Pruži mi ruke
da ne potonem u svoju tugu
da se ne udavim u moru suza
koje ću isplakati
ako ne skloniš sa mene taj pogled svoj.
Peče.
Boli to što ti u očima vidim
dok pričaš nešto nevažno
samo da ne zaćutimo
ne ostanemo sami sa sobom
u tišini
ti i ja.
Nedorečenost će nas ubiti.
Ali...čemu reči...
one samo lažnu nadu daju,
čemu...
kad ni reči više nisu reči
nego trnje
što rane pravi po srcima našim.
Boli.
Boli ta iskra što muti ti pogled
dok ja nevešto sakrivam tugu iza osmeha
što znači sve osim...
sreće.
Pruži mi ruke
i probudi iz sna u koji bežim
povredjena tvojom blizinom,
pruži mi ruke....
ugušiće me sopstvena laž
da samo si neko koga vidjam svaki dan
onako tek...
da ne potonem u svoju tugu
da se ne udavim u moru suza
koje ću isplakati
ako ne skloniš sa mene taj pogled svoj.
Peče.
Boli to što ti u očima vidim
dok pričaš nešto nevažno
samo da ne zaćutimo
ne ostanemo sami sa sobom
u tišini
ti i ja.
Nedorečenost će nas ubiti.
Ali...čemu reči...
one samo lažnu nadu daju,
čemu...
kad ni reči više nisu reči
nego trnje
što rane pravi po srcima našim.
Boli.
Boli ta iskra što muti ti pogled
dok ja nevešto sakrivam tugu iza osmeha
što znači sve osim...
sreće.
Pruži mi ruke
i probudi iz sna u koji bežim
povredjena tvojom blizinom,
pruži mi ruke....
ugušiće me sopstvena laž
da samo si neko koga vidjam svaki dan
onako tek...