima covek, imaju je i oni. Siguran sam.
Jedina razlika u odnosu na coveka, ali bitna,zaista postoji - druga ziva bica znaju, ko, sta i koliko im treba.
Covek ne zna... uglavnom .
Srecni su oni koji to u zivotu znaju.
Oni znaju da ljubav ceka na njih, i da samo treba da je traze. Stvarno da je traze. Naci ce je...
Ptice su me podsetile na jednu Mopasanovu pripovetku, cijeg se naziva vise ne secam.
Dva prijatelja idu u lov.
Sacekaju da ptice polete i zapucaju. Jedna od dve ptice padne pogodjena na zemlju.
Odjednom, druga ptica pocne besomucno da kruzi iznad njih. Uporno...
Odgovor na pitanje, sta se sa pticom dogadja sledi -
ubili su joj para. Ptica vise ne zeli da zivi.
Ko bi rekao ...A srce ptice je velicine zrna... kao mala kostica. .
Negde sam procitao misao, vrlo istinitu - nekad, u odsustvu osobe koja vam je potrebna, izgleda kao da je ceo svet ostao bez ljudi.
" Toliko je malo ljubavi medju ljudima...
Ko ume da voli ne bi trebalo nista drugo da radi ".
Napisao je divni covek Dusko Radovic.
Na simsu prozora ostavljam im semenke i mrve od svezeg peciva , Vrh drveta zasadjenog ispred zgrade, doseze do visine prozora.
U poceetku su malo nepoverljivo posmatrale sa grane a kada se odmaknem , dolete i pozobaju mrve i semenke koje ostavim.
Posle se vise nisu ni plasile. Navikle...
Onda je jedne ptice nestalo...
Zao mii bilo ptice.
Pomislio sam da je postala plen neke grabljivice. Na prozor je dolazila samo jedna.
Moj prijatelj koji drzi golubove, objasnio mi je u cemu je stvar.
Druga ptica lezi u gnezdu, na jajima ...
Zato je uvek samo jedna. I zaista, pojavile su se uskoro jos dve, male ptice, nespretno leprsajuci krilima i skakucuci sa grane na granu.
Posmatrao sam kroz prozor kako uce da lete.
Sada , ponovo dolaze samo dve ptice.
Hladno je, negde su se sklonile, ali ujutro i u toku dana dolete, vide ima li hrane i ...odu.
Ali na prozor dolaze. Redovno...U paru, dve.
I ovo mi je objasnio moj drugar - golubar.
Mlade ptice su nasle svog para i otisle...
Ostale su stare.
Ptice jednom kada se nadju, ostaju zajedno - zauvek.
Nikada se nisam slagao sa onima koji tvrde da zivotinje i ptice pa i sva druga ziva bica , nemaju dusu.
Ako je ima covek, imaju je i oni. Siguran sam.
Jedina razlika u odnosu na coveka, ali bitna,zaista postoji - druga ziva bica znaju, ko, sta i koliko im treba.
Covek ne zna... uglavnom .
Srecni su oni koji to u zivotu znaju.
Oni znaju da ljubav ceka na njih, i da samo treba da je traze. Stvarno da je traze. Naci ce je...
Ptice su me podsetile na jednu Mopasanovu pripovetku, cijeg se naziva vise ne secam.
Dva prijatelja idu u lov.
Sacekaju da ptice polete i zapucaju. Jedna od dve ptice padne pogodjena na zemlju.
Odjednom, druga ptica pocne besomucno da kruzi iznad njih. Uporno...
Odgovor na pitanje, sta se sa pticom dogadja sledi -
ubili su joj para. Ptica vise ne zeli da zivi.
Ko bi rekao ...A srce ptice je velicine zrna... kao mala kostica. .
Negde sam procitao misao, vrlo istinitu - nekad, u odsustvu osobe koja vam je potrebna, izgleda kao da je ceo svet ostao bez ljudi.
" Toliko je malo ljubavi medju ljudima...
Ko ume da voli ne bi trebalo nista drugo da radi ".
Napisao je divni covek Dusko Radovic.