Prvi utisak

kanarinka

Elita
Poruka
16.443
Koliko vam je vazan i koliko se oslanjate na prvi utisak prilikom upoznavanja sa nekom osobom?Da li vam prvo pruzanje ruku pri pozdravu daje prvi utisak o toj osobi,kakva je i da li bi ste je mogli prihvatiti kao prijatelja?Ako vam pruzi mlitavo ruku ili vam polomi prste pri stisku?Da li uopste obracte paznju na to?Da li vas je ikad sopstveni instinkt prevario ili ste ga potiskivali i ubedjivali sebe da je pogresan?
 
ucila sam tehnike neverbalne komunikacije. znam kako treba da se krecem u prostoru, kako da se obucem i da stisnem ruku sagovorniku. ako ja to mogu da kontrolisem i manipulisem njima, moze i naravno, to i radi i osoba preko puta. u tako vestackom kontekstu nema govora o prvom utisku, on je prosao kroz filter a signali mogu da budu i lazni i to namerno. jedino cemu jos verujem je njegova - njena energija koju ne moze da isfolira i moja intuicija.
 
ucila sam tehnike neverbalne komunikacije. znam kako treba da se krecem u prostoru, kako da se obucem i da stisnem ruku sagovorniku. ako ja to mogu da kontrolisem i manipulisem njima, moze i naravno, to i radi i osoba preko puta. u tako vestackom kontekstu nema govora o prvom utisku, on je prosao kroz filter a signali mogu da budu i lazni i to namerno. jedino cemu jos verujem je njegova - njena energija koju ne moze da isfolira i moja intuicija.

Cini mi se da su retki ljudi koji su se strucno bavili samokontrolom,i da predpostavimo da nisu,vec da su prirodni,stisak mlitave ruke me automatski odbije od te osobe,kao i previse jak stisak.Probala sam da ja pruzim mlitavo ruku nekome,i ne umem,dok bih previse jak uspela izvesti.:zper:
Moj muz i ja prilikom upoznavnja sa nekim,kasnije razmenimo utiske,i cesto nam se sloze osecaji.To ne znaci automatski da je ta osoba generalno losa,ali nama ne odgovara ili odgovara.Do sad mene licno(nevezano za stisak ruke,nije mi to merilo,vec jedan od niza stvari u sticanju misljenja) moj instinkt nije prevario.Doduse par puta sam sopstvene signale potiskivala i ubedjivala sebe da gresim,da bih kasnije odala priznanje svom osecaju da je bio u pravu,te sam se ljutila na sebe sto sam taj osecaj ignorisala!
Sada u nekim zrelim godinama,sve vise s oslanjam na "prvi utisak".
 
Prvi utisak je vazan , ali ne treba da bude i presudan . Maheri nas lako mogu
obmanuti jer su uvjezbani za komunikaciju .Ljude treba propustiti kroz dosta
filtera da bi formirali neko misljenje o njima .
 
Do sad mene licno(nevezano za stisak ruke,nije mi to merilo,vec jedan od niza stvari u sticanju misljenja) moj instinkt nije prevario.Doduse par puta sam sopstvene signale potiskivala i ubedjivala sebe da gresim,da bih kasnije odala priznanje svom osecaju da je bio u pravu,te sam se ljutila na sebe sto sam taj osecaj ignorisala!
Sada u nekim zrelim godinama,sve vise s oslanjam na "prvi utisak".

Исто је и код мене, верујем му, до сада ме није изневерио. Ништа није онако како изгледа да јесте, па бар он унапред наговести исход. Скоро да више и не проверавам, узимам га здраво за готово.
 
Poslednja izmena:
Koliko vam je vazan i koliko se oslanjate na prvi utisak prilikom upoznavanja sa nekom osobom?Da li vam prvo pruzanje ruku pri pozdravu daje prvi utisak o toj osobi,kakva je i da li bi ste je mogli prihvatiti kao prijatelja?Ako vam pruzi mlitavo ruku ili vam polomi prste pri stisku?Da li uopste obracte paznju na to?Da li vas je ikad sopstveni instinkt prevario ili ste ga potiskivali i ubedjivali sebe da je pogresan?

