Koliko sveopsti utisak o nekom zavisi od onog prvog utiska koji on ostavi na vas? Da li je to neka vrsta domino efekta, uzrocno-posledicne veze? Da li taj prvi utisak koji formiramo na osnovu prve progovorene recenice sa nekim, nekog njegovog gesta ili bilo cega, zapravo odredjuje i nas dalji odnos sa njim i kalup u koji cemo ga smestiti? Mozda se i taj o kome formiramo misljenje nekako i sam vremenom (namerno ili podsvesno) uklopi u taj sablon u koji smo ga svrstali (npr ako neko primeti da je na nas ostavio utisak "polumutavog neprogovorljivca" on ce se i sam vDopustate li ljudima da vam promene misljenje o njima samima ili neka primordijalna intuitivna predrasuda na osnovu prvog dodira sa njima odredjuje kako se prema njima ophodite i citav vas dalji odnos?
U principu da, mada uz određenu ogradu, čemu me je život naučio.
U gimnaziji mi nije bilo jasno zašto se prva impresija uvek uzima ko lažna, zato što sam (arogantna ko i svako mlad) verovala da sam u stanju procenit čoveka maltene na prvi pogled, i da se u tom još nikad nisam zahebala.
Problem je što do tad još nisam mnogo ljudi u životu srela, kao i što nisam znala dve stvari: kad odmah čoveku lupimo etiketu posred čela, skloni smo da ga naknadno nesvesno trpamo u kategoriju koju smo za njega odmah u startu odabrali i ignorišemo sve što od istoga odstupa - prvenstveno ne bi li (na podsvesnom nivou) dokazali sebi da smo u pravu. Kao drugo, stranci koje srećemo po pravilu na sebi nose maske, tako da je loš posao suditi o njima na osnovu maske. Za ovo potonje, ja sam hodajući primer.
Na osnovu nekih stvari možeš doneti određene zaključke o čoveku maltene odmah. Ako neko hoda neopran ulicom, vukući za sobom kese i svakojako smeće, i usput priča sam sa sobom, zaključiti da je čovek beskućnik, ili da nešto s njim nije u redu je savršeno logično. Ako vidiš kvarcovanu ribu sa silikonskim ustima, opegalnom kosom i kandžama od veštačkih noktiju, kako seda u džip - pa. Teško da ćete pomisliti da kreće u manastir, ako me razumete.
Ako vidite govedo omotano zlatnim lancima - pogledaj maločas navedeno. Skoro je nemoguće da u takvim situacijama o čoveku doneseš pogrešan zaključak.
Itd, itd.
Međutim, ako se čovek prosto
ne smeška i deluje rezervisano, naprimer, to ne mora (može ali ne mora) da znači da je neosetljiva muška/ženska kučka. Tu treba zagrebati ispod površine pre nego se donese pravilan sud. Ima još primera, ali ovaj sam navela kao jedan s kojim sam u životu imala najviše iskustva, i koji sam lično na svojoj koži osetila.
Tako da, da - prva impresija mož da bidne a ne mora da znači. Još uvek mislim da nije u redu kategorički tvrditi da je apsolutno svaka prva impresija pogrešna, ali da je ne treba uzimat zdravo za gotovo, to stoji.