Psihoanaliza - iskustva

Dobro, nije on izmislio TA, niti je jedini koji se njome bavi...ima ih koji su psiholozi po struci i primenjuju je...

mislim da je on neki vrhovni TA za srbiju ili je bio, tako nešto, tj počeo je
u stvari on se nekad bavio narkomanima pa je posle pisao one popularne knjige, imam "zablude o ljubavi" to je korisno
sad je malo možda prešao na neki darker side mada ga čitam i dalje u politici
ok su oni na neki način, išla sam kod njegove koleginice dok nismo raskinule na neki način :P
 
Poslednja izmena:
mislim da je on neki vrhovni TA za srbiju ili je bio, tako nešto, tj počeo je
u stvari on se nekad bavio narkomanima pa je posle pisao one popularne knjige, imam "zablude o ljubavi" to je korisno
sad je malo možda prešao na neki darker side mada ga čitam i dalje u politici
ok su oni na neki način, išla sam kod njegove koleginice dok nismo raskinule na neki način :P

Mislim da bi psihoterapijom trebalo da se bave ljudi koji imaju strucno znanje iz oblasti psihijatrije ili bar psihologije...i da nije ok da se te oblasti odvajaju, kako bi stekli neku prividnu kontrolu nad kvazi psihoterapeutima, kojih ima dosta zbog neuredjenog zakonodavstva...
 
Mislim da bi psihoterapijom trebalo da se bave ljudi koji imaju strucno znanje iz oblasti psihijatrije ili bar psihologije...i da nije ok da se te oblasti odvajaju, kako bi stekli neku prividnu kontrolu nad kvazi psihoterapeutima, kojih ima dosta zbog neuredjenog zakonodavstva...

sad može valjda ko ima fakultet, ne nužno psihologija ili psihijatrija, ali da završi kurs za terapeuta, pa tu ima supervizore i to traje
možda bolje preći na neke mađiije
 
Pozdrav svima !
Sto se tice iskustva psihoanalize ( ne psihoanaliticke terapije), izrazavam svoju ,vise nego spremnost, da zainteresovanim predocim svoje iskustvo.

srdacan pozdrav !

Psihoanaliza kao rec deluje prilicno zavodljivo.Bezopasno.Ja sam se nekriticki (bio sam prilicno vruc) upustio u taj vid lecenja.Nisam znao da tu ima mesta reci neuspeh.Psihoanaliticar mi to , naravno , nije rekao.Danas,16-17 godina nakon okoncanja iste , smatram da mogu da iznesem svoje iskustvo :
Osnovno pitanje je da li je bolje ostaviti stanje kakvo jeste ( kod mene je bio problem nefunkcionisanje na zivotnom planu,neuroza..) ili uci u taj proces.Drugo pitanje je da li ste emocionalno jaki da to podnesete.Na oba ova pitanja niko vam ne moze pouzdano odgovoriti.
Sledece pitanje je da li cete imati srece da sretnete dobrog psihoanaliticara,koji ce da "stvori" psihoanalizu po vasoj meri,koji ce u dovoljnoj meri biti posvecen,koji nece unapred unapred znati sta je vas problem..sa kim cete ostvariti dobar "radni savez".
Jednom recju , na samom startu -mnogo neizvesnosti.Treba godinama ici na kauc sto iziskuje mnogo truda,vremena i novca.
A ishod je upitan.Mnogo autora je pisalo o neuspehu , ali niko nije dao konkretan odgovor.
Ja sam danas na antidepresivima , antipsihoticima.Ranije sam znao ( kod emocionalnih vezivanja ),povremeno uzeti sedativ.
Sta se desilo?Po mom dubokom uverenju , psihoanaliticar nije video sustinu nastanka mog problema,nije uvazio moju religioznost,sto je bio obavezan ( iznosio svoje stavove , sto nikako ne sme , tipa "boga nema",itd.).
Koliko mi je poznato , svi psihoanaliticari u Srbiji su "deca" prof.Vojina Matica.Bio sam uveren da su se vremena promenila,da je praksa afirmisala ili negirala stavove S.Frojda,da se doslo do novih saznanja....
Mojim naporima,donekle mi je uspelo da se izborim da psihoanaliticar uvazi moje stavove za koje sam smatrao da su deo mog problema.On je ostao pri svojim "vidjenjima",tretirao me kao seksualnu zivotinju.Nakon zavrsetka psihoanalize ,poceo sam da gledam na svet iskljucivo kroz prizmu seksualnosti.Pranje mozga , sta li?Trebalo mi je nekoliko godina da shvatim sta se desava.
Verbalne repeticije tipa incesta , oceubistva,kastracija-jos uvek mi odzvanjaju u glavi.Postavlja se pitanje kakav je lekoviti ucinak tih nalaza , sta sa njima ?,opet potiskivati....Edip je sebi iskopao oci!
Ja nikada kod sebe nisam uocio bilo sta sta bi se ticalo Edipovog kompleksa.Govorio sam da se bavimo onim sta se stvarno desilo u mom zivotu ( psihosocijalni model , ne psihoseksualni ), a ne "istinama i zeljama i nesvesnim fantazijama" koje se jesu ili nisu desile.
Skupo sam platio poverenje u mog psihoanaliticara,Dr sci psihijatrije , coveka koji je znao da boga nema,coveka koji je mrzeo crkvu ( i da mi to sve iznosi u tom vrlo delikatnom odnosu).
Onima koji su vec u psihoanalizi zelim mnogo srece i uspeha, onima koji nisu -OPREZ!
 
