psihološki profil savremene generacije učenika

Deca su prvi poligon za menjanje drustva.
Vecina roditelja nece shvatiti da im se deca koriste kao kupus u kacama,mali pritisak deformise glavicu.
Vecina roditelja nece imati ni protiv cak i da shvati.Dete ce biti kao i drugi.
Zato se nikad ne pravi patolosko drustvo a da se ne prave i patoloska deca.

Jeste li pomislili sta znaci besplatna stomatoloska zastita za decu,ako roditelj nema novca,pa ni obicaj da popravlja svoje zube?
Nista.Dete ce maksimalno jednom ili dva puta iskoristiti to i imati slicno uneredjene zube kao i roditelji.
Iako ce roditelj zeleti da dete iskoristi pogodnost.
 
odlomak...
Ne tako davno Institut Karnegi analizirao je odgovore koje je dalo deset hiljada ljudi i zakjljučio da 15% uspjeha zavisi od stručnog znanja. Ostalih 85% zavisi od ličnosti, a primarna osobina ličnosti utvrđena ovim istraživanjem je naš stav.
Eksperiment - Upravnik škole je pozvao tri profesora i rekao im:" S obzirom da ste vas trojica najbolji i najobrazovaniji profesori ovdje, daćemo vam devedeset učenika s visokim kojeficijentom inteligencije. Pustit ćemo vas da sledeće godine s njima radite tempom koji oni samo odrede da biste vidjeli koliko mogu da nauče."
Svi su bili oduševljeni - kako nastavnici, tako i učenici.
Tokom sledeće školske godine, i profesori i učenici uživali su jedni u drugima. Profesori su podučavali najbistrije učenike, a učenici su koristili svu blagodet pažnje i poduke visokostručnih nastavnika. Na kraju eksperimenta, učenici su postigi od 20 do 30% bolje rezultate od drugih učenika na cijelom tom području.
Upravnik škole je pozvao profesore i rekao im:"Moram nešto da vam priznam. Niste imali devedeset intelektualno najistaknutijih učenika. Bili su to sasvim prosječni učenici. Nasumce smo odabrali devedeset učenika i dali ih vama."
Profesori su rekli:"To znači da smo mi izuzetno dobri profesori." Upravnik je nastavio:"Moram da vam priznam još nešto. Vi niste najbolji među profesorima. Vaša imena bila su prva tri izvučena iz šešira." Profesori su upitali:"Šta je dovelo do promjene? Zašto je devedeset učenika tokom cijele godine postizalo toliko izuzetne rezultate?"
Do promjene je naravno, došlo zbog očekivanja profesora. Naša očekivanja itekako su povezana sa našim stavovima. (Ta su očekivanja možda potpuno pogrešna, ali ona određuju naše stavove.)
Šta je sa stavovima naših učenika i profesora...šta utiče na negativne stavove i jedih i drugih?
Pristup nastavnom planu,odnosno nezainteresovanost nastavnika da učine zanimljivijim nastavno gradivo,sam nastavni plan, komunikacija na nivou nadređeni-podređeni, nepovjerenje ili ....
 
Stavove ucenika kreiraju roditelji i vi.
Stavove profesora ne menjamo jer je profa u paketu, a to obicno jeste kolegijalno a ne pedagoski radnik.
Jak direktor je uskopljen.
Jak direktor znaci dobra skola.
Svaki profa misli da je dobar.
Svaka majka misli da je dobra.
Svaki dobronameran cova misli da je dobar.
Svaki .ebac misli da je dobar.

Sta kazete deci kad krenu u skolu?
Uzmi diplomu da se zaposlis.
Ili budi dobar i miran.
A sta ocekujete?
Dobre ocene.

Nigde znanja, nigde postenja,ali to je i najzdravije usmerenje u Srbiji.
Na ovom mestu je muk minuta sutnje zbog neiskoriscenih (neko bi rekao upropascenih) mozgova Srbije.
Nepostenje sugerise bitnost iskljucivo cilja,a nepojavnost znanja njegovu nebitnost sutra u zivotu.
Ova odrasla slika zivota vam se mozda ucini poznatom.Samo sto vi odrasli to vidite sa puno razumevanja i opravdanja.
 
