ПСИХОАКТИВНЕ СУПСТАНЦЕ У КЊИЖЕВНОСТИ

Срба Србић

Domaćin
Banovan
Poruka
4.007
Браћо Срби и сестре Србкиње, помаже Бог!

Зна ли се за неке књњижевнике да су користили бсихоактивне субстанце приликом стварања својих дела?

За абсинт и разне деривате алкохола знам, али неби било згорег да се опет наброји на овој теми, као и писци уживаоци наркотика, али да им је то помагало у смислу да су креативније писали.

Значи не да су уживали наркотике и алкохол у слободно време, него баш да су користили бсиоактивне субстанце приликом креативног књижевног рада и да је то имало позитивног ефекта на исти.
 
Браћо Срби и сестре Србкиње, помаже Бог!

Зна ли се за неке књњижевнике да су користили бсихоактивне субстанце приликом стварања својих дела?

За абсинт и разне деривате алкохола знам, али неби било згорег да се опет наброји на овој теми, као и писци уживаоци наркотика, али да им је то помагало у смислу да су креативније писали.

Значи не да су уживали наркотике и алкохол у слободно време, него баш да су користили бсиоактивне субстанце приликом креативног књижевног рада и да је то имало позитивног ефекта на исти.


Ima i takvih slučajeva, ali ne visokih dometa. Bodler se sprdao na račun te mitologije navodeći Kolridža koji je tvrdio da je pod dejstvom opijuma napisao svoju kultnu poemu Ksanadu.Bodler je lepo objasnio je za tako složeno delo potrebna vrlo čista svest.Jer i sam korisnik opijuma Bodler je iskustveno znao da se remek dela ne stvaraju pod dejstvom narkotika kada ljudi nisu sposbni da hodaju a kamoli stvaraju velika dela.Kolridž je malo mistifikovao tj. obmanjivao javnost kako bi uvećao vrednost svog dela.
Svi ti pisci koji su bili skloni drogama su svoja dela pisali u običnom stanju svesti a drogirali se u slobodno vreme, posao je ipak posao.:lol:
Mnogi su verovali da je uzrok prelepih pesama Džima Morisona korišćenje narkotika.Ali to nije baš tako.Svoja najbolja dela Morison je stvorio pre nego što je postao narkoman i dok je koristio lakše droge.Kada je postao težak zavisnik od težih droga prestao je da stvara vredne stvari.
Isto se odnosi i na alkohol.Čaša vina će možda podgrejati nekog pisca, ali posle boce vina vrlo teško.
Odličan primer je Jaroslav Hašek tvorac Dobrog vojnika Švejka.Jeste on pisao taj roman u pivnici.Ali je pisao po neki list za celo veče.Trebalo je mnogo dana u pivnici da konačno stvori to delo.

- - - - - - - - - -

Aldous Huxley meskalin

Huxley je koristio meskalin , LSD, ali pod nadzorom svog lekara u kontrolisanim uslovima, ali tada nije pisao nego posmatrao bioskop u svojoj glavi.
 
Moжда има неких писаца што су користили опијум или слично а да нису никоме причали нити откривали о томе, можда нико ни не зна.

На пример Иво Андрић има једну приповетку, зове се панорама, говори о некој играчки из луна парка или нешто слично и његовим клиначким одушевљењем за исту, али лако се могу наћи неке наркотичке асоцијације и севдах ако се мало дубље загребе.

Што опет не значи да је тачно можда ја само умишљам, али нађите сви негде панораму од Андрића и прочитајте, кратка је приповетка не захтева дуже од пола сата времена. Оно личи на класичан наркомански трип који је он уобличио у неку другу причу и персонификовао кроз ту панораму.

- - - - - - - - - -

Андрић је вероватно конзумирао нешто јер није могуће да неко онолико продре у људску душу као он.

Него је вероватно чувао имиџ финог господина па је крио те склоности. А ко зна колико таквих писаца има, а да ми не знамо.

- - - - - - - - - -

Јер на заборавите да некад није било исто време као данас.

Данас Албахари на пример може јавно да се декларише да конзумира марихуану, а пре само 100 година би бијо стигматизован у читавом друштву због исте ствари.

- - - - - - - - - -

За Бодлера се зна да је пијо абсинт и користијо опијум.

