Prvi utisak

Ne mrzim zapravo nikog. Mržnja je luksuz koji moj organizam ne može izdržati. Ne mogu da se trujem.
Al oprez zbog Bugara je uvek zabavan.

Има један Бугарин на Политици и забавнији је и бољи саговорник од многих Срба. Шта ми сад имамо са њима, мајке ти...
 
Koliko sveopsti utisak o nekom zavisi od onog prvog utiska koji on ostavi na vas? Da li je to neka vrsta domino efekta, uzrocno-posledicne veze? Da li taj prvi utisak koji formiramo na osnovu prve progovorene recenice sa nekim, nekog njegovog gesta ili bilo cega, zapravo odredjuje i nas dalji odnos sa njim i kalup u koji cemo ga smestiti? Mozda se i taj o kome formiramo misljenje nekako i sam vremenom (namerno ili podsvesno) uklopi u taj sablon u koji smo ga svrstali (npr ako neko primeti da je na nas ostavio utisak "polumutavog neprogovorljivca" on ce se i sam vDopustate li ljudima da vam promene misljenje o njima samima ili neka primordijalna intuitivna predrasuda na osnovu prvog dodira sa njima odredjuje kako se prema njima ophodite i citav vas dalji odnos?

Prvi utisak je za mene važan, ali nije uvek odlučujuć. Glupo bi bilo da ne dam nekom drugu šansu npr. Ali ako prvi utisak nije dobar, odnos se teže razvija.
 
Kod mene važi: "progovori da vidim ko si".To je obično dovoljno da stvorim neku sliku. Izgled mi i ovako ne igra neku ulogu, bar ne presudnu.Ali ponašanje,gestikulacija... to da. Na prostakluk bilo koje vrste sam alergična...sve u svemu, prvi utisak jeste bitan.Ako bude neprijatan,biće i presudan.
 
Koliko sveopsti utisak o nekom zavisi od onog prvog utiska koji on ostavi na vas? Da li je to neka vrsta domino efekta, uzrocno-posledicne veze? Da li taj prvi utisak koji formiramo na osnovu prve progovorene recenice sa nekim, nekog njegovog gesta ili bilo cega, zapravo odredjuje i nas dalji odnos sa njim i kalup u koji cemo ga smestiti? Mozda se i taj o kome formiramo misljenje nekako i sam vremenom (namerno ili podsvesno) uklopi u taj sablon u koji smo ga svrstali (npr ako neko primeti da je na nas ostavio utisak "polumutavog neprogovorljivca" on ce se i sam vDopustate li ljudima da vam promene misljenje o njima samima ili neka primordijalna intuitivna predrasuda na osnovu prvog dodira sa njima odredjuje kako se prema njima ophodite i citav vas dalji odnos?
ne niko ne treba da bude samozvani psiholog i vidovita zorka da zakljucuje o nekom bilo sta na prvi pogled
 
Zavisi mnogo. Evo na primer sad postoji jedna osoba koja mi je izuzetno antipaticna ali pokusavam to da promenim kod sebe jer mislim da nije lepo da te nervira neko a nisi ni pokusao da se upoznas sa njim.
 
Nemam prve utiske, tj. nemam nikakva očekivanja od ljudi koje sretnem.
To bi mi bilo kao da imam neki spisak osobina i stvari u posedstvu i onda štikliram jedno po jedno u zavisnosti od toga šta mi treba, pa vagam da li sam to sve dobro izračunala i sebi zameram ako sam pogrešno nekog procenila... Mnogo je to posla i verovatno košta mnogo vremena.
Ne treba mi ništa, tako da ljude upoznajem bez spiska.
Bez ikakvih očekivanja je i prvi utisak potpuno nepotreban i kao takav ne postoji.
Tako sam stekla sve svoje prijatelje. Malo ih je, ali mnogo vrede.Valjda je to ono-retki nađu retke. Dobrodošli su, dobrodošla sam... Ma, i bez najave.
 
Koliko sveopsti utisak o nekom zavisi od onog prvog utiska koji on ostavi na vas? Da li je to neka vrsta domino efekta, uzrocno-posledicne veze? Da li taj prvi utisak koji formiramo na osnovu prve progovorene recenice sa nekim, nekog njegovog gesta ili bilo cega, zapravo odredjuje i nas dalji odnos sa njim i kalup u koji cemo ga smestiti? Mozda se i taj o kome formiramo misljenje nekako i sam vremenom (namerno ili podsvesno) uklopi u taj sablon u koji smo ga svrstali (npr ako neko primeti da je na nas ostavio utisak "polumutavog neprogovorljivca" on ce se i sam vDopustate li ljudima da vam promene misljenje o njima samima ili neka primordijalna intuitivna predrasuda na osnovu prvog dodira sa njima odredjuje kako se prema njima ophodite i citav vas dalji odnos?

U principu da, mada uz određenu ogradu, čemu me je život naučio.

U gimnaziji mi nije bilo jasno zašto se prva impresija uvek uzima ko lažna, zato što sam (arogantna ko i svako mlad) verovala da sam u stanju procenit čoveka maltene na prvi pogled, i da se u tom još nikad nisam zahebala.

Problem je što do tad još nisam mnogo ljudi u životu srela, kao i što nisam znala dve stvari: kad odmah čoveku lupimo etiketu posred čela, skloni smo da ga naknadno nesvesno trpamo u kategoriju koju smo za njega odmah u startu odabrali i ignorišemo sve što od istoga odstupa - prvenstveno ne bi li (na podsvesnom nivou) dokazali sebi da smo u pravu. Kao drugo, stranci koje srećemo po pravilu na sebi nose maske, tako da je loš posao suditi o njima na osnovu maske. Za ovo potonje, ja sam hodajući primer.


Na osnovu nekih stvari možeš doneti određene zaključke o čoveku maltene odmah. Ako neko hoda neopran ulicom, vukući za sobom kese i svakojako smeće, i usput priča sam sa sobom, zaključiti da je čovek beskućnik, ili da nešto s njim nije u redu je savršeno logično. Ako vidiš kvarcovanu ribu sa silikonskim ustima, opegalnom kosom i kandžama od veštačkih noktiju, kako seda u džip - pa. Teško da ćete pomisliti da kreće u manastir, ako me razumete.

Ako vidite govedo omotano zlatnim lancima - pogledaj maločas navedeno. Skoro je nemoguće da u takvim situacijama o čoveku doneseš pogrešan zaključak.

Itd, itd.

Međutim, ako se čovek prosto ne smeška i deluje rezervisano, naprimer, to ne mora (može ali ne mora) da znači da je neosetljiva muška/ženska kučka. Tu treba zagrebati ispod površine pre nego se donese pravilan sud. Ima još primera, ali ovaj sam navela kao jedan s kojim sam u životu imala najviše iskustva, i koji sam lično na svojoj koži osetila.

Tako da, da - prva impresija mož da bidne a ne mora da znači. Još uvek mislim da nije u redu kategorički tvrditi da je apsolutno svaka prva impresija pogrešna, ali da je ne treba uzimat zdravo za gotovo, to stoji.
 

Back
Top