Sta kazete deci kad krenu u skolu?
Uzmi diplomu da se zaposlis.
Ili budi dobar i miran.
A sta ocekujete?
Dobre ocene.
shto nishta neznachi da sami uchenici nemaju odgovornost za svoje ponashanje i to shto su postali.
niko meni nikad nije prichao o nekoj religiji, o etici, moralu i slichno, pa o5 u drugoj godini gimnazije na pitanje (u stilu) "shta cjesh da budesh kad porastesh" moj odgovor je i tad bio- poshten chovek. sam sam chitao razne filosofske knjige, sam sad razmishljao, i sam sam sebe oblikovao da budem poshten, miran, nenasilan, ilti- mentalno zdrav. kao shto vecj rekoh- nishta ja nisam bolji od ostalih ljudi (/od ostale dece), ako sam ja tako neshto mogao i mogu, nema razloga da to nemogu i ostali.
 
odlomak...
Ne tako davno Institut Karnegi analizirao je odgovore koje je dalo deset hiljada ljudi i zakjljučio da 15% uspjeha zavisi od stručnog znanja. Ostalih 85% zavisi od ličnosti, a primarna osobina ličnosti utvrđena ovim istraživanjem je naš stav.
Eksperiment - Upravnik škole je pozvao tri profesora i rekao im:" S obzirom da ste vas trojica najbolji i najobrazovaniji profesori ovdje, daćemo vam devedeset učenika s visokim kojeficijentom inteligencije. Pustit ćemo vas da sledeće godine s njima radite tempom koji oni samo odrede da biste vidjeli koliko mogu da nauče."
Svi su bili oduševljeni - kako nastavnici, tako i učenici.
Tokom sledeće školske godine, i profesori i učenici uživali su jedni u drugima. Profesori su podučavali najbistrije učenike, a učenici su koristili svu blagodet pažnje i poduke visokostručnih nastavnika. Na kraju eksperimenta, učenici su postigi od 20 do 30% bolje rezultate od drugih učenika na cijelom tom području.
Upravnik škole je pozvao profesore i rekao im:"Moram nešto da vam priznam. Niste imali devedeset intelektualno najistaknutijih učenika. Bili su to sasvim prosječni učenici. Nasumce smo odabrali devedeset učenika i dali ih vama."
Profesori su rekli:"To znači da smo mi izuzetno dobri profesori." Upravnik je nastavio:"Moram da vam priznam još nešto. Vi niste najbolji među profesorima. Vaša imena bila su prva tri izvučena iz šešira." Profesori su upitali:"Šta je dovelo do promjene? Zašto je devedeset učenika tokom cijele godine postizalo toliko izuzetne rezultate?"
Do promjene je naravno, došlo zbog očekivanja profesora. Naša očekivanja itekako su povezana sa našim stavovima. (Ta su očekivanja možda potpuno pogrešna, ali ona određuju naše stavove.)
Šta je sa stavovima naših učenika i profesora...šta utiče na negativne stavove i jedih i drugih?
Pristup nastavnom planu,odnosno nezainteresovanost nastavnika da učine zanimljivijim nastavno gradivo,sam nastavni plan, komunikacija na nivou nadređeni-podređeni, nepovjerenje ili ....

овим си разјаснила увод, осим змаја.
проблем штребера је препотенција, гордост прикрива несигурност.
што стекну гузицом не проживе.
 
овим си разјаснила увод, осим змаја.
проблем штребера је препотенција, гордост прикрива несигурност.
што стекну гузицом не проживе.

