Psihičke posledice izazvane odsustvom normalnog pubertetskog iskustva

Richard III

Domaćin
Poruka
3.892
Uzmimo da neko dete, pred ulazak u pubertet i kasnije tokom puberteta, mora da radi kako bi izdržavalo porodicu ili ima neki zdravstveni problem/hendikep koji ga onemogućava da normalno oseti i proživi pubertet i sve posledice i logične promene koje on sa sobom donosi. Kakve posledice na ličnost ovo može da ostavi? Koliko odsustvo normalnog pubertetskog iskustva kasnije oblikuje individuu - i u šta je tačno pretvara? Ako uzmemo da su odlike normalnog puberteta što veća socijalizacija sa vršnjacima, formiranje zasebnog identiteta, osamostaljivanje od roditelja u psihičkom smislu i pobuna protiv roditeljskog autoriteta, otkrivanje novih stvari, istraživanje i eksperimentisanje, bezbrižan provod i zabava - šta se dešava kada neko sve to propusti, preskoči i ne doživi kada bi trebalo i u meri u kojoj bi trebalo? Kakva osoba nastaje kada izraste iz takve jedne situacije?
 
Ovo je Jalue Dorje:

ctyp+buddha+kid.PNG



Ima 9 godina, živi u Minesoti. Voli Pokemone i fudbal.
Ali ... Dalaj Lama ga je ozvaničio kao reinkarnaciju prethodnog lame.
Dečak će uskoro otići na Tibet, i tamo boraviti 10 godina u budističkom manastiru, bez kontakta sa roditeljima i svetom kojeg je do sada poznavao.
Njegov pubertet neće imati odlike bunta, eksperimentisanja i zabave.
Koje su psihičke posledice? Verovatno zavisi ne samo od okoline, već i od ličnosti deteta.
 
Замисли то катастрофално искуство, уместо да блејиш са будалама около и џабалебариш, ти радиш и зарађујеш, то не може без тешких траума да прође.

To što ti nazivaš "blejanjem okolo sa budalama i džabalebarenjem" je presudno za razvoj ličnosti, daleko presudnije od nekakvog rada i disciplinovanja. Socijalni odnosi medju vršnjacima služe da se ličnost formira i uspostavlja svoje mesto u svetu, da se osamostaljuje i polako odvaja od roditeljskog uticaja. Drugo, i jednako bitno, služi i da se ispuca ta mladalačka energija na vreme kako bi se osoba u kasnijem dobu primirila, uozbiljila i skrasila. Neko ko to vreme umesto u druženju i sticanju neprocenjivih socijalnih signala i iskustava provede zabijen u sobu nad knjigom ili mučeći se okolo i zaradjujući gubi mnogo više od pukog "blejanja okolo".
 
Uzmimo da neko dete, pred ulazak u pubertet i kasnije tokom puberteta, mora da radi kako bi izdržavalo porodicu ili ima neki zdravstveni problem/hendikep koji ga onemogućava da normalno oseti i proživi pubertet i sve posledice i logične promene koje on sa sobom donosi. Kakve posledice na ličnost ovo može da ostavi? Koliko odsustvo normalnog pubertetskog iskustva kasnije oblikuje individuu - i u šta je tačno pretvara? Ako uzmemo da su odlike normalnog puberteta što veća socijalizacija sa vršnjacima, formiranje zasebnog identiteta, osamostaljivanje od roditelja u psihičkom smislu i pobuna protiv roditeljskog autoriteta, otkrivanje novih stvari, istraživanje i eksperimentisanje, bezbrižan provod i zabava - šta se dešava kada neko sve to propusti, preskoči i ne doživi kada bi trebalo i u meri u kojoj bi trebalo? Kakva osoba nastaje kada izraste iz takve jedne situacije?

desava se da postane covek
 
To što ti nazivaš "blejanjem okolo sa budalama i džabalebarenjem" je presudno za razvoj ličnosti, daleko presudnije od nekakvog rada i disciplinovanja. Socijalni odnosi medju vršnjacima služe da se ličnost formira i uspostavlja svoje mesto u svetu, da se osamostaljuje i polako odvaja od roditeljskog uticaja. Drugo, i jednako bitno, služi i da se ispuca ta mladalačka energija na vreme kako bi se osoba u kasnijem dobu primirila, uozbiljila i skrasila. Neko ko to vreme umesto u druženju i sticanju neprocenjivih socijalnih signala i iskustava provede zabijen u sobu nad knjigom ili mučeći se okolo i zaradjujući gubi mnogo više od pukog "blejanja okolo".

