Protest

Otvorila sam oci sa krikom u beznadno sivo jutro koje se spustilo nad mojom glavom I cvrsto mi stezalo kapke koje su se rosile I znojile dok se bezlicna tecnost slivala niz obraze I lice bolno pekuci moju kozu.Bio je to protest,bucni I svirepi protest,protiv ljudi,protiv stvari.Dosla sam do dna ,provalija koja je pod amnom vesto se siri,otvara se sve dublji I ne premostiviji jaz,stojim na klancu izmedju bola,patnje I mastanja I kao akrobata izvodim tacke u zraku zagusljivom I trulom ,moja se publika podrugljivo smeje.
Nema aplauza I odusevljenja,moja se dela pripisuju drugima.Pad je neizbezan,ta neminovnost gusi,jos trazim slamku spasa.Bog lagano okrece glavu u stranu,ne zeli da vidi, a zar ima sta?Pogresni ljudi I pogresni trenutci,sve me je pravo mimoislo,tuga,bol jad,bes,pratici su moji godinama I kad svi odu iz mog zivota ostce mi oni verni.Godina za godinom odnosi sve ,ljude,predmete,bica,godine mi nista donele nisu,samo su uzimale ono sto sam mukotrpno stekla.




19.01.2001god.
 
Mogao bih da smislim komentar, al ne zelim da pokvarim nesto. :)
Tuzna pesmica.. Tugu treba pustiti u srcu na kratko, da je srce iskusi
i kasnije da se raduje u sreci, jer da uporedi kakva je tuga bedna u odnosu na srecu.
 

Back
Top