Psihoterapija. Iskustva. Preporuke.

Neću se spuštati na primitivni nivo razgovora poput tebe. Dao si tačno 0 argumenata mom stavu. Psihologija nije egzaktna nauka, ona je zasnovana na analitičkim proračunima. Uzimaju uzorak ljudi, vrše testiranje i na osnovi dobijenih rezultata definišu bolest ili problem. Nije psihijatar da leči mozak lekovima. Psihologija je razgovor.
Oni su učeni da razumeju ljudsko ponašanje, da shvate zašto neko pravi greške, kako da ispravi iste. Ali, ponavljam, ali, psiholog je savetnik, a ne lekar. Psihijatar determiniše da li si mentalno oboleo, ne psiholog. Psiholog je tu da ti preporuči savet da rešiš problem i to je to.
Svako može dati savet. Mojim drugaricama dajem savete i pokaže se dobrim savetom. Da li sam psiholog? Ne.
Izvinjavam se, Snejpe, mada nije moja greška jer si TI menjao sliku na profilu.

Šta znači ovaj tvoj odgovor? Kao prvo, žensko sam, ne muško, stoga mi se (na sveopštu radost feminista) molim te obraćaj u rodu koji mi pripada.:mrgreen: (Nekad je politička korektnost sjajna stvar - nažalost, samo nekad).

Drugo, nemoj da se izvlačiš. Tvoj je post, na koji sam reagovala, bio neverovatna koncentracija gluposti koju niko, imao diplomu ili ne, ne bi smeo sebi da dozvoli. Zato što, kao prvo, i laički, nije kulturno, niti su te roditelji dobro odgojili, ako bolesne ljude zoveš ružnim imenima, i njihov defekt proglašavaš kao nešto što su u svojoj sopstvenoj ludoj glavi izmislili, a što, kad se tiče medicine, nikako ne drži vodu. Hebena hipohondrija drži vodu kad se tiče medicine, a hipohondar umišlja bolesti koje nema, i medicina svejedno smatra da se radi o poremećaju koji zaslužuje pozornost. Depresija nije izmišljena bolest, i negirati je i s prezirom odbacivati kao što si ti uradio, ne samo da će mi reći da nemaš pojma šta pričaš i da se usuđuješ govoriti o stvarima o kojima bi ti bilo bolje da budeš kuš, nego mi kompletnu tvoju obranu šrink profesije stavlja u (dodatnu) sumnju. Ako nemaju nikog boljeg od tebe da ih braniš, bolje odmah da se, ko leminzi, bace preko litice.

Depresija JE mentalni oboljenje. Nikoja količina razgovora koje ćeš mrčiti sa psihologom neće ti mnogo pomoći. Psihijatar JE da leči lekovima, jer ima medicinsku diplomu (koju nijedan psiholog nema) i ima zakonsko i svako drugo pravo da piše recepte. Ali šta ja to objašnjavam čoveku koji daje dobre savete drugaricama? Otkud ti pa znaš da su dobri? Da li si nekoj dao savet pre deset, petnaest godina, pa dočekao da vidiš je li joj pomogao? Teško, obzirom da sumnjam da si uopšte dovoljno star da uticaj svog saveta čekaš toliko dugo. Kratkoročne savete sam ja davala stotinama tokom gimnazije (ne preterujem). To su gluposti, i ako ti je to argument validnosti, majke ti izmisli nešto bolje. Davao savete drugaricama? I to ti je argument da depresiju okarakterišeš kao izmišljenu bolest dokonih?

Okani se drugarica, i idi da lečiš narcizam. Ako uspeš, obzirom da je to praktično nemoguće lečiti.


Na moj se nivo ne možeš spustiti, avaj, da citiram onoga, mogao bi se samo popeti, ali sumnjam da ti je u moći. :mrgreen:
 
Izvinjavam se, Snejpe, mada nije moja greška jer si TI menjao sliku na profilu.

Šta znači ovaj tvoj odgovor? Kao prvo, žensko sam, ne muško, stoga mi se (na sveopštu radost feminista) molim te obraćaj u rodu koji mi pripada.:mrgreen: (Nekad je politička korektnost sjajna stvar - nažalost, samo nekad).

