Prosjak

Otvori mi srce svoje,
I mene ubogog prosjaka
Pusti da zaspim u senci
Smaragda očiju tvojih –
I sanjam.

Zeznuto. Inace je poezija zeznuta stvar :). Negde sam na mislima procitala misao, ja je po secanju pisem: Ljubav je stvar emocija a ne volje! Ne mozemo voleti zato sta hocemo. Pokusavati ljubiti iz moranja je cista glupost.
E sad, kada trazis nekom da ti otvori srce :) sta je to? U otvaranju srca se ne pita ni onaj cije je srce :lol:, i ako cemo o srcu, tu nema prosjaka ni bogatih. Onaj sto ga ima, on se sa njim ne pita; a opet, onaj ko se pita taj ga valjda gubi, e sad sam izgubila nit
Znaci sa te strane, nekako, sta joj trazis? nesto sto ti sama ne moze dati, ili nesto sto si vec dobio? Ako si to vec dobio, pa si uctiv prilikom nocenja, onda je na neki nacin hladno; jer ona se stvarno nije litala ako ti je otvorila srce, a ti zadrzavas trezvenu poziciju onog ko smatra da se srcem vlada.

A opet, moze se posmatrati samo kao jedna prenesena slika. Kao da ono sto je vec tu, ako vec u senci njenih ociju sanjas, zelis da i mi znamo za to, pa nam ovako nevesto pricas o tom.
 

Back
Top