Nije mi važan. Naravno da postoje ljudi koji mi se odmah dopadnu, i neki koji su mi antipatični, ali to ništa ne znači. Postoji jako mnogo ljudi koji ne ostave nikakav utisak na početku jer su zatvoreni, ili stidljivi, ili prosto neupadljivi, a posle se ispostavi da su jako fini ili zanimljivi...
 
Prvi utisak je vazan , ali ne treba da bude i presudan . Maheri nas lako mogu
obmanuti jer su uvjezbani za komunikaciju .Ljude treba propustiti kroz dosta
filtera da bi formirali neko misljenje o njima .

To i potvrdjuje moj stav,jer instinkt ne reaguje na sminku,vec energiju koja ako je negtivna,ne moze da se potpuno sakrije.Samo sto vecina ljudi je uzput izgubila sopstveni instinkti i reaguje upravo na vizuelno,tj sminku.
 
Ja ne formiram utisak na osnovu prvog vizuelnog kontakta, vewc nakon prvog razgovora i to je za mene prvi utisak.
Obicno mi se vrlo ukoreni, i tesko ga je promeniti.
I da budem iskrena, gotovo uvek je pokazao da sam u pravu bila na samom pocetku.
 
Cini mi se da su retki ljudi koji su se strucno bavili samokontrolom,i da predpostavimo da nisu,vec da su prirodni,stisak mlitave ruke me automatski odbije od te osobe,kao i previse jak stisak.Probala sam da ja pruzim mlitavo ruku nekome,i ne umem,dok bih previse jak uspela izvesti.:zper:
Moj muz i ja prilikom upoznavnja sa nekim,kasnije razmenimo utiske,i cesto nam se sloze osecaji.To ne znaci automatski da je ta osoba generalno losa,ali nama ne odgovara ili odgovara.Do sad mene licno(nevezano za stisak ruke,nije mi to merilo,vec jedan od niza stvari u sticanju misljenja) moj instinkt nije prevario.Doduse par puta sam sopstvene signale potiskivala i ubedjivala sebe da gresim,da bih kasnije odala priznanje svom osecaju da je bio u pravu,te sam se ljutila na sebe sto sam taj osecaj ignorisala!
Sada u nekim zrelim godinama,sve vise s oslanjam na "prvi utisak".

gresis, ima sve vise ljudi koji uce tu vrstu komunikacije. nije ni cudo, smatra se da je neverbalna komunikacija zasluzna za 75% prvog utiska o kojem pricas, jer to sto jesi govori snaznije o tebi od onoga sto zelis da kazes verbalno. samo moja tri prethodna partnera su bila sasvim posvecena tome - svaki od njih mi je s vremena na vreme svaki pokret analizirao i ljustio, ludela sam od tog dela njih.
ako se radi o ljudima koji nemaju pojma o tome, trudim se da svakome dam sansu, jer mi se desi da kada mi nedostaje neka rec pa je trazim izvodim pokrete koji se mogu interpretirati kao laz. zato moram nekada jako da se kontrolisem jer je ulog prosto previsok da bih ga ugrozila znajuci da me neko posmatra i trazi znake.
ono sto je meni bitno je da kroz neciju energiju osetim opasnost po sebe, tog momenta kad mi se upale lampice idem korak unazad i ne preispitujem se uopste. medjutim, desilo mi se i da na pocetku odnosa oznacim nekoga kao opasnog, sto u sustini i jeste, ali ne po mene i da nakon nekog vremena moram da prihvatim da se sasvim lepo slazem sa takvim ljudima. to su izuzeci.
 
