Pozdrav svima !
Sto se tice iskustva psihoanalize ( ne psihoanaliticke terapije), izrazavam svoju ,vise nego spremnost, da zainteresovanim predocim svoje iskustvo.
srdacan pozdrav !
Psihoanaliza kao rec deluje prilicno zavodljivo.Bezopasno.Ja sam se nekriticki (bio sam prilicno vruc) upustio u taj vid lecenja.Nisam znao da tu ima mesta reci neuspeh.Psihoanaliticar mi to , naravno , nije rekao.Danas,16-17 godina nakon okoncanja iste , smatram da mogu da iznesem svoje iskustvo :
Osnovno pitanje je da li je bolje ostaviti stanje kakvo jeste ( kod mene je bio problem nefunkcionisanje na zivotnom planu,neuroza..) ili uci u taj proces.Drugo pitanje je da li ste emocionalno jaki da to podnesete.Na oba ova pitanja niko vam ne moze pouzdano odgovoriti.
Sledece pitanje je da li cete imati srece da sretnete dobrog psihoanaliticara,koji ce da "stvori" psihoanalizu po vasoj meri,koji ce u dovoljnoj meri biti posvecen,koji nece unapred unapred znati sta je vas problem..sa kim cete ostvariti dobar "radni savez".
Jednom recju , na samom startu -mnogo neizvesnosti.Treba godinama ici na kauc sto iziskuje mnogo truda,vremena i novca.
A ishod je upitan.Mnogo autora je pisalo o neuspehu , ali niko nije dao konkretan odgovor.
Ja sam danas na antidepresivima , antipsihoticima.Ranije sam znao ( kod emocionalnih vezivanja ),povremeno uzeti sedativ.
Sta se desilo?Po mom dubokom uverenju , psihoanaliticar nije video sustinu nastanka mog problema,nije uvazio moju religioznost,sto je bio obavezan ( iznosio svoje stavove , sto nikako ne sme , tipa "boga nema",itd.).
Koliko mi je poznato , svi psihoanaliticari u Srbiji su "deca" prof.Vojina Matica.Bio sam uveren da su se vremena promenila,da je praksa afirmisala ili negirala stavove S.Frojda,da se doslo do novih saznanja....
Mojim naporima,donekle mi je uspelo da se izborim da psihoanaliticar uvazi moje stavove za koje sam smatrao da su deo mog problema.On je ostao pri svojim "vidjenjima",tretirao me kao seksualnu zivotinju.Nakon zavrsetka psihoanalize ,poceo sam da gledam na svet iskljucivo kroz prizmu seksualnosti.Pranje mozga , sta li?Trebalo mi je nekoliko godina da shvatim sta se desava.
Verbalne repeticije tipa incesta , oceubistva,kastracija-jos uvek mi odzvanjaju u glavi.Postavlja se pitanje kakav je lekoviti ucinak tih nalaza , sta sa njima ?,opet potiskivati....Edip je sebi iskopao oci!
Ja nikada kod sebe nisam uocio bilo sta sta bi se ticalo Edipovog kompleksa.Govorio sam da se bavimo onim sta se stvarno desilo u mom zivotu ( psihosocijalni model , ne psihoseksualni ), a ne "istinama i zeljama i nesvesnim fantazijama" koje se jesu ili nisu desile.
Skupo sam platio poverenje u mog psihoanaliticara,Dr sci psihijatrije , coveka koji je znao da boga nema,coveka koji je mrzeo crkvu ( i da mi to sve iznosi u tom vrlo delikatnom odnosu).
Onima koji su vec u psihoanalizi zelim mnogo srece i uspeha, onima koji nisu -OPREZ!