ПСИХОСОМАТСКА ОБОЉЕЊА - ПОТРЕБАН САВЈЕТ!

joca bl

Početnik
Poruka
3
Поздрав! Имам проблеме са неком врстом психосоматских болести. Од накупљеног стреса и претјераног нервирања имала сам проблеме са хелико бактеријом. Стање ми се мало побољшало након тога. Али осјећала сам разне болове и мучнину, и велику нервозу. Почела сам да мислим да је то све на психичкој бази, као посљедица претходно наведених проблема који су ме пуно мучили. И даље осјећам исте проблеме, али не знам коме конкретно да се обратим. Налази од доктора су ми у реду, па се бојим да је то све психа. Често осјећам велику нервозу, без великог разлога. Треба ми савјет стручне особе или некога ко је имао одређено искуства са овим проблемима. Хитно је!

П.С. Молим да пишу само они који заиста нешто конкретно знају о овоме.
 
Bio tamo,doživeo, iskusio i "ludo se proveo"!:hahaha:
Istina, sve je to psihički problem i slobodnoti kažem da bez predrasuda odeš do psihijatra i popričaš sa njim.Isto sam prošao i zato ti savetujem da odeš što pre.Ja sam podosta okasnio jer nisam uviđao problem što je u 90% slučajeva tako.tako ćeš sebi uštedeti vreme i što pre se vratiti u normalu.Piješ kakav anksiolitik ili antidepresiv,zavisi šta te muči i posle 6 meseci si po starom.
Hvala Bogu,imaš zdrav želudac te je jadnik prvi odragovao na nervozu i to je dobar znak.veruj mi.
 
Oprosti, ispravljam te, psihijatar i coach nisu isto!!!

Hehehehe.A ti si kao taj neki coach?
Je li naplaćuješ usluge ili umišljaš da zavedeš nešto?
Zašto na PP kad možeš da nam svima otvoriš oči.Svima treba life coach mada mislim da smo mi to sami samo da nas neko malo usmeri kad ispadnemo iz koloseka.Sve je stvar volje.
 
Hehehehe.A ti si kao taj neki coach?
Je li naplaćuješ usluge ili umišljaš da zavedeš nešto?
Zašto na PP kad možeš da nam svima otvoriš oči.Svima treba life coach mada mislim da smo mi to sami samo da nas neko malo usmeri kad ispadnemo iz koloseka.Sve je stvar volje.

Ne nisam ja coach. Samo govorim iz licnog iskustva. Odlazila sam 2 godine kod psihijatra, koji se iskljucivo bavio "razradom" proslosti. Eee, onda me je uhvatio jedan coach "pod svoje". Ispravio mi skretnicu na koloseku, koja se zaglavila. A oboma nam bese usmerena paznja u buducnost...

Meni je koristilo. Pa, ako je meni "vako tupavoj" pomoglo, ko velim, mozda ce i jos nekom....

;)
 
Poslednja izmena:
Поздрав! Имам проблеме са неком врстом психосоматских болести. Од накупљеног стреса и претјераног нервирања имала сам проблеме са хелико бактеријом. Стање ми се мало побољшало након тога. Али осјећала сам разне болове и мучнину, и велику нервозу. Почела сам да мислим да је то све на психичкој бази, као посљедица претходно наведених проблема који су ме пуно мучили. И даље осјећам исте проблеме, али не знам коме конкретно да се обратим. Налази од доктора су ми у реду, па се бојим да је то све психа. Често осјећам велику нервозу, без великог разлога. Треба ми савјет стручне особе или некога ко је имао одређено искуства са овим проблемима. Хитно је!

П.С. Молим да пишу само они који заиста нешто конкретно знају о овоме.

Треба ти искусни и паметни психијатар (јер, веруј има свакаквих), да ти на основу твог описа, да адекватну терапију. Заборави, за сада на било какву борбу "својом" вољом, лекови треба да ублаже деловање тог негативног у психи на организам, јер понекад резултати потиснутог стреса и фрустрације могу да буду страшни, ако се пролонгирају. Кад лекови мало модулирају перцепцију и свест, онда размисли шта и како
 
Pozdrav svima! Mene ova tema interesuje i usmerena sam na proučavanje psihosomackih oboljenja, i shvatam da gotovo sva organska oboljenja nastaju usled psihičkih doživljaja, odnosno kao posledica neurotičnih konflikata.
Emocionalna uzbuđenja i psihička napetost uzrokuju organske promene u telu putem nervnog sistema.
Kada su misli negativne utiču na emocije koje postaju toksične a one utiču na organizam. Čim se javi oboljenje to znači treba raditi na promeni misaonog toka., odatle treba se početi lečenje.
 
Protektor, kakav nalet nepoverenja sa Vase strane ?!!!
Oprostite, ako sam Vas necim uznemirila!

Logično je moje nepoverenje.Samo stajem na stranu slabih i nezaštićenih kao devojka koja se obratila za pomoć a tvoj poziv na PP je delovao kao početak eksploacatije neinformisane osobe što nije retkost.Izvini ali tako je.
Ok je što si nam javno pojasnila o čemu si pričala.Reci mi kako se nalaze ti "treneri" jer mi treba jedan. :)
 
Logično je moje nepoverenje.Samo stajem na stranu slabih i nezaštićenih kao devojka koja se obratila za pomoć a tvoj poziv na PP je delovao kao početak eksploacatije neinformisane osobe što nije retkost.Izvini ali tako je.
Ok je što si nam javno pojasnila o čemu si pričala.Reci mi kako se nalaze ti "treneri" jer mi treba jedan. :)



Mislim da mozes i sam da pronadjes coacha. Ne bih ovako javno nikog pominjala, jer je ovde nepoverenje logicno, pa bih volela da izbegnem da neko bude kamenovan.
Vrlo si neljubazan. Hvala!
 
