- Poruka
- 70.757
Koje se psihološke potrebe kriju iza putovanja i da li je opravdano uverenje da nas ona menjaju, zašto neki ljudi “moraju” da putuju, a drugi se najbolje osećaju u svojoj zemlji…?
Šta mislite do čega je? Koje su to senzacije, potrebe? Da li nas i na koji način putovanja menjaju kao ličnosti? Da li može da se navuče na putovanja i da pređe već u potrebu a ne u uživanje? Tj. svakako je uživanje ali u smislu kao što su ljudi navučeni na slatko, alkohol
Psihologija putovanja
Leto. Vreme planiranja, uživanja ili bar maštanja o putovanjima. Kako je bila želja naših čitaoca da pišemo o psihološkim aspektima putovanja, malo smo istraživali. Na naše iznenađenje, psihologija i turizam nisu dovoljno povezivani, niti istraživani. U Srbiji postoji samo jedna knjiga koja se ozbiljnije bavi ovom tematikom ako izuzmemo ono što najčešće agencije primenjuju u kontekstu psihološke manipulacije kako bi privukle što više putnika. Knjiga se zove „Psihologija turizma“, a autor je dr Đorđe Čomić. Ono što je on opisao u svojoj knjizi je više iz naučnog aspekta, međutim za neke od vas koji su znatiželjni za ovo pitanje, može biti jako korisna smernica.
Kada govorimo o tzv. »turističkim putovanjima«, pitanje uzroka i opravdanosti takvih putovanja je znatno kompleksnije. Na prvi pogled ne postoje neki racionalni, vidljivi motivi za putovanje. Smisao u ovom slučaju je uglavnom u samom putovanju te ono stoga nije puko sredstvo, instrument, već cilj po sebi. Turizam čini da putovanje postaje samo sebi svrha, tj. da ono nije više samo instrumentalna vrednost ili sredstvo za postizanje drugih ciljeva već je i vrednost po sebi, zadovoljstvo, ili eventualno sredstvo za postizanje nekih viših, prikrivenih ciljeva, i zadovoljavanje određenih duhovnih potreba.“
Šta mislite do čega je? Koje su to senzacije, potrebe? Da li nas i na koji način putovanja menjaju kao ličnosti? Da li može da se navuče na putovanja i da pređe već u potrebu a ne u uživanje? Tj. svakako je uživanje ali u smislu kao što su ljudi navučeni na slatko, alkohol

Psihologija putovanja

Leto. Vreme planiranja, uživanja ili bar maštanja o putovanjima. Kako je bila želja naših čitaoca da pišemo o psihološkim aspektima putovanja, malo smo istraživali. Na naše iznenađenje, psihologija i turizam nisu dovoljno povezivani, niti istraživani. U Srbiji postoji samo jedna knjiga koja se ozbiljnije bavi ovom tematikom ako izuzmemo ono što najčešće agencije primenjuju u kontekstu psihološke manipulacije kako bi privukle što više putnika. Knjiga se zove „Psihologija turizma“, a autor je dr Đorđe Čomić. Ono što je on opisao u svojoj knjizi je više iz naučnog aspekta, međutim za neke od vas koji su znatiželjni za ovo pitanje, može biti jako korisna smernica.
Kako dr Čomić pristupa ovoj temi:
„Ljudi putuju od davnina, kao migranti, vojnici, mornari, istraživači, diplomate, misionari, političari, trgovci itd. Razlozi tih putovanja su veoma različiti – neko putuje u drugu zemlju ili grad zato što mora, zbog neke spoljne ili unutrašnje prinude: da bi se lečio, služio vojni rok, zaradio novac, ili zato što želi da obavi neki posao, da nešto kupi ili proda, da studira, poseti rođake ili prijatelje, da obiđe religiozni centar. Svi ovi razlozi su racionalni, bilo da su odraz nužde ili neke specifične potrebe, i opravdani su ekonomski ili zbog nekog drugog razloga, tako u potpunosti opravdavaju vreme i novac potrošen na putovanje. Putovanje je u ovom kontekstu isključivo sredstvo za postizanje određenog cilja, odnosno predstavlja instrumentalnu vrednost i nema smisla po sebi. Motivi ovakvih putovanja su očigledni, te nema mnogo dilema oko toga zašto neko putuje, iako se u svakom putovanju, bez obzira na motive, mogu naći i elementi turizma.Kada govorimo o tzv. »turističkim putovanjima«, pitanje uzroka i opravdanosti takvih putovanja je znatno kompleksnije. Na prvi pogled ne postoje neki racionalni, vidljivi motivi za putovanje. Smisao u ovom slučaju je uglavnom u samom putovanju te ono stoga nije puko sredstvo, instrument, već cilj po sebi. Turizam čini da putovanje postaje samo sebi svrha, tj. da ono nije više samo instrumentalna vrednost ili sredstvo za postizanje drugih ciljeva već je i vrednost po sebi, zadovoljstvo, ili eventualno sredstvo za postizanje nekih viših, prikrivenih ciljeva, i zadovoljavanje određenih duhovnih potreba.“