- - - - - - - - - -

А ко зна колко их има него се то не зна за њих јер су крили пошто је било конзервативно време пре сто година.
 
njegoševa luča mikrokozma je napisana iz promenjenog stanja svesti, to je očigledno.

tripovi kroz koje vladika u toj poemi prolazi su verovatno posledica nekih gljivica ili tajnih biljnih supstanci (spremljenih po manastirima) dostupnih u to vreme samo onima na visokim državnim i verskim funkcijama.
mada je bečković to stanje pripisao velikom postu pod kojim je vladika pisao to delo.
 
karlos kastaneda je u svojoj prvoj knjizi "učenje don huana" opisao svoje iskustvo sa pejotom, halucinogenim kaktusom koji raste u južnim predelima USA i meksiku.

:lol: I meni je pao na pamet, jer taj je bio pre svega pisac velike mašte.Njegove ideje o religiji meksičkih Indijanaca su u domenu okultne fantastike a ne ozbiljnih antropoloških radova, kako je sebe želeo da predstavi.A za svoj roman Put u Ištland je stekao doktorat nauka iako se radi o običnom romanu.Što je dovelo do negodovanja kao o pseudonaučnom radu, ali koga je to briga.
 
Sam Poe je jednom rekao, ma nisam ja lud što koristim alkohol i opijum nego koristim te stvari da umirim postojeće ludilo.Što reče Balašević- ne pijem što uživam....:lol:
Tako nekako je Poe rekao.
Mnogi ljudi skloni su kritikama ljudi koji se opijaju ili uzimaju drogu, ali nisu svesni koliko je recimo, konkretno Edgar Allan Poe patio u životu. Njemu su tri najdraže ženske osobe umrle sa svojih 24 godina. Sve tri!!! Zamisli to , nazovimo ga prokletstvo. Najteže mu je bilo sa njegovom ženom, jer je ona bila mlađa i bolje se borila sa bolešću, ali to gledanje kako se muči i polako umire bolnije je nego da umre odmah. Zato je i napisao pesmu gavran. Čak mu je smrt bila pod sumnjivim okolnostima. Nije ga bilo 5 dana, onda je samo odjednom banuo, smestili su ga na lečenju u bolnicu, pričao je nepovezano, noćima dozivao neko potpuno nepoznato ime: "Reynolds" . Umro je sa rečima: Bože, pomozi mojoj jadnoj duši. Tužno, uistinu za tako kreativan um.
 
Mnogi ljudi skloni su kritikama ljudi koji se opijaju ili uzimaju drogu, ali nisu svesni koliko je recimo, konkretno Edgar Allan Poe patio u životu. Njemu su tri najdraže ženske osobe umrle sa svojih 24 godina. Sve tri!!! Zamisli to , nazovimo ga prokletstvo. Najteže mu je bilo sa njegovom ženom, jer je ona bila mlađa i bolje se borila sa bolešću, ali to gledanje kako se muči i polako umire bolnije je nego da umre odmah. Zato je i napisao pesmu gavran. Čak mu je smrt bila pod sumnjivim okolnostima. Nije ga bilo 5 dana, onda je samo odjednom banuo, smestili su ga na lečenju u bolnicu, pričao je nepovezano, noćima dozivao neko potpuno nepoznato ime: "Reynolds" . Umro je sa rečima: Bože, pomozi mojoj jadnoj duši. Tužno, uistinu za tako kreativan um.


:sad2:

Zašto dobri ljudi pate? Čovek je bio kul, nije bio nasilnik, monstrum.On sam je dočarao verujem kroz Pad kuće Ašer nešta iz svog života.
 
Poslednja izmena:
Previše nepotrebne mistifikacije oko svega ovoga. Alkohol ili droga nisu učinili piscem nikoga ko to već nije bio.
Kao čitaoca, ne zanima me mnogo ličnost pisca, a još manje tehnologija književnog stvaranja. Zanima me konačan rezultat. Ako je knjiga koju čitam dobra, ne interesuje me da li je pisac bio pijan i drogiran dok je pisao ili nije. To je informacija anegdotalne važnosti, čak pomalo indiskretna i tabloidna.
 
