kinky
Zainteresovan član
- Poruka
- 427
Da li neko zna otprilike da mi objasni sa cim se vezuje opis roditelja u psiho terapiji?
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
pa sa roditeljima
Krivo ogledalo, na srecu.
bolji su.
deca postaju bolja onog trenutka kada razbiju to ogledalo
literatura: Šta kažeš posle Zdravo; Koju igru igraš, Sex u ljubavi (Eric Berne)
Ako se naslovi vezuju za tematiku onda to nije to.Zanima me stvarno neka strucna literatura, ili neka skripta sa ispita gde se objasnjavaju takve stvari.Recimo, u psihologiji tacno postoji objasnjenje sta znaci neki decji crtez, vesele boje znace jedno, redosled crtanja drugo nesto, visina, i tako to.To je ono sto mi treba, a ove knjige cu svakako pronaci i nadam se procitati!![]()
Ako se naslovi vezuju za tematiku onda to nije to.Zanima me stvarno neka strucna literatura, ili neka skripta sa ispita gde se objasnjavaju takve stvari.Recimo, u psihologiji tacno postoji objasnjenje sta znaci neki decji crtez, vesele boje znace jedno, redosled crtanja drugo nesto, visina, i tako to.To je ono sto mi treba, a ove knjige cu svakako pronaci i nadam se procitati!![]()
Ako se baviš psihologijom gledaj da ne veruješ ni u šta skroz. Pogotovu što se metodologije tiče. Ako se zanimaš onako iz radoznalosti, može da bude sve to vrlo interesantno. Meni je fenomenološki svako istraživanje i objašnjenje nekih pojava zanimljivo ali loše je što akademska psihologija ima indoktrinirajući efekat a ne efekat rasta onog koji se bavi time.
Bilo kako bilo, meni lično projektivne tehnike više piju vodu od ostalih načina ispitivanja, samo da bi analiza bila dobra ispitivač koji će biti i tumač mora biti skroz upućen u kontekst pojednica. I mislim da tu nema generalizovanih stvari osim ako sam ispitivač ne teži generalizaciji.
U stvari, sve se svede na individualnost ispitanika i ispitivača i na tendenciju verovanja u određeni teorijski okvir. Zato nilžje loše da se kritički pristupa ispitivanjima psihičkih pojava.
Ako se naslovi vezuju za tematiku onda to nije to.Zanima me stvarno neka strucna literatura, ili neka skripta sa ispita gde se objasnjavaju takve stvari.Recimo, u psihologiji tacno postoji objasnjenje sta znaci neki decji crtez, vesele boje znace jedno, redosled crtanja drugo nesto, visina, i tako to.To je ono sto mi treba, a ove knjige cu svakako pronaci i nadam se procitati!![]()
Zavisi koje? Ima mnogo različitih psihoterapija. Daje rezultate ako veruješ u nju (neki bi rekli ako ti odgovara) ali ja mislim da je to placebo posebne vrste, tako da, u principu radi ako pronađeš odgovarajuću.
Uopšte nije važno i ne zavisi koje. Svaki psihoterapeut je upravo to što jeste jer ume da postavi pitanja koje ti samom sebi ne umeš da postaviš. Drugo, psihoterapeut ti ne daje magičnu bombonu pa da bi postojao nekakav placebo. NE leči psihoterapeut, već se TI sam lečiš. On te samo navodi da razmisliš o stvarima o kojima nisi naučen da razmišljaš. Treće, ne postoji "odgovarajuća" psihoterapija, postoji samo tvoja dovoljna spremnost da se menjaš ili ne postoji.
E sad, da li će to biti geštalt, bihejvioralna ili psihoanaliza to je druga stvar i više zavisi od tvojih motiva, percepcije sveta, nivoa obrazovanosti etc.
E sad postoji li nešto bolje... postoji jedna dobra stvar, da se ne ide psihijatru i ne piju tablete.
najbolje kod nekog popa? po mogućstvu duhovnika ili jehovinog svedoka?
A to da li postoji nešto bolje je, zaista, na tebi. Nekome će odlazak kod prijatelja u trenucima lošeg stanja biti fenomenalan, nekome knjiga, nekome sport a nekom terapija.