Drugo, nemoj da se izvlačiš. Tvoj je post, na koji sam reagovala, bio neverovatna koncentracija gluposti koju niko, imao diplomu ili ne, ne bi smeo sebi da dozvoli. Zato što, kao prvo, i laički, nije kulturno, niti su te roditelji dobro odgojili, ako bolesne ljude zoveš ružnim imenima, i njihov defekt proglašavaš kao nešto što su u svojoj sopstvenoj ludoj glavi izmislili, a što, kad se tiče medicine, nikako ne drži vodu. Hebena hipohondrija drži vodu kad se tiče medicine, a hipohondar umišlja bolesti koje nema, i medicina svejedno smatra da se radi o poremećaju koji zaslužuje pozornost. Depresija nije izmišljena bolest, i negirati je i s prezirom odbacivati kao što si ti uradio, ne samo da će mi reći da nemaš pojma šta pričaš i da se usuđuješ govoriti o stvarima o kojima bi ti bilo bolje da budeš kuš, nego mi kompletnu tvoju obranu šrink profesije stavlja u (dodatnu) sumnju. Ako nemaju nikog boljeg od tebe da ih braniš, bolje odmah da se, ko leminzi, bace preko litice.

Depresija JE mentalni oboljenje. Nikoja količina razgovora koje ćeš mrčiti sa psihologom neće ti mnogo pomoći. Psihijatar JE da leči lekovima, jer ima medicinsku diplomu (koju nijedan psiholog nema) i ima zakonsko i svako drugo pravo da piše recepte. Ali šta ja to objašnjavam čoveku koji daje dobre savete drugaricama? Otkud ti pa znaš da su dobri? Da li si nekoj dao savet pre deset, petnaest godina, pa dočekao da vidiš je li joj pomogao? Teško, obzirom da sumnjam da si uopšte dovoljno star da uticaj svog saveta čekaš toliko dugo. Kratkoročne savete sam ja davala stotinama tokom gimnazije (ne preterujem). To su gluposti, i ako ti je to argument validnosti, majke ti izmisli nešto bolje. Davao savete drugaricama? I to ti je argument da depresiju okarakterišeš kao izmišljenu bolest dokonih?

Okani se drugarica, i idi da lečiš narcizam. Ako uspeš, obzirom da je to praktično nemoguće lečiti.


Na moj se nivo ne možeš spustiti, avaj, da citiram onoga, mogao bi se samo popeti, ali sumnjam da ti je u moći. :mrgreen:
Post smaranja. Ne volim diskusije koje traju beskonačno, posebno ne psihološke prirode. To bi se na forumu odužilo. Mrzi me da kucam. Samo uživo razgovor. Izneo sam svoje, mišljenje, ti sa razlogom želiš istaknuti svoje uz želju da ukažeš kako nisam u pravu (prema tvom mišljenju). Što se tiče mog privatnog života i kome sam ja pomogao, to je moje iskustvo o kojem ti čak i nemaš pravo da komentraišeš. Šta znaš o događajima u mom životu i da li sam uspešno pomogao nekome?
Nemam potrebe da lečim narcizam. Nisam.
 
Post smaranja. Ne volim diskusije koje traju beskonačno, posebno ne psihološke prirode. To bi se na forumu odužilo. Mrzi me da kucam. Samo uživo razgovor. Izneo sam svoje, mišljenje, ti sa razlogom želiš istaknuti svoje uz želju da ukažeš kako nisam u pravu (prema tvom mišljenju). Što se tiče mog privatnog života i kome sam ja pomogao, to je moje iskustvo o kojem ti čak i nemaš pravo da komentraišeš. Šta znaš o događajima u mom životu i da li sam uspešno pomogao nekome?
Nemam potrebe da lečim narcizam. Nisam.
Poenta foruma je sukob mišljenja. Žao mi je što te "mrzi" da odgovaraš. Nemoj mi samo to predstavljat nečim uzvišenim. Ljudi s uzvišenim idejama ne pišu po forumima.
Pretpostavljam da sam starija od tebe. Zato sam te i pitala za iskustvo s drugaricama. Mene su u gimnaziji zvali crveni krst, jer sam se naslušala toliko tužnih životnih priča i problema da bih o tome mogla knjige pisati. Naravno, neću, jer bi to bilo kršenje poverenja - da, čak i danas.Tako da, kad čujem da neko deli savete prijateljicama,odmah se setim sebe, i koliko sam se ja saveta u životu nadavala. Međutim, to nikad nisam uzimala ko merilo neke moje specijalne mudrosti. Cure su verovale i da rasturam gledanje u šolju i tarot, pa se opet ne zovem vešticom.