Previše nepotrebne mistifikacije oko svega ovoga. Alkohol ili droga nisu učinili piscem nikoga ko to već nije bio.
Kao čitaoca, ne zanima me mnogo ličnost pisca, a još manje tehnologija književnog stvaranja. Zanima me konačan rezultat. Ako je knjiga koju čitam dobra, ne interesuje me da li je pisac bio pijan i drogiran dok je pisao ili nije. To je informacija anegdotalne važnosti, čak pomalo indiskretna i tabloidna.

Jašta. Kao čitalac delim isti stav.
Ali, kao pisac, pitam se ima li otvaranja nekih dodatnih vidika pri upotrebi psihoaktivnih supstanci. Zapravo, mislim da ima ...
 
Mnogi ljudi skloni su kritikama ljudi koji se opijaju ili uzimaju drogu, ali nisu svesni koliko je recimo, konkretno Edgar Allan Poe patio u životu. Njemu su tri najdraže ženske osobe umrle sa svojih 24 godina. Sve tri!!! Zamisli to , nazovimo ga prokletstvo. Najteže mu je bilo sa njegovom ženom, jer je ona bila mlađa i bolje se borila sa bolešću, ali to gledanje kako se muči i polako umire bolnije je nego da umre odmah. Zato je i napisao pesmu gavran. Čak mu je smrt bila pod sumnjivim okolnostima. Nije ga bilo 5 dana, onda je samo odjednom banuo, smestili su ga na lečenju u bolnicu, pričao je nepovezano, noćima dozivao neko potpuno nepoznato ime: "Reynolds" . Umro je sa rečima: Bože, pomozi mojoj jadnoj duši. Tužno, uistinu za tako kreativan um.


On je bio tezak alkos, kockar, ozenio se sa svojih 27 godina detetom od 13 godina, menjao je zene cesce negu stranu ulice , ne zna se tacno od cega je umro,
mozda od trovanja alkoholom, a mozda i od besnila jer je vrlo verovatno da ga je u to jarku u kome je obveznanjen od alkohola lezao, ujela i neka
divlja zivotinja koja mu je prenela besnilo.

Ne bi trebalo njegov zivot idealizovati, praviti mucenika od njega, a narocito ne dovoditi u vezu sa njegovom knjizevnim delom, mada je verovatno
i to da je bas zbog tog svog alkoholizma i ove silne bigamije i postao neki kult i kul lik.
 
Lako je osuditi nekoga koga nismo poznavali, a posebno one koji su davno, davno umrli. Sve te priče mogu biti podjednako istinite, kao i lažne. Možda je s naše tačke gledišta on pedofil težak, još i incest, vrlo moguće, no možda je on drugačije voleo nju? To ako mi temeljimo ljubav i na fizičkoj privlačnosti, ne znači da je on nju tako video. Ne zaboravimo da je Tesla govorio kako je voleo golubicu istom onom žestinom kojom čovek voli ženu. Je l' to znači da je on drkao na golubicu? Naravno da ne. To je ono što se zove ljubav, emocija, a ne fizička privlačnost.
 
Lako je osuditi nekoga koga nismo poznavali, a posebno one koji su davno, davno umrli. Sve te priče mogu biti podjednako istinite, kao i lažne. Možda je s naše tačke gledišta on pedofil težak, još i incest, vrlo moguće, no možda je on drugačije voleo nju? To ako mi temeljimo ljubav i na fizičkoj privlačnosti, ne znači da je on nju tako video. Ne zaboravimo da je Tesla govorio kako je voleo golubicu istom onom žestinom kojom čovek voli ženu. Je l' to znači da je on drkao na golubicu? Naravno da ne. To je ono što se zove ljubav, emocija, a ne fizička privlačnost.


