- Poruka
- 3.050
Protokol 21
Unutrašnji zajmovi. Pasiva i porezi. Konverzije. Bankrotstvo. Štedionice i renta. Uništenje fondovnih berza. Taksiranje industrijskih vrijednosti.
Svemu onome što sam vam na prošlom našem skupu naložio dodaću još iscrpno objašnjenje unutrašnjih zajmova. O spoljašnjim pak neću vam više govoriti, jer oni su nas hranili nacionalnim novcima Goja; za našu pak državu neće biti stranaca, to jest bilo čega spoljašnjeg.
Mi smo se koristili podmitljivošću administratora i nemarnošću vladara pozajmljujući gojskim vladama sasvim nepotrebne pare, te smo na taj način dobijali dvostruke, trostruke i veće sume. Ko bi to mogao činiti u odnosu prema nama?... Stoga ću vam izložiti detalje samo unutrašnjih zajmova.
Objavljujući zaključenje takvoga zajma države otvaraju upis na svoje mjenice, to jest na procentne hartije.
Da bi one bile pristupačne svakome određuje im se vrijednost od sto do hiljade, a pri tom se čini popust prvim upisnicima.
Drugog dana podiže im se vještački cijena, tobože zato što su svi nagrnuli da ih kupiju. Kroz nekoliko dana kase takve bivaju prepune i ne znaju kud će s parama (zašto su ih onda uzimali?). Upis kobajagi premaša mnogo puta emisiju zajma: u tome je efekat - vidite li koliko je povjerenja prema vladinim mjenicama.
Ali, kad je komedija odigrana, onda se pojavljuje stvarnost pasive i uz to vrlo teške. Za isplatu procenata mora se pribjegavati novim zajmovima koji ne apsorbuju, već samo povećavaju glavni dug. Kad je kredit iscrpljen pribjegava se novim porezima da bi se pokrio ne zajam, nego samo procenti na njega.
Ti su prirezi pasivnost nelikvidnosti koja se upotrebljava za pokriće nelikvidnosti...
Zatim nastaje vrijeme konverzije, ali one samo smanjuju plaćanje procenta, a ne pokrivaju dugove; sem toga, one ne mogu biti izvršene bez pristanka zajmodavca: prilikom objave konverzije predlaže se vraćanje novca onima koji ne pristanu da konvertuju svoje hartije. Kada bi svi izjavili da ne pristaju i potražili svoj novac natrag, vlade bi bile uhvaćene na svoju sopstvenu udicu, jer ne bi bile u stanju da isplate ponuđeni novac.
Srećom, podanici gojskih država i njihovih vlada, ne razumijevajući se u finasiskim poslovima, uvijek su pretpostavljali gubitak na kursu i smanjenje procenta riziku novih ulaganja novca, čime su pružali mogućnost ovim vladama da više puta zbace sa sebe nelikvidnost od nekoliko miliona.
Sada, kod spoljašnjih zajmova Goje ne mogu da prave takve smicalice, jer znaju da ćemo mi potražiti sav novac natrag.
Na taj način priznato bankrotstvo najbolje će dokazati zemljama odsustvo veze između interesa naroda i njihovih vlada.
Skrećem vašu potpunu pažnju na ovu okolnost i na sljedeću: sada su svi unutrašnji zajmovi konsolidovani takozvanim letećim dugovima, to jest takvim čiji su rokovi plaćanja manje ili više kratkoročni. Te dugove sačinjavaju pare uložene u štedionice i rezervne kase. Nalazeći se dugo vrijeme na raspoloženju vladinom ti se fondovi iskorišćavaju za isplate procenata na inostrane zajmove, a umjesto njih se polažu na istu sumu ulozi rente.
Dakle ovi posljednji pokrivaju i zapušavaju sve rupe i pukotine na gojskim državnim kasama.
Kada se mi popnemo na prijesto svijeta, sva slična finansijska vijuganja, kao neodgovarajuća našim intresima, biće nepovratno uništena, kao što će biti uništene i sve fondovne berze, jer mi nećemo dopustiti da se prestiž naše vlasti koleba kolebanjem cijena naših dragocijenosti koje ćemo mi objaviti zakonom u iznosu potpune njihove vrijednosti bez mogućnosti njihova spuštanja ili podizanja. (Podizanje daje povod spuštanju, odakle smo mi počeli u odnosu prema gojskim vrijednostima).
Mi ćemo zamijeniti berze grandioznim državnim kreditnim ustanovama čiji će se zadatak sastojati u taksiranju industrijskih vrijednosti saobrazno vladinim kombinacijama. Te ustanove će biti u stanju da izbace na pijacu po pet stotina miliona industrijskih hartija za jedan dan, ili da ih isto toliko kupe. Na taj način će se sva industrijska preduzeća postati zavisna od nas. Možete zamisliti kakvu ćemo moć pribaviti sebi pomoću toga.