gresis, ima sve vise ljudi koji uce tu vrstu komunikacije. nije ni cudo, smatra se da je neverbalna komunikacija zasluzna za 75% prvog utiska o kojem pricas, jer to sto jesi govori snaznije o tebi od onoga sto zelis da kazes verbalno. samo moja tri prethodna partnera su bila sasvim posvecena tome - svaki od njih mi je s vremena na vreme svaki pokret analizirao i ljustio, ludela sam od tog dela njih.
ako se radi o ljudima koji nemaju pojma o tome, trudim se da svakome dam sansu, jer mi se desi da kada mi nedostaje neka rec pa je trazim izvodim pokrete koji se mogu interpretirati kao laz. zato moram nekada jako da se kontrolisem jer je ulog prosto previsok da bih ga ugrozila znajuci da me neko posmatra i trazi znake.
ono sto je meni bitno je da kroz neciju energiju osetim opasnost po sebe, tog momenta kad mi se upale lampice idem korak unazad i ne preispitujem se uopste. medjutim, desilo mi se i da na pocetku odnosa oznacim nekoga kao opasnog, sto u sustini i jeste, ali ne po mene i da nakon nekog vremena moram da prihvatim da se sasvim lepo slazem sa takvim ljudima. to su izuzeci.
E,o tome govorim,o licnom osecaju vezano za neku osobu.Moze ta osoba biti tip top obucena,da joj je kultura na nivou,vokabular zavidan....ali neki neopisiv osecaj poput alarma kada e upali,i ako me vizuelni efekat prevari,te taj osecaj potisnem,neretko se kasnije ipak ispostavi da je"alarm"bio pravi.E,sad sobzirom,da je moje potisnuto ja u ,da kazem 75%slucajeva bilo u pravu,da li to znaci da cim se oglasi ne davati sansu toj osobi ili joj ipak prici ali sa rezervom?
Uglavnom,veci procenat upozoravajuceg alarma je bio pravi,mada mi se desavalo da on izostane,a da je osoba katastrofa po mene!
 
uglavnom se cuvam i drzim distancu ali desilo mi se i da bas ti ljudi reguju u situacijama u kojima sam bila ugrozena stiteci moje interese iako meni takav rasplet dogadjaja nije bio ni na kraj pameti.
ja ih bar u pocetku racunam kao otrovnice, iako su u odredjenoj situaciji uz mene znam da u svakom momentu mogu i da me napadnu, oprez se namece ako ne mogu prosto da se povucem.
 
Koliko vam je vazan i koliko se oslanjate na prvi utisak prilikom upoznavanja sa nekom osobom?Da li vam prvo pruzanje ruku pri pozdravu daje prvi utisak o toj osobi,kakva je i da li bi ste je mogli prihvatiti kao prijatelja?Ako vam pruzi mlitavo ruku ili vam polomi prste pri stisku?Da li uopste obracte paznju na to?Da li vas je ikad sopstveni instinkt prevario ili ste ga potiskivali i ubedjivali sebe da je pogresan?

primetim svasta ali gledam da se opustim i ne razmisljam previse jer je za ocekivati da ce se svako folirati jer je frka..mnogo su ljudi nesigurni i nemaju samopouzdanja..iako nismo na istim talasnim duzinama ne odustajem lako vec dajem sanse da se negde poklopimo i nadjemo zajednicki jezik
 
Увек покушавам да, када ми се неко не свиди на први поглед, нађем неку позитивну особину, да оправдам то нешто што ми се не свиђа неким својим тренутним нерасположењем, нервозом или осетљивошћу, али се ипак на крају испостави да ми се тај неко једноставно не свиђа. Свесна сам да не могу тек тако да отпишем некога ко ми се не свиди одмах, али покушавам да се не дружим баш превише са том особом ако баш не морам.
Највише ме нервира кад ме неко тек упозна и после 5 минута крене са хваљењем себе/свог дечка или девојке/ћерке/сина/шире и уже породице...Хвалисавци и арогантни ме од почетка одбијају и гледам да их после тога избегавам.
 
primetim svasta ali gledam da se opustim i ne razmisljam previse jer je za ocekivati da ce se svako folirati jer je frka..mnogo su ljudi nesigurni i nemaju samopouzdanja..iako nismo na istim talasnim duzinama ne odustajem lako vec dajem sanse da se negde poklopimo i nadjemo zajednicki jezik

Ne radi se tu o razmisljanju,jer kada smo i poceli da razmisljamo,instinkt nam se gubio.To je osecaj koji imas,a da ga ne prizivas i ne razmisljas.
 
Koliko vam je vazan i koliko se oslanjate na prvi utisak prilikom upoznavanja sa nekom osobom?Da li vam prvo pruzanje ruku pri pozdravu daje prvi utisak o toj osobi,kakva je i da li bi ste je mogli prihvatiti kao prijatelja?Ako vam pruzi mlitavo ruku ili vam polomi prste pri stisku?Da li uopste obracte paznju na to?Da li vas je ikad sopstveni instinkt prevario ili ste ga potiskivali i ubedjivali sebe da je pogresan?

Већину људи не упознајемо званично, рукујући се.
Руковању ја не придајем велики значај, нити изводим закључке из њега.
О људима ми много више казује оно што говоре и како говоре...