Ja sam vrlo prizemna osoba, Tesla se druzio sa golubicama kada je debelo zasao u godine, njegov seksualni zivot nekako je terra incognita, a i totalno je navazn
za njegovo delo (za lik vec da;))

Nije vazna seksualnost ni kod Poa, ali ti si poceo tu pricu, ja sam se samo nadovezala.
A sad kako je voleo ovo dete, pa se nezvanicno i ozenio s detetom,:sad2:
 
Nisam siguran da ljudski nagon umire sa godinama. Definitivno opstaje i da mozemo, imali bi seks i tada. A to pitanje zasto je ozenio dete, meni ce ostati misterija, kao i mnogima od nas, ako ne i svima. Uticaj alkohola vise se.u njegovom radu, recimo u delu Crni macor ili crna macka, kako god hocete. Na neki nacin evocira zasto je zavoleo svoju zenu, i kako je ljubitelj macaka, a isto tako jasno govori o stanju alkoholizma koje njemu nije strano. Cak govori, stidim se priznati, jer ga je sramota sto je tezak alkos. Naravno, prica ima neki cudan obrt a na neki nacin ipak komican. Znano je da je Edgar bio veliki ljubitelj macaka i da je njegov macor umro tri dana nakon njegove smrti. No dobro, koincidencija, mator macor. Pozdrav, uzivaj mi :)
 
А шта је са марухианом, јел њу неки писац конзумиро док је писо?

Бланирам да саставим један обширан панегирик посвећен господину Вучићу, слава Му и милост, али неби баш да се пуцам опијумом.

Za tah tvoj projekat nisu potrebna nikakva stimulativna sredstva. Cim ga vidis i cujes prvu recenicu odamh dobijes inspiraciju.

Stiven King je nedavno priznao ( mada to i nije bilo nepoznato) da je bio tezak ovisnik ( i alkohol i kokain), ali da je pod dejstvom droga
pisao i najgore knjige:D

Bodler je uzimao hashish, cak je u Parizu osnovao i hashish klub.
Izgleda da droge kreativno deluju samo na muzicare, dok se ne "predrogiraju", posle i tako nista vise ne komponuju.
 
Nemoj tu da mi se promoviše narkomanija i ostala nedozvoljena sredstva da vas ne bi buvice ujedale.. lol


zapravo se kaže da je kokain "kreativna droga". Kokainske hronike - zbirka

Šta još književnost može da kaže o narkoticima, a što već nije rečeno i viđeno? Na prvi pogled, veoma je teško odgovoriti na to pitanje. Ali, kada pročitate “Kokainske hronike”, tek onda shvatite koliko ništa ne znate o svetu droge, tek onda shvatite da postoji tu oko nas, i među nama, jedna potpuno nepoznata planeta koja se zove veoma jednostavno: surova i sirova stvarnost! Život sa kokainom nije beg od stvarnosti već upravo suočavanje sa njom, u njenom i najstrašnijem i najčudnijem i najuzbudljivijem obliku. Ovo svakako nije knjiga koja veliča (zlo)upotrebu droge, ali nije ni knjiga koja vam popuje poput roditelja; ona vam ostavlja dovoljno prostora da procenite koliko to što čitate ima veze sa vašim životom.

A ko su autori priča u ovoj knjizi? 17 najznačajnijih američkih pisaca mlađe generacije. Neki od njih pričaju o svojim iskustvima sa kokainom, neki domaštavaju iskustva svojih prijatelja i poznanika, treći su sve izmislili… Ali, svi su dovoljno autentični i različiti.

Nothing to snort at...

Nezavisno od toga da li ste boravili u svetu narkotika ili niste, koliko o njemu znate ili ne znate, da li ga se plašite ili ne, da li hoćete od njega da pobegnete ili pak više o njemu da saznate, Kokainske hronike su prava knjiga za vas! Ambiciozno zamišljena zbirka sadrži 17 potpuno drugačijih proznih komada koje su napisali najznačajniji američki pisci mlađe generacije, a koju su priredili slavni autori Gary Phillips i Jervey Tervalon.

Nijednu priču nećete preskočiti: Lee Child, Laura Lippman, Ken Bruen, Susan Straight, Jerry Stahl, Nina Revoyr, Bill Moody, Emory Holmes II, James Brown, Gary Phillips, Jervey Tervalon, Kerry West, Donnell Alexander, Deborah Vankin, Robert Ward, Manuel Ramos i Detrice Jones.

"Kokainske hronike" predstavljaju dozu čistog, nerazblaženog, urbanog, sirovog i neumoljivog noira. Upozorenje: Ove priče izazivaju zavisnost.
– Harlan Coben, književnik, autor romana Samo jedan pogled (Just One Look)
Ove boldovane smo evidentirali.
 

Back
Top