Psihoanaliza nije za svakoga. Licno iskustvo, promenila mi je zivot. Dotice ono najdublje u coveku, odakle promena jedino i moze da se stvori. Naravno da je vazno da svako u odnosu na svoje probleme, potrebe, mogucnosti i ciljeve treba da bira. Itekako je vazno da je terapeut klinicar psihijatar/psiholog.
 
Pozdrav svima!

Zanima me vase iskustvo po pitanju psihoanalize ukoliko je neko isao ili jos uvek ide na psihoanaliticke tretmane.

Stupio sam u kontakt sa Psihoanalitickim drustvom Srbije i trenutno razmisljam da li je sve to vredno vremena i novca (pretpostavljam da tretmani nisu jeftini).

Hvala!
Ovo je stra tema, ali opet.

Jesam, i nije vredno truda. Osim ako imaš para na bacanje (bukvalno) i jedno dvajst godina života da se baviš isključivo time. ČAK ni onda nije vredno.
Ne znam koji problem imaš, ali bolje popij valerijanu, prvo, pa sam razmisli o životu.
 
sta sta bi se ticalo Edipovog kompleksa.
Čak i da jesi, pa? Jedino realno i od realne pomoći rešenje bilo bi odseli od mame, imaš 40 godina čoveče. Ili ako više s njom ne živiš, svedi kontakt na osnovu. Teško ti je? Evo ti lek dok ne svikneš.

Umesto toga ti si dobio sate predavanja o mitologiji s kojima si mogao d.upe da obrišeš. I pride, ideju da si BOLESNIJI nego si spočetka verovao. Super.
 
Psihijatri ili neuropsihijatri procitaju zacas osobu. Oni odmah odvoje da li se radi o nekom psihickom poremecaju, ili je osoba prosto nezadovoljna sobom, nekom svojom trenutnom situacijom gde ne vidi resenje. To im je osnovna podela. Sa ovima privima se bave, daju im lekove, jer prosto moraju, takvim ljudima su lekovi neopohodni, a druge proslede psihologu.
Psiholozi su nesto drugo, oni s tobom pokusavaju da rese tu neku situaciju koja se coveku cini neresivom. To nekad pomogne, nekad ne, zavisi od okolnosti zivotnih, ekonomskih mogucnosti zemlje gde osoba zivi, drustva ciji je clan, zakona koji regulisu zivot pojedinca...ili pak ne regulisu.
U Srbiji je tesko ziveti nesto cemu smo se nadali, i zasta su nas roditelji spremali a to nije ovakvo drustveno uredjenje.
Evo ja sam u depresiji sto zivim u ovakvoj zemlji i sto nista ne mozemo da uradimo. Ovo poslednje od 3.aprila me je dokosurilo.
Ili ajde da se vratimo, ne daj boze u 90 te? kad su masinski inzijenri prodavali carape i gace na ulici i kojesta drugo da se prehrane...pa mu ti objasni da treba da bude zadovoljjan i srecan.
 
Kakva slucajnost, slusam radio dvesta dva inace, jer je dobra muzika, ali su vesti kgbputnik sto nerado odslusam, al ajde da ne menjam stanicu koju volim.
I tema mentalno zdravlje drustva, statistika svaki treci covek u depresiji, ovde kod nas.
Ja tacno vidim na ulicama po facama ljudi. I jeste tako.
Evo izasli danas poljoprivrednici..i ponovo samo zahtevi za njih. A gde su ti poljoprivrednici kada drugi imaju problem?
Ili oni free lanceri, naneizainteresovanija grupa ljudi za svet oko sebe. qurcem nisu mrdnuli niti ih je bilo 7.7.2020 na ulici.
Dokle god je tako, da svako gleda samo sebe a ne kapira da smo svi deo drustva, nece biti nista ovde.
 

Back
Top