Unutrašnji zajmovi. Pasiva i porezi. Konverzije. Bankrotstvo. Štedionice i renta. Uništenje fondovnih berza. Taksiranje industrijskih vrijednosti.
Svemu onome što sam vam na prošlom našem skupu naložio dodaću još iscrpno objašnjenje unutrašnjih zajmova. O spoljašnjim pak neću vam više govoriti, jer oni su nas hranili nacionalnim novcima Goja; za našu pak državu neće biti stranaca, to jest bilo čega spoljašnjeg.
Mi smo se koristili podmitljivošću administratora i nemarnošću vladara pozajmljujući gojskim vladama sasvim nepotrebne pare, te smo na taj način dobijali dvostruke, trostruke i veće sume. Ko bi to mogao činiti u odnosu prema nama?... Stoga ću vam izložiti detalje samo unutrašnjih zajmova.
Objavljujući zaključenje takvoga zajma države otvaraju upis na svoje mjenice, to jest na procentne hartije.
Da bi one bile pristupačne svakome određuje im se vrijednost od sto do hiljade, a pri tom se čini popust prvim upisnicima.
Drugog dana podiže im se vještački cijena, tobože zato što su svi nagrnuli da ih kupiju. Kroz nekoliko dana kase takve bivaju prepune i ne znaju kud će s parama (zašto su ih onda uzimali?). Upis kobajagi premaša mnogo puta emisiju zajma: u tome je efekat - vidite li koliko je povjerenja prema vladinim mjenicama.
Ali, kad je komedija odigrana, onda se pojavljuje stvarnost pasive i uz to vrlo teške. Za isplatu procenata mora se pribjegavati novim zajmovima koji ne apsorbuju, već samo povećavaju glavni dug. Kad je kredit iscrpljen pribjegava se novim porezima da bi se pokrio ne zajam, nego samo procenti na njega.
Ti su prirezi pasivnost nelikvidnosti koja se upotrebljava za pokriće nelikvidnosti...
Zatim nastaje vrijeme konverzije, ali one samo smanjuju plaćanje procenta, a ne pokrivaju dugove; sem toga, one ne mogu biti izvršene bez pristanka zajmodavca: prilikom objave konverzije predlaže se vraćanje novca onima koji ne pristanu da konvertuju svoje hartije. Kada bi svi izjavili da ne pristaju i potražili svoj novac natrag, vlade bi bile uhvaćene na svoju sopstvenu udicu, jer ne bi bile u stanju da isplate ponuđeni novac.
Srećom, podanici gojskih država i njihovih vlada, ne razumijevajući se u finasiskim poslovima, uvijek su pretpostavljali gubitak na kursu i smanjenje procenta riziku novih ulaganja novca, čime su pružali mogućnost ovim vladama da više puta zbace sa sebe nelikvidnost od nekoliko miliona.
Sada, kod spoljašnjih zajmova Goje ne mogu da prave takve smicalice, jer znaju da ćemo mi potražiti sav novac natrag.
Na taj način priznato bankrotstvo najbolje će dokazati zemljama odsustvo veze između interesa naroda i njihovih vlada.
Skrećem vašu potpunu pažnju na ovu okolnost i na sljedeću: sada su svi unutrašnji zajmovi konsolidovani takozvanim letećim dugovima, to jest takvim čiji su rokovi plaćanja manje ili više kratkoročni. Te dugove sačinjavaju pare uložene u štedionice i rezervne kase. Nalazeći se dugo vrijeme na raspoloženju vladinom ti se fondovi iskorišćavaju za isplate procenata na inostrane zajmove, a umjesto njih se polažu na istu sumu ulozi rente.
Dakle ovi posljednji pokrivaju i zapušavaju sve rupe i pukotine na gojskim državnim kasama.
Kada se mi popnemo na prijesto svijeta, sva slična finansijska vijuganja, kao neodgovarajuća našim intresima, biće nepovratno uništena, kao što će biti uništene i sve fondovne berze, jer mi nećemo dopustiti da se prestiž naše vlasti koleba kolebanjem cijena naših dragocijenosti koje ćemo mi objaviti zakonom u iznosu potpune njihove vrijednosti bez mogućnosti njihova spuštanja ili podizanja. (Podizanje daje povod spuštanju, odakle smo mi počeli u odnosu prema gojskim vrijednostima).
Mi ćemo zamijeniti berze grandioznim državnim kreditnim ustanovama čiji će se zadatak sastojati u taksiranju industrijskih vrijednosti saobrazno vladinim kombinacijama. Te ustanove će biti u stanju da izbace na pijacu po pet stotina miliona industrijskih hartija za jedan dan, ili da ih isto toliko kupe. Na taj način će se sva industrijska preduzeća postati zavisna od nas. Možete zamisliti kakvu ćemo moć pribaviti sebi pomoću toga.
: