
Ali kad bolje razmislim nama je od tad sve krenulo nabolje jer smo sredili stan sa minimalnim sredstvima, sami smo krecili, sami postavili instalacije, skupljali namestaj na rasprodajama i slicno. Kada je stan bio gotov bili smo presrecni jer je pun ljubavi, srece i zadovoljstva. Nikoga ne pustamo u svoje gnezdasce, ne dozvoljavamo mesanje roditelja vec sami snosimo odgovornost i preuzimamo nagrade za trud.
Sto se faxa tice upisali smo cetvrtu godinu i ide nam super, ucimo, spremamo ispite i nadam se da cemo uskoro diplomirati. Nisam mozda spomenula da smo do sad dali iste ispite, i da nas pojedini profesori smatraju za lude jer se ne odvajamo, jer smo zajedno 24h i imamo iste ocene. Neki nam ljudi mozda i zavide ali nam nije stalo do toga. Imamo svoj sistem rada i svoju filozofiju zivota. Kad je tesko kazemo da ce i to proci, kad nam je lako kazemo i to ce proci tako da stojimo cvrsto na zemlji, znamo cime raspolazemo i uzivamo koliko je to moguce. Na poslednjem teskom ispitu smo oboje dobili 9 i veoma smo zadovoljni.
Nijednog trenutka se nismo pokajali iako smo prosli svasta za ove dve godine.
Kad imamo problem pricamo o njemu, nijednom se nismo posvadjali, naljutili jer je besmisleno da trosimo vreme na takve gluposti ako nam se i ovako cini da cemo brzo ostariti jer nam dani u dvoje prolaze kao tren. Ljubav je to, ko shvati shvatice. Ko ne shvati neka se potrudi jer sve je u nama i treba samo to podeliti sa nekim.