Štreberi su nazvani tako od onih koji nisu sposobni ili bolje rečeno ne mogu da sjede i da uče 4h svaki dan u gimnaziji, 8h svaki dan na medicinskom fakultetu. Uvijek znaju kad ih nastavnik prozove, odlikaši ..u mom razredu u gimnaziji nije bilo više od 5 učenika koji su prolazili sa 5 na kraju godine, a na polugodištu obično 2.
To je čisti mehanizam ego odbrane - ja ne mogu toliko učiti, ni naučiti; dakle ja ne valjam ...a onda odbrana - a ne on ili oni, takvi učenici ne valjaju ...
Priroda je svakom dala određene sposobnosti da preživi, priroda želi da sva njena stvorenja žive ..štreberima je dala sposobnost koncentracije i inteligenciju jer ne možeš dobiti najveću ocjenu ukoliko ne shvaćaš .. nekome je dala nešto drugo (mnogo je osobina - ovo je grubi pogled) ..
Mene su odgojili da budem dobra, slušam na času, učim; možda tu ima i genetike ali nikad se nisam sramila što sam spremna za svaki čas, što znam i nisam ni htjela zato bježati sa časova,a zatim me pola razreda i slijedilo - ne znam zašto su se oni bojali svoga izbora, ja svoga nisam ...
Istraživanja su pokazala da su 'štreberi' većinom introvertne osobe i da takve osobe bolje prolaze na fakultetima, dok u nižim školama bolje prolaze ekstrovertne osobe/đaci - tj. galamdžije
Najinteligentniji studenti koje sam ja poznavala i poznajem su introvertne osobe ... Pošto se oni uglavnom ne brane od etiketiranja, ja umjesto njih sve ovo govorim ...
Eto ima i štrebera ekstrovertnih ..
Ej, ali one silne podjele - te štreberi bubaju, a ništa ne znaju, a stvarno inteligentni ne bubaju, nego uče - a šta mi je to nego sjedenje za stolicom istog vremenskog trajanja ... matematika je nešto drugo, to sam uglavnom shvatala na času, nisam mnogo radila zadatke kod kuće, ali biologija,hemija, istorija i ostalo da ne nabrajam moraš sjesti i naučiti da si ne znam koliko inteligentan ...
Zato ja djelim učenike na one koji mogu i one koji ne mogu učiti i naučiti ... i to je jednostavno ...
..samo nikad se ne zna kako će ko proći u životu ... ne treba etiketirati odlične učenike, treba razvijati svoje sposobnosti ... al prvo ih treba biti svjestan i odlučiti raditi na njima,a to je ono što nedostaje ..usmjerenje
Ja bih volio ovo, ja bih volio ono ..a na kraju ništa od toga u velikom broju slučajeva ...
Evo zašto se djeca ne testiraju na kraju osnovne škole i na kraju srednje (psihološki svakako -testovi inteligencije i sl.) i svakom se kaže za šta je sposoban.
Moj brat je išao na takav test nakon 8.razreda u Karlovcu (to ljeto je izbio rat tako da ja nisam imala priliku, a nigdje drugdje se kasnije nije radilo takvo testiranje - što mi je čudno) i rekli su mojoj mami da je sve testove nevjerovatno dobro uradio i da može završiti bilo koju školu i bilo koji fakultet i da bi bilo šteta da ne upiše gimnaziju. Sve se pokazalo tačnim. Sa lakoćom je završio i gimnaziju, bio najbolji matematičar, i elektro fax i pri zaposlenju opet radio test intelig. pri čemu su se svi čudili kako ga je tako dobro uradio, i tako je i dobio posao ...
Međutim bilo je slučajeva da psiholozi kažu roditeljima da im djete nije za gimnaziju, da ga usmjere u neku stručnu školu, pri čemu roditelji nisu htjeli prihvatiti šta im je rečeno - te psiholog nema pojma, njihovo djete je najpametnije i sl. ..pa kasnije problemi u školi ...
Ne kažem da bi i pri ovakvom testiranju bilo lažno pozitivnih, lažno negativnih, stvarno pozitivni i stvarno negativnih rezultata - to ja onako plastično o greškama pri testiranju, ali ja sam ipak da se takva testiranja sprovode ...
A i što se tiče nastavnika - zastario je način i predavanja i organizacije školskog programa, djeca su preopterećena, suviše rano pod stresom moje je mišljenje...anksiozni problemi se javljaju suviše rano i ne treba se pretvarati da škola nema veze sa tim ...
I što se tiče nastavnika - naravno nisu svi isti - neke sam stvarno voljela..ali neki, a sad mogu pouzdano reći maltretiraju učenike i to namjerno ... (na odjeljenju hitnih psihotičnih stanja na kruženju u toku specijalizacije uzimala sam anamnezu jednoj nastavnici - na koliko učenika su ostali tragovi maltretiranja, pitanje je ... ovo je samo primjer da mi i ne znamo kakvi su nastavnici, a nikako stigmatizacije bilo kakve bolesti :) )
 
