.. umesto da pausaliziras i pricas o nemackom mentalitetu kao da ne postoji diferenciranost - man kann nicht alle über einen Kamm scheren!
mentalitet je apstrakcija i kao takav ne isključuje nego upravo podrazumjeva individualnosti.
postoje njemac i njemac, jedan je tipus, drugi pojedinac. ne možeš očekivati da apstraktni njemac suštinski opisuje svakog pojedinačnog njemca. iz istog razloga ne možeš očekivati da ću te uzeti ozbiljno ako mi navedeš dva ipo protu-primjera iz tvog osobnog iskustva, tipa "moj prijatelj fritz ne studira cjenovnike".
kao što na osnovu izvjesnih ponavljanja u iskustvu s jednom osobom dobijaš karakterne konture te osobe, tako na osnovu ponavljanja u iskustvu s jednom populacijom 'vataš određenu quintesencu koju mi nazivamo mentalitet. to je prvenstveno zadatak intuicije. intuicija vrlo dobro apstrahira iskustvo. diskurzivno zaključivanje je samo u funkciji davanja forme amorfnoj masi intuicije. svi ljudi imaju intuiciju, ali malo njih se zna ophodit s tim. neki nemaju nikakav link sa svjetom diffuznih slutnji i signatura, drugi imaju ali ne znaju to konvertirat u jasnu misao.
Sto se gostopljubivosti tice licno mislim da su Nemci gostoljubivljiji od Francuza, mada meni odgovara ta francuska uzdrzanost jer ne zelim da sklapam prijateljstva
sa Kurtom i Murtom, a ni oni sa mnom.
njemci i francuzi su se 1000 godina oduševljeno bavili smiptomatologijama jedni drugih. dijagnoze su im otprilike iste, samo sa različitim vrijednosnim akcentima. suma sumarum je da su njemci šizoidan narod, dok je
esprit gaulois uvjek njegovao sve ono što se može subsumirat pod druželjubivost - šarm, esprit, galanterija, vic, igra. to je crvena nit koja se provlači kroz sva kulturna ospoljenja ova dva naroda, francusko dialogno, njemačko monologno. francusko plemstvo se interesiralo za kunst, kako privući nekog, njmačko za barut, kako otjerat nekog.
isto važi i danas. u francuskim restoranima ili kafićima je rastojanje među stolovima takvo da su iskušenja komunikacije među neznancima ogromna. njemci bi u tendenci volili da u svojim restoranima imaju berlinski zid među stolovima. njemac treba jedan debeli mjehur privatnosti oko sebe. na njemačkim festovima možeš stajati mirno posred struje guste, uzburkane gomile, ako te netko skučajno očeše taj sigurno ne izgleda kao njemac. njemac te neće ni pijan dodirnuti. s obzirom koliko su njemci smotani i neosjetljivi, pitam se koliko ih samo budnosti i pažnje košta taj manevar čuvanja tjelesne privatnosti (obzirnost sigurno nije).
Nemci su vrlo pouzdani, covek moze uvek u nevolji da im se obrati za pomoc i moze da racuna na njihovu pomoc. Naravno ne sada da ti pozajmljuju
pare, ali da te odvezu nekuda, pa i da ti zalivaju cvece ili pripaze na psa
pouzdanost i spremnost na pomoć su dvije odvojene stvari. njemci nisu ćudljivi, ono što ti obeća je otprilike i rezultat. pitanje je samo dali će ti uopće nešto obećat, ako se uzme u obzir da je
pod specifičnostima njemca jedna izrazita međuljudska nezainteresiranost + nespremnost na žrtvu. ove dvije karakteristike se tako masivno potvrđuju u životnoj praksi da onaj koji tvrdi suprotno ili nema iskustva ili je tup.
kao što već rekoh, liberalizam se kod njemaca odlično primio, prije svega u pogledu izvjesnog individualističkog amoralizma ili jednog njegovanog izoliranog obitavanja,
nebeneinander umjesto
miteinander (i kad su fizički
miteinander), a da ne spominjem
ineinander. ljudi gledaju sebe, drugi ne dopiru do njih. javno se deklarirati kao šupak u njemačkoj? "null problemo, svi smo mi manje više šupci" bi bio otprilike verbalni izraz reakcije na to. otvorene šupčine u njemačkoj nitko ne osuđuje.
bolje da nisi spomenula posuđivanje novca. to se ne odvaja od kategorije uzajamno pomaganje i opisuje fino (ne)sebičnost njemca. kolegama njemcima kojima je kasnila plata sam u više navrata nudio novac da ne razbijaju rezerve ili da "prežive". na taj prijedlog su reagirali zbunjeno i kategorički bi odbili. zašto nisu htjeli uzeti? zato što ti sami nebi dali. to je apsolutni tabu u njemačkoj. pored sebičnosti i iz razloga koje sam već naveo - bazno nepovjerenje među ljudima. i osim toga, njemci imaju jedan izrazito konspirativni odnos prema materijalnim vrijednostima. njemačka je specifična po prinudnoj konspiratvnosti u vezi zarade kolega.
jesi li pokušala potražiti spontanu pomoć od susjeda? ako nisi ne pokušavaj: dobit je nećeš iz dvostrukog razloga - zato što je njemac izrazito nespontan i zato što pomaže samo od principijelno ne, do iskalkulirano. iskustvo iskalkulirane pomoći njemca su imali svi južnjaci. to je ono: izvolite bakice, sjednite na moje mjesto, pa mi ga za 10 min. molim lijepo opet ustupite. njemac ništa ne radi poletno (
schwung) tako da za zaokružene velikodušnosti ala balkan ne zna.
kod nevolje koja podrazumjeva rizik ili žrtvu drugog si među njemcima nemilosrdno prepušten samom sebi. ako bi ti se npr. dogodi da padneš u u-bahn šaht i slomiješ kuk, možeš molit boga da je u blizini neki "asso", jer njemac sigurno neće preći ni preko minimuma rizika za svoj život.
Nemaca ima 80 miliona, razlike mendju ljudima su odgromne tipa Sever Jug, predela gde ima vina , dobro se jede, smisla za humor, uostalom kao
i kod nas ili Francuskoj, Italiji.
postoje njemci A njemci B njemci C i td, kao individue i kao regionalne varijacije, ali uvjek postoji i njihov zajednički nazivnik. ni ti regionalni njemački mentaliteti nisu iz jednog komada, i oni su zajednički nazivnik, pa ipak ih uzimaš zaokruženo. ja sam pisao o sumi sumarum. to sve što sam pisao o njemcima ćeš naći sa neznatnim varijacijama upadljivo koncentrirano na istoku zapadu sjeveru i jugu. osim toga, njemačka brzo gubi svoje regionalnosti, mobilnost na rostoru njemačke je izuzetna. danas na jugu masovno viđaš i one korpulentne, kvadrataste njemce sa oteknutim gornjim kapcima (niedersachsen tipus) i one štrkljaste, blijede, asteničare sa sjevera, i na sjeveru one krompiraste južnjake katkih udova.
