Prvi udar na rock muziku su bubnjevi

Tjekom cijelih osamdesetih godina su bili losi bubnjevi cak se eksperimentisalo sa elektronskim bubnjevima tako da je rock muzika polako ali lagano gubila ideju za stvaranjem dobre svirke.
Po meni najbolji rock albumi su snimani krajem 1969 (poslije cuvenog Woodstocka) i 1970 godine. To je bilo pravo nadahnuce za muziku i ljudi su imali pozitivne ideje.
 
Mislim da je to više I do bubnjara u bendovima.
Ne posvećuje im se vise pažnje kao ranije pa se deo njih i opustio.

Erik Kar je imao veliki uticaj na KISS tokom 80-ih i gurnuo ih u malo tvrdji zvuk od onog koji su imali sa Piterom Krisom, za neke slične primere u poslednjih 20 godina ne znam.
 
Robert Planta su zvali muski Janis Joplin zbog snaznog i divljeg glasa ali na zalost 1972 godine je imao operaciju grla jer su mu doktori sklonili tumor, tako da je 1973 godine izasao album Houses of the Holly sa sasvim drugacijim pjevanjem jer tada Plant nije mogao pjevati agresivno. Sve u svemu Led Zeppelin je bio prava super grupa.
 
Pocetak hard rock muzike je poceo 1969 godine sa atraktivnim sviranjem bubnjeva, jakim basom i gitarskim rifovima.
Upravo si opisao grupu Cream, a sa obzirom da su Cream nastali 1966g., i hard rock je postojao mnogo pre 1969-te godine. Ne razumem koji su to "novi bubnjevi uvedeni" 1980-te godine. Mislim, Roger Taylor iz Duran Duran je svirao iste Tama bubnjeve kao Karl Palmer ili Bil Bruford 10-tak godina pre njega.
To sto ti pitas nema nikakve veze sa elektricnim bubnjevima i sa znacajom bubnjeva u muzici, vec sa cinjenicom da muzicki pravci ubijaju jedan drugi i muzika se menja sa novim generacijama. Pocetkom 80-tih, ljudi su se jednostavno zasitili 15-to minutnih solo deonica na bubnjevima, pesama koje traju 20 minuta i beskrajnih solaza i improvizacija muzicara na svakom instrumentu pa i vokalu u grupi. "Made In Japan" od Deep Purple mozda ne bi ni bio izdat da su ga hteli objaviti nakon 80-tih. To je bila stvar 70-tih.
Glam rock je jednostavno preovladao hard rock i iz glam rocka su se pojavili metal bendovi 80-tih i novi romantizam. Ljudi su se tada okrenuli ka grupama i muzici ciji su clanovi imali besprekorno lepa lica, bez i jedne bubuljice, i sa uredjenim dugackim frizurama. Ljudi su u tome nasli nesto novo, nesto sto nije vidjeno pre i sto ce im uliti novi elan, snagu, uzivanje. Pesme su svedene na normalnu duzinu sa jakim i izrazenim refrenima i sa kratkim gitarskim solom a soloi na bubnjevima i basu se postali stvar proslosti. Nove generacije jednostavno traze svoju muziku.
Isto tako kada su se pojavile grandz grupe iz Sijetl scene pocetkom 90-tih, Alice in Chains, Pearl Jam i Soundgarden i drugi su muzicki ubili heavy metal 80-tih i romantizam. Muzika dise i muzika se obnavlja. Mislim da je to i dobro na neki nacin. Bilo bi mi dosadno da i danas slusam nekog novog klinca na bubnjevima kako svira 10-to minutni solo na bubnjevima sto su Ian Paice i mnogi drugi bubnjari vec uradili pre 50 godina. Novo nije na odmet mada licno mislim da ideja polako nestaje i da izvori presusuju ali to je mozda ipak tema za neku drugu diskusiju....
 
Punk je promijenio progresivni rock a osamdesetih je bio u modi Trash Metal sto se meni ne svidja. Nova muzika se ne moze uporediti sa Hipi Muzikom. Istina da je Cream poceo 1966 godine ali 1969 su odvrnuta pojacala do kraja sa izrazenim basovima, bubnjevima, atraktivnim gitarama i pjevanjem. Nekako se osjecao polet i radost kod omladine a Woodstock je dao vjetar u ledja mnogima da komponuju stvari koje danas niko ne moze postici. Nije samo u pitanju Hard Rock nego i pop, soul, blues. Nekako 1969 godina je imala posebnu dusu i elan.
 

Back
Top