Your call.
ne može jedan odlazak kod prijatelja da reši problem koji je strukturalan i koji zahteva potpunu promenu ponašanja (osim ako se kod prijatelja na kafi ne nađe psihijatar).
A ti imaš pravo da kažeš da je nekome potrebna promena ponašanja?!
ukoliko nije zadovoljan svojim ponašanjem, onda imam
Uostalom, sam si sebe opovrgnuo gore, pričaš da je potreban psihijatar a da se čovek sam leči.
tako je. ako što ti je potreban trener da bi kasnije sam skakao sa motkom
Daleko od toga da je svaki psihoterapeut odgovarajući. Nije.
odgovarajući za šta?
A to znam iz prve ruke, kao i to koliko su bitniji ljudi iz tvog okruženja od kvazistručnjaka kojih ima dosta. Koliko samo problema mogu rešiti prijatelji, braća ili sestre, bitni ljudi iz tvog okruženja nisi ni svestan toga.
bitno je i koliko su bitni ti problemi.
A ti ljudi za koje misliš da se ozbiljno bave psihom... enormno ekstremna većina njih se ne bavi ozbiljno time, veruj mi.
čime meriš njihovu ozbiljnost?
aha, ti bi nešto doktrinarno..sa dosta dijagnoza po mogućstvu na latinskom..Nešto nerazumljivo, teško, nešto šte će te svojom veličinom naterati da se zapitaš da li si u stanju to da skapiraš..
Ja sam ti preporučio Berna, jer je T.A. jedno od najmoćnijih psiholoških teorija i jer na najbrži način pomaže da sagledaš odnose kako između tebe i roditelja, tako i njihove međusobne.
Tebe međutim očigledno zanima podsvest.U psihologiji ne postoji "tačno objašnjenje" šta znači nečiji crtež, ali postoji sistem tumačenja koji se prilagođava svakom posebnom slučaju (tako npr ne postoji ni tačno tumačenje snova koje može da se primeni na sve ljude, sanovnici isl)
Psihologija je ozbiljna nauka koja se menja i razvija onako kako se razvija i čovek, zajedno sa svojim pravilima.Dakle, ne očekuj da ti neko preporuči knjigu, sa lekcijom koja tačno opisuje šta znači ako, dok pričaš o roditeljima, treseš nogom ili kopaš noktima po glavi.
Pa dobro, zvucalo je tako to sto sam trazila, ali samo na prvi pogled.Daleko bilo, i reci na latinskom....To mi nije bilo potrebno, samo sam htela onako da cisto nesto istrazim i to je to.Da budem upoznata sa nekim detaljima i nista vise.Ja se time ne bavim profesionalono, ali saznanje bilo kakvih sitnica koje nesto odaju ili znace meni je super.Upravo ono sto si naveo, kao sto je mrdanje nogom ili bilo koja druga gestikulacija.Obicni ljudi koji nisu citali o tome ili slusali nemaju poima o tome koliko je neverbbalmna komunikacija bitna i sta sve znaci.A da ne pricam o verbalnoj komunikaciji.
Nije zlocin pitati i saznati, a pri tom nicije misljenje ne omalovaziti.
Psiha jeste ozbiljna stvar.Ali iz licnog iskustva znam, da ljudi koji se profesionalno bave time ne moraju da budu uvek od vece pomoci nego recimo dobar prijatelj ili neko blizi.Meni je jedan psihijatar dao neki antidepresiv od kog mi je bilo veoma tesko i imala sam osecaj da cu umreti, i to od samo jedne tablete...koje vise nisam ni pila.A da, pri tom nije zasao ni u kakvu pricu ili dubiozu sa mnom, kako se osecam i zbog cega.Ovako tu su antidepresivi, pa sto bi se on zamarao.Ne mora da znaci da svi tako rade, ali meni je to uzasno iskustvo.Sad je situacija totalno drugacija.Tablete su zadnja opcija.
*******, sta da radim kad svi ljudi koji su mi dragi, .... su veoma daleko...![]()
ajmo sad malo o antidepresivima:
Vlada uvreženo mišljenje da ti "psihijatar samo da tabletu" i da takohoće da te odradi.