Но, живи доказ да први утисак не мора да буде истинит - сам ја!:lol:
Први утисак који ја остављам на људе (и визуелно и понашањем) је: уображена, надмена, строоога, превише озбиљна...или евентуално: тиха, замишљена, занесена... :confused:
А после, кад се боље упознамо и спријатељимо сви ми управо то кажу: да су мислили да сам таква, али да сада виде да нисам ни близу томе...
И тако пролазим још од тинејџерских дана до данас!:(
Прошлог месеца сам била на семинару где је било нас тридесетак. Првог дана семинара требало је, смао на основу првог утиска, да сви напишем о свакоме по нешто, не гледајући шта су други написали. Ја сам добила скоро све одговоре типа:''озбиљна'', ''превише озбиљна'' и ''строга''...:sad2: Моје колеге су умирале од смеха када су то прочитали, јер ме познају сасвим другачију!:)

Први утисак, дакле, не мора да буде погрешан из неке намере да нас неко превари, одглуми и превесла... јендоставно, неким људима је потребно више времена и поверења да би се отворили за неког ко им је непознат....
Зато ја увек дајем више шанси људима и не судим никад на прву лопту!;)
 
Mislim da na mene najjači utisak ostavljaju oči. One su po meni ogledalo duše i teško mogu da prevare.
Imamo nasmejane oči, blago teleći pogled, oči koje lutaju daleko od sagovornika...ne umem da opišem jer je to samo moja intuicija kojoj se prepuštam.
Vrlo retko me prevari prvi utisak, ali generalno, prilikom upoznavanja se ne udubljujem previše. Da bi me neko zainteresovao da ga "dublje" analiziram, treba prvo da porazgovaram sa tom osobom i tek nakon toga mogu da formiram neki utisak.
 
Kazu da ne postoji druga sansa za prvi utisak.
Kod mene je to u vecini slucajeva tacno. Ako mi se neko ne svidi na prvi pogled, nema trika da bih posle promenio misljenje. Mozda je osoba secer-med, ali ako mi ne prija, ne prija mi....
E sad, kada mene neko procenjuje na osnovu prvog utiska, uglavnom svi misle da sam cutljiv, povucen, ali prilicno ozbiljan i strog. Medjutim, promene misljenje kada im dozvolim da me upoznaju :)
 
"Prvi utisak"ne mora uvek dati tacan opis karaktera nepoznate osobe,ali ako osetim strujanje negativne energije,moguce da ta osoba ne odgovara iskljucivo meni,a da je za ostale sjajna.Vec rekoh,taj osecaj se ne priziva niti se o njemu misli nit se porucuje,on se jednostavno pojavi ili ne.Neko vec rece,lepo ponasanje,kontrola pokreta,pogleda i reci se moze nauciti,i to daje globalan utisak o toj osobi.Ali ta osoba ne odgovara i osobi X i osobi Y.Ne znaci ako se ja nekom ne svidim da sam generalno losa osoba.Ja samo ovom temom zelim videti koliko" koristite" svoj instinkt i koliko ste ga svesni,a on iskljucuje misli.Treba ga samo pustiti i nesputavati.
Moj osecaj za druge u pocetku,tj kada sam bila mladja,nisam bas raspoznavala,jer sam bila usredsredjena na vizuelno i na ono sta osoba govori.Onda mi se desavalo da pri upoznavanju u delicu sekunde me ta osoba podseti na neku zivotinju,to traje kratko,i vazno je zapamtiti to spontano nesvesno poredjenje,jer sve posle je nametnuto sto svesno sto nesvesno.Ima neko me podseti na vranu,na lasicu,na pacova,a ima i onih koji"lice"na medu(jaki a nezni) neko na mace,na vuka itd.Taj vas osecav nema veze sa obrazovanjem i vaspitanjem te osobe,vec sa njegovom energijom,koj vama licno ili prija ili ne.
 
mislim da uglavnom ne grešim pri prvom utisku
ne znači da pročitam osobe kakve su, ali pročitam da li meni pasuju (što je valjda prirodno)
takođe ko se iole malo razume i psihologiju i želi da ostavri određeni cilj
može tim prvim utiskom, tj. predstavom mnogo toga da postigne i dobije
najbolji prevaranti su ostavrili svoje namera najjednostavnijom maskom
 

Back
Top