Uopšte ne zalazim u to da li si nekome trenutno olakšao (verujem da jesi, jer imam iskustva s tim i znam da je moguće nkom trenutno pomoći). Moj se odgovor ticao prvenstveno tvog uzvišenog prezira spram jedne određene mentalne bolesti, za koju mislim da nemaš pravo, niti si argumentovan (stručno, niti na bilo koji drugi način) da o njoj govoriš s takvim prezirom i nipodaštavanjem.
 
Poenta foruma je sukob mišljenja. Žao mi je što te "mrzi" da odgovaraš. Nemoj mi samo to predstavljat nečim uzvišenim. Ljudi s uzvišenim idejama ne pišu po forumima.
Pretpostavljam da sam starija od tebe. Zato sam te i pitala za iskustvo s drugaricama. Mene su u gimnaziji zvali crveni krst, jer sam se naslušala toliko tužnih životnih priča i problema da bih o tome mogla knjige pisati. Naravno, neću, jer bi to bilo kršenje poverenja - da, čak i danas.Tako da, kad čujem da neko deli savete prijateljicama,odmah se setim sebe, i koliko sam se ja saveta u životu nadavala. Međutim, to nikad nisam uzimala ko merilo neke moje specijalne mudrosti. Cure su verovale i da rasturam gledanje u šolju i tarot, pa se opet ne zovem vešticom.

Uopšte ne zalazim u to da li si nekome trenutno olakšao (verujem da jesi, jer imam iskustva s tim i znam da je moguće nkom trenutno pomoći). Moj se odgovor ticao prvenstveno tvog uzvišenog prezira spram jedne određene mentalne bolesti, za koju mislim da nemaš pravo, niti si argumentovan (stručno, niti na bilo koji drugi način) da o njoj govoriš s takvim prezirom i nipodaštavanjem.
Ne predstavljam se uzvišenim. Pretpostavljam da to sagledavaš tako subjektivno. Ono što je za tebe istina, za druge ne mora biti.
Sada smatraš uvredljivim ako sam rekao lud. A ti verovatno cigane zoveš Romima kada o njima govoriš. Šiptare nazivaš Albancima. Uveren sam da pratiš ti praksu. :D
Mentalno oboleo ili ti lud je isto, samo je konotacija drugačija. To me znači da ja imam loše mišljenje. Nisam rekao "retardiran". Čak se i psihijatar šalio sa mnom rekavši baš tu reč "lud". Nikoga nisam vređao.
 
Ne predstavljam se uzvišenim. Pretpostavljam da to sagledavaš tako subjektivno. Ono što je za tebe istina, za druge ne mora biti.
Sada smatraš uvredljivim ako sam rekao lud. A ti verovatno cigane zoveš Romima kada o njima govoriš. Šiptare nazivaš Albancima. Uveren sam da pratiš ti praksu. :D
Mentalno oboleo ili ti lud je isto, samo je konotacija drugačija. To me znači da ja imam loše mišljenje. Nisam rekao "retardiran". Čak se i psihijatar šalio sa mnom rekavši baš tu reč "lud". Nikoga nisam vređao.
Ne zovem Cigane Romima u svojoj glavi, svašta. Rekla sam da ću ih početi zvati tako kad sami sebe počnu tako zvati. Ja sam poslednja osoba od koje bi mogao očekivati da bude politički korektna. Ali ne radi se o tome, i nemam pojma što si to potegao. Ja te nisam prozvala jer si depresivne ljude ocenio ko lude - i moj se psihijatar nije ustezao da ljude nazove ludima (što je bio jedan od osnovnih razloga što sam išla kod njega), hebote, ja SEBE smatram ludom. To nije nikakav problem. Ponavljam po milioniti put, ne radi se o tome da si depresivne ljude nazvao ludima (čak se i ne sećam da jesi), već što si ih otpisao kao umišljene bolesnike, koji zapravo ni o d čeg nisu bolesni, i treba im samo da pojedu jedan Snikers i biće svoji. Što nije tačno.
O tome pričam.
 
