Štreberi su nazvani tako od onih koji nisu sposobni ili bolje rečeno ne mogu da sjede i da uče 4h svaki dan u gimnaziji, 8h svaki dan na medicinskom fakultetu. Uvijek znaju kad ih nastavnik prozove, odlikaši ..u mom razredu u gimnaziji nije bilo više od 5 učenika koji su prolazili sa 5 na kraju godine, a na polugodištu obično 2.
To je čisti mehanizam ego odbrane - ja ne mogu toliko učiti, ni naučiti; dakle ja ne valjam ...a onda odbrana - a ne on ili oni, takvi učenici ne valjaju ...
Priroda je svakom dala određene sposobnosti da preživi, priroda želi da sva njena stvorenja žive ..štreberima je dala sposobnost koncentracije i inteligenciju jer ne možeš dobiti najveću ocjenu ukoliko ne shvaćaš .. nekome je dala nešto drugo (mnogo je osobina - ovo je grubi pogled) ..
Mene su odgojili da budem dobra, slušam na času, učim; možda tu ima i genetike ali nikad se nisam sramila što sam spremna za svaki čas, što znam i nisam ni htjela zato bježati sa časova,a zatim me pola razreda i slijedilo - ne znam zašto su se oni bojali svoga izbora, ja svoga nisam ...
Istraživanja su pokazala da su 'štreberi' većinom introvertne osobe i da takve osobe bolje prolaze na fakultetima, dok u nižim školama bolje prolaze ekstrovertne osobe/đaci - tj. galamdžije
Najinteligentniji studenti koje sam ja poznavala i poznajem su introvertne osobe ... Pošto se oni uglavnom ne brane od etiketiranja, ja umjesto njih sve ovo govorim ...
Eto ima i štrebera ekstrovertnih ..
Ej, ali one silne podjele - te štreberi bubaju, a ništa ne znaju, a stvarno inteligentni ne bubaju, nego uče - a šta mi je to nego sjedenje za stolicom istog vremenskog trajanja ... matematika je nešto drugo, to sam uglavnom shvatala na času, nisam mnogo radila zadatke kod kuće, ali biologija,hemija, istorija i ostalo da ne nabrajam moraš sjesti i naučiti da si ne znam koliko inteligentan ...
Zato ja djelim učenike na one koji mogu i one koji ne mogu učiti i naučiti ... i to je jednostavno ...
..samo nikad se ne zna kako će ko proći u životu ... ne treba etiketirati odlične učenike, treba razvijati svoje sposobnosti ... al prvo ih treba biti svjestan i odlučiti raditi na njima,a to je ono što nedostaje ..usmjerenje
Ja bih volio ovo, ja bih volio ono ..a na kraju ništa od toga u velikom broju slučajeva ...
Evo zašto se djeca ne testiraju na kraju osnovne škole i na kraju srednje (psihološki svakako -testovi inteligencije i sl.) i svakom se kaže za šta je sposoban.
Moj brat je išao na takav test nakon 8.razreda u Karlovcu (to ljeto je izbio rat tako da ja nisam imala priliku, a nigdje drugdje se kasnije nije radilo takvo testiranje - što mi je čudno) i rekli su mojoj mami da je sve testove nevjerovatno dobro uradio i da može završiti bilo koju školu i bilo koji fakultet i da bi bilo šteta da ne upiše gimnaziju. Sve se pokazalo tačnim. Sa lakoćom je završio i gimnaziju, bio najbolji matematičar, i elektro fax i pri zaposlenju opet radio test intelig. pri čemu su se svi čudili kako ga je tako dobro uradio, i tako je i dobio posao ...
Međutim bilo je slučajeva da psiholozi kažu roditeljima da im djete nije za gimnaziju, da ga usmjere u neku stručnu školu, pri čemu roditelji nisu htjeli prihvatiti šta im je rečeno - te psiholog nema pojma, njihovo djete je najpametnije i sl. ..pa kasnije problemi u školi ...
Ne kažem da bi i pri ovakvom testiranju bilo lažno pozitivnih, lažno negativnih, stvarno pozitivni i stvarno negativnih rezultata - to ja onako plastično o greškama pri testiranju, ali ja sam ipak da se takva testiranja sprovode ...
A i što se tiče nastavnika - zastario je način i predavanja i organizacije školskog programa, djeca su preopterećena, suviše rano pod stresom moje je mišljenje...anksiozni problemi se javljaju suviše rano i ne treba se pretvarati da škola nema veze sa tim ...
I što se tiče nastavnika - naravno nisu svi isti - neke sam stvarno voljela..ali neki, a sad mogu pouzdano reći maltretiraju učenike i to namjerno ... (na odjeljenju hitnih psihotičnih stanja na kruženju u toku specijalizacije uzimala sam anamnezu jednoj nastavnici - na koliko učenika su ostali tragovi maltretiranja, pitanje je ... ovo je samo primjer da mi i ne znamo kakvi su nastavnici, a nikako stigmatizacije bilo kakve bolesti

)