Štreberi su nazvani tako od onih koji nisu sposobni ili bolje rečeno ne mogu da sjede i da uče 4h svaki dan u gimnaziji, 8h svaki dan na medicinskom fakultetu. Uvijek znaju kad ih nastavnik prozove, odlikaši ..u mom razredu u gimnaziji nije bilo više od 5 učenika koji su prolazili sa 5 na kraju godine, a na polugodištu obično 2.
To je čisti mehanizam ego odbrane - ja ne mogu toliko učiti, ni naučiti; dakle ja ne valjam ...a onda odbrana - a ne on ili oni, takvi učenici ne valjaju ...
Priroda je svakom dala određene sposobnosti da preživi, priroda želi da sva njena stvorenja žive ..štreberima je dala sposobnost koncentracije i inteligenciju jer ne možeš dobiti najveću ocjenu ukoliko ne shvaćaš .. nekome je dala nešto drugo (mnogo je osobina - ovo je grubi pogled) ..
Mene su odgojili da budem dobra, slušam na času, učim; možda tu ima i genetike ali nikad se nisam sramila što sam spremna za svaki čas, što znam i nisam ni htjela zato bježati sa časova,a zatim me pola razreda i slijedilo - ne znam zašto su se oni bojali svoga izbora, ja svoga nisam ...
Istraživanja su pokazala da su 'štreberi' većinom introvertne osobe i da takve osobe bolje prolaze na fakultetima, dok u nižim školama bolje prolaze ekstrovertne osobe/đaci - tj. galamdžije
Najinteligentniji studenti koje sam ja poznavala i poznajem su introvertne osobe ... Pošto se oni uglavnom ne brane od etiketiranja, ja umjesto njih sve ovo govorim ...
Eto ima i štrebera ekstrovertnih ..
Ej, ali one silne podjele - te štreberi bubaju, a ništa ne znaju, a stvarno inteligentni ne bubaju, nego uče - a šta mi je to nego sjedenje za stolicom istog vremenskog trajanja ... matematika je nešto drugo, to sam uglavnom shvatala na času, nisam mnogo radila zadatke kod kuće, ali biologija,hemija, istorija i ostalo da ne nabrajam moraš sjesti i naučiti da si ne znam koliko inteligentan ...
Zato ja djelim učenike na one koji mogu i one koji ne mogu učiti i naučiti ... i to je jednostavno ...
..samo nikad se ne zna kako će ko proći u životu ... ne treba etiketirati odlične učenike, treba razvijati svoje sposobnosti ... al prvo ih treba biti svjestan i odlučiti raditi na njima,a to je ono što nedostaje ..usmjerenje
Ja bih volio ovo, ja bih volio ono ..a na kraju ništa od toga u velikom broju slučajeva ...
Evo zašto se djeca ne testiraju na kraju osnovne škole i na kraju srednje (psihološki svakako -testovi inteligencije i sl.) i svakom se kaže za šta je sposoban.
Moj brat je išao na takav test nakon 8.razreda u Karlovcu (to ljeto je izbio rat tako da ja nisam imala priliku, a nigdje drugdje se kasnije nije radilo takvo testiranje - što mi je čudno) i rekli su mojoj mami da je sve testove nevjerovatno dobro uradio i da može završiti bilo koju školu i bilo koji fakultet i da bi bilo šteta da ne upiše gimnaziju. Sve se pokazalo tačnim. Sa lakoćom je završio i gimnaziju, bio najbolji matematičar, i elektro fax i pri zaposlenju opet radio test intelig. pri čemu su se svi čudili kako ga je tako dobro uradio, i tako je i dobio posao ...
Međutim bilo je slučajeva da psiholozi kažu roditeljima da im djete nije za gimnaziju, da ga usmjere u neku stručnu školu, pri čemu roditelji nisu htjeli prihvatiti šta im je rečeno - te psiholog nema pojma, njihovo djete je najpametnije i sl. ..pa kasnije problemi u školi ...
Ne kažem da bi i pri ovakvom testiranju bilo lažno pozitivnih, lažno negativnih, stvarno pozitivni i stvarno negativnih rezultata - to ja onako plastično o greškama pri testiranju, ali ja sam ipak da se takva testiranja sprovode ...
A i što se tiče nastavnika - zastario je način i predavanja i organizacije školskog programa, djeca su preopterećena, suviše rano pod stresom moje je mišljenje...anksiozni problemi se javljaju suviše rano i ne treba se pretvarati da škola nema veze sa tim ...
I što se tiče nastavnika - naravno nisu svi isti - neke sam stvarno voljela..ali neki, a sad mogu pouzdano reći maltretiraju učenike i to namjerno ... (na odjeljenju hitnih psihotičnih stanja na kruženju u toku specijalizacije uzimala sam anamnezu jednoj nastavnici - na koliko učenika su ostali tragovi maltretiranja, pitanje je ... ovo je samo primjer da mi i ne znamo kakvi su nastavnici, a nikako stigmatizacije bilo kakve bolesti :) )

...пропустила си да разумеш доктора чика јову...
 

Back
Top