Ne zovem Cigane Romima u svojoj glavi, svašta. Rekla sam da ću ih početi zvati tako kad sami sebe počnu tako zvati. Ja sam poslednja osoba od koje bi mogao očekivati da bude politički korektna. Ali ne radi se o tome, i nemam pojma što si to potegao. Ja te nisam prozvala jer si depresivne ljude ocenio ko lude - i moj se psihijatar nije ustezao da ljude nazove ludima (što je bio jedan od osnovnih razloga što sam išla kod njega), hebote, ja SEBE smatram ludom. To nije nikakav problem. Ponavljam po milioniti put, ne radi se o tome da si depresivne ljude nazvao ludima (čak se i ne sećam da jesi), već što si ih otpisao kao umišljene bolesnike, koji zapravo ni o d čeg nisu bolesni, i treba im samo da pojedu jedan Snikers i biće svoji. Što nije tačno.
O tome pričam.
A ne ne ne. Pogrešno si to shvatila. Pomenuo sam jedan jedini primer koji se tiče depresije. Nisam rekao da se sve leči čokoladicom. Ako hoćemo najbrže lečenje možemo to radim, delimično postići. Zavisi zbog čega je osoba depresivna. Moje lično mišljenje je da depresivne ljude može "izlečiti" i prijatelji i porodica samo ako imaju pravilan pristup.
Ali zato ne smatram da amateri mogu lečiti kliničku depresiju, dužu od šest meseci. Pa ja sam depresivan često. Ali to , bar mene, prođe jer već imam iskustva sa tako nečim. Znam šta da radim, kako da utrošim vreme. Možda neko ne ume, i ne živi u okruženju gde postoji osoba koja mu može pomoći. Ako baš nema nikoga, neka ide kod psihologa.
 
A ne ne ne. Pogrešno si to shvatila. Pomenuo sam jedan jedini primer koji se tiče depresije. Nisam rekao da se sve leči čokoladicom. Ako hoćemo najbrže lečenje možemo to radim, delimično postići. Zavisi zbog čega je osoba depresivna. Moje lično mišljenje je da depresivne ljude može "izlečiti" i prijatelji i porodica samo ako imaju pravilan pristup.
Ali zato ne smatram da amateri mogu lečiti kliničku depresiju, dužu od šest meseci. Pa ja sam depresivan često. Ali to , bar mene, prođe jer već imam iskustva sa tako nečim. Znam šta da radim, kako da utrošim vreme. Možda neko ne ume, i ne živi u okruženju gde postoji osoba koja mu može pomoći. Ako baš nema nikoga, neka ide kod psihologa.
Ako nekog možeš "izlečiti" Snikersom, taj i nije bio depresivan. Taj se samo trenutno loše osećao. Znam da "trenutno" može zvučati drugačije raznim ljudima, ali recimo: osoba koja se oporavi nakon što je nedelju-dve provela u društvu najmilijih, i: osoba koja dve godine mora da tera sebe da ustane iz kreveta bez upotrebe lekova, bez obzira da li je sredina koja je okružuje najtolerantnija moguća, i svi je vole i hrabre. Depresivan čovek glavom može shvatiti da nema razloga da depresivan bude, ali ako njegov stomak to nije svario, džaba mu glava. Ja imam 170 cm i teška sam 55 kg, i čak me ni moj čoEk ne može ubediti da debela nisam. Ovaj primer nema veze s depresijom, više je primer moje anorexije, ali dal me razumeš? Prost razum tu se ne računa ni u šta. Ne možeš urazumiti depresivnog čoveka. Možeš ga lečiti, i nadati se najboljem. I, često ne uspeva bliska a dobronamerna osoba. Ne znam zašto, čak bi i meni bilo logično da pomaže, ali nije pravilo. Dobronamerrna i puna razumevanja osoba svakako će pomoći, ali neće izlečiti isto ko ni Snikers.
 