Зато наша нација данас и изгледа овако, јер су се данашњи маторци и средовечни тако развијали како ти описујеш.
 
Uzmimo da neko dete, pred ulazak u pubertet i kasnije tokom puberteta, mora da radi kako bi izdržavalo porodicu ili ima neki zdravstveni problem/hendikep koji ga onemogućava da normalno oseti i proživi pubertet i sve posledice i logične promene koje on sa sobom donosi. Kakve posledice na ličnost ovo može da ostavi? Koliko odsustvo normalnog pubertetskog iskustva kasnije oblikuje individuu - i u šta je tačno pretvara? Ako uzmemo da su odlike normalnog puberteta što veća socijalizacija sa vršnjacima, formiranje zasebnog identiteta, osamostaljivanje od roditelja u psihičkom smislu i pobuna protiv roditeljskog autoriteta, otkrivanje novih stvari, istraživanje i eksperimentisanje, bezbrižan provod i zabava - šta se dešava kada neko sve to propusti, preskoči i ne doživi kada bi trebalo i u meri u kojoj bi trebalo? Kakva osoba nastaje kada izraste iz takve jedne situacije?

Moze da izraste u osobu sa zavisnim poremecajem licnosti. U neuroticnu osobu. U depresivnu. U osobu koja moze ali i ne mora da ima sutradan svakojake zive probleme i mentalne nezgode. Cak i kada se ne vide na prvi pogled i nisu toliko jake da teraju osobu da se javi kod psihijatra. Preguravace ona dane, mesece, godine, ali znace da nije to to i zivece svoj zivot sa 40-50% kapaciteta i nece biti istinski srecna.
 
Ne vidim zašto bi pubertet bio neko životno doba u kojem se po difoltu luduje, pa ako se tada dovoljno ne iživi onda "mas' u propast", može da se skače s mosta. :roll:... Ima toliko povučenih u pubertetu, a zdravih i pravih u zrelom dobu...
Drugo, prežive neki ljudi i traumatičnije stvari od nalaženja posla u vreme puberteta, pa ostanu normalni. Neki ljudi kasnije sazrevaju, a neki baš nikad ne porastu. Ne razumem šta se to desilo sa nama, samo se plašimo da neće biti dovoljno ludovanja i uživancije u životu... Mozak na otavu, život bez obaveza, haj-nehaj, šizEnje - ludEnje, samo se plašimo da život slučajno, makar i povremeno ne postane ozbiljan. :roll:
 
Ne vidim zašto bi pubertet bio neko životno doba u kojem se po difoltu luduje, pa ako se tada dovoljno ne iživi onda "mas' u propast", može da se skače s mosta. :roll:... Ima toliko povučenih u pubertetu, a zdravih i pravih u zrelom dobu...
Drugo, prežive neki ljudi i traumatičnije stvari od nalaženja posla u vreme puberteta, pa ostanu normalni. Neki ljudi kasnije sazrevaju, a neki baš nikad ne porastu. Ne razumem šta se to desilo sa nama, samo se plašimo da neće biti dovoljno ludovanja i uživancije u životu... Mozak na otavu, život bez obaveza, haj-nehaj, šizEnje - ludEnje, samo se plašimo da život slučajno, makar i povremeno ne postane ozbiljan. :roll:
Ša se desilo,pa ša se desilo...Niš!:zblesav:
Ša fali da malo ludujemo bez prestanka,aaaa?
Treba da se snuždimo i skutrimo i skenjamo i...i...u pm...
Ja sam za žuraju uvek i vako mator...Nek ide život! :bob::sanke::zskace::nosijelku::zjelka2:
 