Poslednja izmena:
Kada su misli negativne utiču na emocije koje postaju toksične a one utiču na organizam. Čim se javi oboljenje to znači treba raditi na promeni misaonog toka., odatle treba se početi lečenje.

Voleo bih da objasniš reč toksične u kontekstu tvog posta.

Pozdrav svima! Mene ova tema interesuje i usmerena sam na proučavanje psihosomackih oboljenja, i shvatam da gotovo sva organska oboljenja nastaju usled psihičkih doživljaja, odnosno kao posledica neurotičnih konflikata.

Po mom mišljenju, ovo je ipak malo preterano.
U stvari, malo više preterano. :)
 
Od 2005. godine se lecim od velike depresije. Imala sam jedan panicni napad. I to mi je mnogo bilo. Posle toga vise nisam ista osoba.
Pila sam i pijem lekove. Mislim da ih ne smem navoditi ovde, ali su protiv depresije, medjutim, meni nije nikako bolje.
Kad dotaknem dno, onda pocnem da cupam kosu, dlaku po dlaku... onda kada mi se ta faza zavrsi, malo mi je bolje, dobijem neku nadu da ce biti bolje, valjda se organizam sam brani od losih misli ili ipak rade psihosupstance ko bi ga znao, ali sve to mi se desava ciklicno.
I ja se slazem sa gornjim komentarom da psiho problemi uticu na ceo organizam. Eto, meni je oko popustilo zbog ogromnog stresa i zbog teskog fizickog napora, tako da sam morala da idem na operaciju oka. Ali, nista mi nije bolje... na to oko slabije vidim i to je cinjenica sa kojom ne mogu da se pomirim...
Eto, do par dana nisam imala zdravstveno osiguranje, sada sam ga dobila i zakazala sam termin u Misovicu kod neuropsihijatra, pa cu videti sta ce mi lekar reci. A idem i kod ocnog, pa kako mi bude.
Drzite mi palceve.
P.S. Iskrena da budem, ogradjujem se, ali ja kao ja - ne mogu sama da se nosim sa depresijom, meni je potreban lekar, lekovi koji ce mi pomoci, nisam dovoljno jaka ili sta god da sama sebi pomognem.
 
Arvena,znaj da nisi sama.Iako se ne znamo moje srce plače za tobom.Nije jer te žalim - ne žalim te, već mi je žao što nisam tu da te bodrim jer sam i ja prošao kroz pakao...mogu reći da još uvek prolazim.Sa četiri godine iskustva sa žestokim oblicima depresije i anksioznosti dužnost mi je da pomognem svakom ko je u istom problemu.
To što nam se dešavaju ti prblemi i polse svih tih godina čak i uz konzumiranje lekova, znak je da nisamo još uspeli da se rešimo suštinskog problema.Zato su tu psihijatri.Ko kaže da će nas zavarati samo - nema pojma.Ovo što nam se desilo nije strašno.Jeste narušilo nam je zdravlje i sam tok života alis ami smo krivi za to.Sve ovo je samo prolazna stvar koja će nestati čim se oslobodimo glavnog jada.A za to teba vremena.Ipak,najbitnije da nećemo umreti zbog toga.Niti ćemo poludeti!
Samo gruvaj dalje i nemoj da staješ.Radi i stvari za koje se ne usuđuješ...rizikuj!
Samose rizikom borimo sa tim problemima!

Uz tebe sam svim srcem.:super:
 
Od 2005. godine se lecim od velike depresije. Imala sam jedan panicni napad. I to mi je mnogo bilo. Posle toga vise nisam ista osoba.
Pila sam i pijem lekove. Mislim da ih ne smem navoditi ovde, ali su protiv depresije, medjutim, meni nije nikako bolje.
Kad dotaknem dno, onda pocnem da cupam kosu, dlaku po dlaku... onda kada mi se ta faza zavrsi, malo mi je bolje, dobijem neku nadu da ce biti bolje, valjda se organizam sam brani od losih misli ili ipak rade psihosupstance ko bi ga znao, ali sve to mi se desava ciklicno.
I ja se slazem sa gornjim komentarom da psiho problemi uticu na ceo organizam. Eto, meni je oko popustilo zbog ogromnog stresa i zbog teskog fizickog napora, tako da sam morala da idem na operaciju oka. Ali, nista mi nije bolje... na to oko slabije vidim i to je cinjenica sa kojom ne mogu da se pomirim...
Eto, do par dana nisam imala zdravstveno osiguranje, sada sam ga dobila i zakazala sam termin u Misovicu kod neuropsihijatra, pa cu videti sta ce mi lekar reci. A idem i kod ocnog, pa kako mi bude.
Drzite mi palceve.
P.S. Iskrena da budem, ogradjujem se, ali ja kao ja - ne mogu sama da se nosim sa depresijom, meni je potreban lekar, lekovi koji ce mi pomoci, nisam dovoljno jaka ili sta god da sama sebi pomognem.

Arvena,
ali ti vec pijes lekove, zar ne (ako sam dobro razumela)?

Imas i moju podrsku :ok: Samo hrabro i polako.
 
Od 2005. godine se lecim od velike depresije. Imala sam jedan panicni napad. I to mi je mnogo bilo. Posle toga vise nisam ista osoba.
Pila sam i pijem lekove. Mislim da ih ne smem navoditi ovde, ali su protiv depresije, medjutim, meni nije nikako bolje.

Genetska predispozicija, tu igra bitnu ulogu, nažalost ,kao i kod mnogih drugih boljki
 

Back
Top