Ako nekog možeš "izlečiti" Snikersom, taj i nije bio depresivan. Taj se samo trenutno loše osećao. Znam da "trenutno" može zvučati drugačije raznim ljudima, ali recimo: osoba koja se oporavi nakon što je nedelju-dve provela u društvu najmilijih, i: osoba koja dve godine mora da tera sebe da ustane iz kreveta bez upotrebe lekova, bez obzira da li je sredina koja je okružuje najtolerantnija moguća, i svi je vole i hrabre. Depresivan čovek glavom može shvatiti da nema razloga da depresivan bude, ali ako njegov stomak to nije svario, džaba mu glava. Ja imam 170 cm i teška sam 55 kg, i čak me ni moj čoEk ne može ubediti da debela nisam. Ovaj primer nema veze s depresijom, više je primer moje anorexije, ali dal me razumeš? Prost razum tu se ne računa ni u šta. Ne možeš urazumiti depresivnog čoveka. Možeš ga lečiti, i nadati se najboljem. I, često ne uspeva bliska a dobronamerna osoba. Ne znam zašto, čak bi i meni bilo logično da pomaže, ali nije pravilo. Dobronamerrna i puna razumevanja osoba svakako će pomoći, ali neće izlečiti isto ko ni Snikers.
Imam i ja devojku koja poput tebe veruje da je debela, a ima kilažu 55kg, visine je nešto manja od tebe. Ali ne mogu joj objasniti da je zgodna baš tom kilažom. Moj brat ne voli da izađe po nekoliko dana jer smatra to nepotrebnim (LOL). I jedva ga ubedimo. Svi smo pokušali da mu pomognemo, skrenemo pažnju da to nije normalno, ali odbija da veruje da je to tačno.
Takvu depresiju treba lečiti. A ove blage slučajeve koje takođe nazivamo depresijom, to se može nekako lečiti. Ne baš anoreksija. To je drugačija bolest već.
 
Poštovani forumaši, dozvolite da vam kao neko iz ove profesije kažem par reči... mada Olja vam je rekla sve tačno i praktočno se nema šta dodati. Ali eto, da kažem drugim rečima:

* Psihoterapiju vam jedino može pružiti neko ko je edukovani psihoterapeut. Psiholog i psihijatar jednako su (ne)stručni u tome ako nisu dodatno školovani.
* Psihijatar bez dodatne edukacije je edukovan samo za terapiju LEKOVIMA.
* Psiholog bez dodatne edukacije NIJE edukovan za psihoterapiju, ali vam može pružiti stručno savetovanje, bolje nego bilo koji neprofesionalac.
* Psiholog i psihijatar MOGU da vam odredi dijagnozu. Klinički psiholog MOŽE NAJBOLJE da vam odredi dijagnozu.

Treba da imate na umu da psiholog uči psihologiju 5 godina, a psihijatar 3,5. Tih 5 godina psiholog dobija široku sliku ljudske psihe, a manje se posvećuje patologiji, dok psihijatar za 3,5 godina uči skoro samo o patološkim aspektima, znači više nego psiholog, ali ne uči o drugim.
Klinički psiholog uči psihologiju 8 godina, od čega više od 3 godine isključivo psihopatološke aspekte (prvenstveno dijagnostiku i zato nije terapeut).

Psihijatar je završio medicinski fakultet i specijalizaciju za pshijatriju.
Psiholog je završio fakultet (odsek) za psihologiju.
Klinički psiholog je završio fakultet za psihologiju i specijalizaciju za medicinsku psihologiju.
Psihoterapeut je neko ko je osim fakulteta završio i edukaciju za psihoterapiju, koja obično traje oko 4 godine.
Zamislite da imate pred sobom kliničkog psihologa koji je još i psihoterapeut. To je 12 godina učenja isključivo psihologije. I onda neko kaže da od takvog stručnjaka nema šta da dobije??