To međutim nije tačno, a evo zašto.
Da bi psihijatar sa nekim uopšte mogao da radi, potrebno je da je taj neko opušten. Ljudi dolaze iz raznih razloga ali, kod nas je takva kultura mozga da se kod psihijatra idu tek kad ljudi počnu da udaraju glavom o zid.
Potrebna je dakle ŽELJA, da neko malo sredi svoje misli, ponašanje isl.
Oni koji dođu bez želje, često su pokrenuti neizdrživošću situacije u kojoj su se našli (agresija, samopovređivanja, opijanja, u name it..)
Da bi lekar moga da se pozabavi tvojim softverom, neophodno je da ti najpre smiri hardver. Da ti spusti temperaturu "procesora", da isključi višak napajanja, pa tek onda vidi koji su programi instalirani, da li ima nekih programa koji su nepotrebni, štetni, da li neki treba da idu na upgrade isl..
Tableta dakle ne rešava ništa. Ona je samo pomoćno sredstvo ili "lula mira" da bi se uopšte razgovaralo.
Svaka od tih tableta, nažalost, ima svoje nus-efekte (mučnina, glavobolja, apetit, ovo ono..) ali je i izazov da se vidi koliko je neko rešen da istraje u psihoterapiji.
Mnogi ljudi (paradoksalno) odu kod pshijatra bez želje da se izleče. Zašto to rade? Razlozi su brojni: da bi dobili pažnju, da bi okolini mogli da se hvale kako "rade na svom mentalnom zdravlju" (čime okolinu stavljaju u položaj mentalno zastarelih), iz pomodarstva itd itd..
Postoji priča o mudracu kod koga je neko sav nervozan došao da se posavetuje, a ovaj mu, pre nego su i počeli da pričaju, počeo da sipa čaj. Međutim, sipao je dok čaj nije počeo da se preliva, na šta je čovek skočio i požurio da skloni šolju, a mudrac mu rekao "a ne, ovo je vidiš - slika tvog uma. Moraš da na razgovor dođeš prazne glave, kao što ti ni čaj ne možeš da uspeš u šolju u kojoj se čaj već nalazi".
Eto tome nekada služi i tableta.
Ok.Ja o psihijatrima i samom odlasku kod njih imam veoma pozitivno misljenje, i nisam u fazonu da to gledam niti kao pomodarstvo , niti kao nesto cega se treba stideti.To je jednostavno potreba za izlecenjem.E, sad niko ko je zdrav ne ide kod lekara.Bar ja to ne praktikujem.Tako da i kod psihijatra nisam otisla onda kad mi je bilo ok, ili nisam iz prostog razloga sto mi je trebalo vremena da shvatim taj odlazak na pravi nacin.
Posto sam navela moje iskustvo, mogu reci da ja nisam u tom momentu bila neko ko ima takve probleme da ne moze da objasni sve ono sto mi je na umu, kako se osecam i sta me muci.Jednostavno, nismo uspostavile neki kontakt.Osecala sam se kao da sam na ispitu.Pitanje odgovor, pitanje odgovor, bez ikakvog ulaska u sustinu stvari.
A kao dokaz za to je jedna druga doktorka, sa kojom imam super kontak a opet bez antidepresiva, i uopste bez ikakvih lekova.A moram jos dodati, da su se problemi jos vise nagomilali u medjuvremenu.Pa ko je sad tu u pravu?
A sto se tice antidepresiva, mislim da su to uzasno jaki lekovi i prosto imam jako negativan stav o njima.
ja svakako ne znam kakav ti zapravo problem imaš. Ali je dobro što već sada radiš na njemu. Da li sa jednim ili drugim psihijatrom, to nije bitno toliko, koliko da ti osetiš da ti to sve prija ali tako da usput i saznaješ ponešto o sebi što možda do sada nisi znala.
A ako sve to može i bez tableta - tim bolje. Tablete su samo nužno zlo.
Ja lično savetujem da ljudi pokušaju da posmatraju mozak kao kompjuter. To je svima blisko, a ima i mnogo sličnosti sa kojima čovek može da se prepozna.