- Poruka
- 26.562
Slušajući dve različite životne priče, u oba slučaja su žene u pitanju, potvrdila sam da za svako razdoblje života postoji vreme, od detinjstva do sazrevanja. Preskočimo li jednu nekako se zakočimo u vremenu. U ovom slučaju je to propuštena mladost razdoblja od otprilike 10 godina, 14-24, 15-25, 18-28... nije precizno ali otprilike taj period našeg života, od nekog kraja srednje škole.
Da li smo taj period sazrevanja, druženja, izlazaka, ludovanja, sedenja na klupicama ili odlaska na svirke, kampovanja, letovanja, zimovanja, prve ljubavi, razočarenja, seksa, ljubavi, seksa, ljubavi... šta god... preskočili i taj period života zamenili sa ranim brakom, knjigom, samovanjem... ili nečim drugim, kada dođemo u neke zrele godine i sve ostvarimo, pokušavamo nekako tu mladost da povratimo ali avaj... ma koliko se trudili, možda i uspemo ali nikada, barem tako ja mislim, taj propušteni deo ne možemo vratiti.
Da li ćeš u tridesetim, četrdesetim, pedesetim... krenuti da luduješ, izlaziš, skupljaš frajere gde god stigneš... nema šanse. I ako to radiš sledećih 20 godina tih 10 propuštenih se ne može vratiti.
Kao što jedna od protagonista ove priče kaže: "Ludovaću do sedamdesete i onda ću da se smirim" ali da li?
Ne znam kako je u muškom svetu, vašu stranu priče nisam čula ali žene su nekako - nezasite kada hvataju propuštene prilike. Možda i grešim?
Da li smo taj period sazrevanja, druženja, izlazaka, ludovanja, sedenja na klupicama ili odlaska na svirke, kampovanja, letovanja, zimovanja, prve ljubavi, razočarenja, seksa, ljubavi, seksa, ljubavi... šta god... preskočili i taj period života zamenili sa ranim brakom, knjigom, samovanjem... ili nečim drugim, kada dođemo u neke zrele godine i sve ostvarimo, pokušavamo nekako tu mladost da povratimo ali avaj... ma koliko se trudili, možda i uspemo ali nikada, barem tako ja mislim, taj propušteni deo ne možemo vratiti.
Da li ćeš u tridesetim, četrdesetim, pedesetim... krenuti da luduješ, izlaziš, skupljaš frajere gde god stigneš... nema šanse. I ako to radiš sledećih 20 godina tih 10 propuštenih se ne može vratiti.
Kao što jedna od protagonista ove priče kaže: "Ludovaću do sedamdesete i onda ću da se smirim" ali da li?
Ne znam kako je u muškom svetu, vašu stranu priče nisam čula ali žene su nekako - nezasite kada hvataju propuštene prilike. Možda i grešim?