što se tiče terapije:
Psihoterapija i farmakoterapija su komplementarni pristupi. Za neke probleme je bolje jedno, za neke je bolje drugo, a za neke je najbolje oba.
Psihoterapija nije savet koji biste dobili od komšinice na kafi. To je jako ozbiljan posao koji se naučno ispituje i usavršava, a u praksi traje od nekoliko nedelja do nekoliko godina. Nekad proleme možete da rešite sami ili uz pomoć prijatelja. Nekad ne možete, nemoguće je.
 
Po drugi put u mom životu, dovoljno da odustanem, i da potvrdim sebi da nemam vremena. Biću mrtva mnogo pre nego bih se izlečila, jer me konkretno fizičko stanje ograničava. Tako da - mda. Ko ima vremena pred sobom, 20 godina cirka (manje više), slobodno. Sumnjam da imam i dve, i to ne jer sam luda i paranoična, tako da ne, hvala. Svima ostalima želim sreću.
 
Malo vam je konfuzan post...
"...ako je neko išao na psihoterapiju..."
"... bilio bi u redu da ko zna podeli imena najboljih psihologa..."

Terapiju mogu da rade samo doktori za bolesti psihe, a to su PSIHIJATRI!
Znači, svako ko ima psihičke probleme, koji ne moraju da označavaju ludilo, već neku psihološku disfuknciju, nelagodu, treba da odu kod psihijatra!... Kod doktora za lečenje psihe!

Psiholog je neko ko nije ni polukvalifikovan za lečenje psihe i njenih poremećaja...
Psiholog je neko ko je čkolovan da vas testira kom tipu ličnosti pripadate, da proceni da li ste i koliko psihički destabilizovani i da vas uputi dalje...tj. da vas posavetuje da idete kod doktora za lečenje psihe!
Ni jedan psiholog ne može da leči depresiju, neuroze, psihosomatiku...Niti sme to da radi! Ako radi, treba ga prijaviti predpostavljenom i sankcionisati!

Mnogi forumaši ne prave razliku između psihologa i psihijatra... mislim da je to dovoljno opasno, jer u slučaju da im je psihički loše, oni gube vreme tražeći psihologa, a ne doktora (psihijatra)!!!
Mi smo zemlja sa gro stanovništva zrelih za psihoterapiju - što znači lečenje kod psihijatra... Nije čudo što smo kao narod psihički destabilizovani, neurotični, depresivni sa puno psihosomatskih oboljenja... sve što sam nabrojala ne spada u ludilo, već u poremećenu funkciju preopterećene psihe, koju neizostavno treba lečiti, jer se takvi poremećaji mogu i prozliti, pogoršati...U početku većina psihoterapija započinje korišćenjem lekova za umirenje neurovegetativnog nervnog sistema, kasnije se to prekida i nastavlja se psihoterapijom, a to su iskreni razgovori sa doktorom koji je školovan da vas na najbolji način savetima uputi i kanališe u dobrom pravcu izbavljenja iz nevolja i disfunkcija... Neobično je važno da znamo da je iskrenost i otvoren razgovor (bez skrivanja tajni!!!) sa doktorom najbrži i jedini ispravan način naše saradnje na putu sopstvenog isceljenja!
Za psihoterapiju se zavrsava skola od 4.godine (ima razlicitih pravaca) i nju mogu upisati psiholozi, psihijatri, sociolozi i tek kad se zavrsi ta skola, sticete pravo da radite psihoterapije, svejedno je da li ste zavrsili psihologiju ili psihijatriju, psihoterapija je sasvim nesto drugo i za to se skoluje posebno, ni psiholozi ni psihijatri nemaju znanje o psihoterapiji pre doskolovavanja. Psiholozi mogu da rade u skolama i testove licnosti, psihijatri da prepisuju lekove i lece teske mentalne bolesnike. Molim Vas da pre nego pricate o necemu dobro proverite jer navodite ljude koji ne znaju o tome na pogresno.
 

Back
Top