Ako uzmemo da su odlike normalnog puberteta što veća socijalizacija sa vršnjacima, formiranje zasebnog identiteta, osamostaljivanje od roditelja u psihičkom smislu i pobuna protiv roditeljskog autoriteta, otkrivanje novih stvari, istraživanje i eksperimentisanje, bezbrižan provod i zabava - šta se dešava kada neko sve to propusti, preskoči i ne doživi kada bi trebalo i u meri u kojoj bi trebalo? Kakva osoba nastaje kada izraste iz takve jedne situacije?



nastaje bolja osoba
 
Uzmimo da neko dete, pred ulazak u pubertet i kasnije tokom puberteta, mora da radi kako bi izdržavalo porodicu ili ima neki zdravstveni problem/hendikep koji ga onemogućava da normalno oseti i proživi pubertet i sve posledice i logične promene koje on sa sobom donosi. Kakve posledice na ličnost ovo može da ostavi? Koliko odsustvo normalnog pubertetskog iskustva kasnije oblikuje individuu - i u šta je tačno pretvara? Ako uzmemo da su odlike normalnog puberteta što veća socijalizacija sa vršnjacima, formiranje zasebnog identiteta, osamostaljivanje od roditelja u psihičkom smislu i pobuna protiv roditeljskog autoriteta, otkrivanje novih stvari, istraživanje i eksperimentisanje, bezbrižan provod i zabava - šta se dešava kada neko sve to propusti, preskoči i ne doživi kada bi trebalo i u meri u kojoj bi trebalo? Kakva osoba nastaje kada izraste iz takve jedne situacije?

psad...ne poznajem ljude koji su radili dok su pubertelisali..da li ih ti poznaješ?
pubertet sam po sebi je dovoljno stresan period jedinke, gde nisu potrebne vanredne okolnosti da bi taj neko npr vukao neke poteškoće i kasnije..neki postanu introvertniji, neki ekstrovertniji, inače sam mišljenja da im najviše štete mogu naneti roditelji..u pubertetu izađe delo na videlo..
meni su debilne one priče:jaoo bilo divno dete, vidi sad se kocka ili drogira..a roditelji smo zlatni.
 
Uzmimo da neko dete, pred ulazak u pubertet i kasnije tokom puberteta, mora da radi kako bi izdržavalo porodicu ili ima neki zdravstveni problem/hendikep koji ga onemogućava da normalno oseti i proživi pubertet i sve posledice i logične promene koje on sa sobom donosi. Kakve posledice na ličnost ovo može da ostavi? Koliko odsustvo normalnog pubertetskog iskustva kasnije oblikuje individuu - i u šta je tačno pretvara? Ako uzmemo da su odlike normalnog puberteta što veća socijalizacija sa vršnjacima, formiranje zasebnog identiteta, osamostaljivanje od roditelja u psihičkom smislu i pobuna protiv roditeljskog autoriteta, otkrivanje novih stvari, istraživanje i eksperimentisanje, bezbrižan provod i zabava - šta se dešava kada neko sve to propusti, preskoči i ne doživi kada bi trebalo i u meri u kojoj bi trebalo? Kakva osoba nastaje kada izraste iz takve jedne situacije?

U psihologiji je generalizacija jedna od najgorih grešaka.
Nekada takva deca koja ne prožive pubertet odrastu brže i formiraju zrelije stavove u odnosu na decu kojoj je jedini zadatak pobuna protiv autoriteta i izmišljanje rupe na saksiji.


Kakva će osoba nastati zavisi od mnogo ličnih i unutrašnjih faktora i to nema mnogo dodirnih tačaka sa platformom na kojoj se odrasta čak moglo bi se reći što udobnija platforma to veći pekmezi kreću u život sa nje.
neki ne krenu ni do tridesete ....lepo im kod mame i tate na jaslima.
 
Ima li neko da mi odgovori sta je normalno pubertetsko ponasanje?

Опијање по граду, дерњава испод прозора у ситне сате, наркоманисање, ако то ниси прошао у Србији се не рачуна да си човек...

Нешто као кад Индијанци себи боду месо и вешају се о куке..
 

Back
Top