Vreme je niz promena neophodnih za razvoj svesti/smisla/života. Promene se manifestuju kao sadašnje, prošlo i buduće. Medjutim, sadašnjost se veštim izlaganjem mistifikovala i izdvojila iz vremena i fizičkih zakonitosti iako je normala fizička pojava.
Ranije sam to objasnila primerom putovanja od tačke A (rodjenje) do tačke B (smrt). Kada se putuje od tačke A do tačke B uvek postoji aktivni moment putovanja (sadašnost) kao i predjeni put (prošlost) i put koji se treba preći (budućnost) dok se ne stigne do tačke B. Sva ta dešavanja su vremenske promene koje čine proces kretanja ili putovanje.
Današnji tempo života je preterano brz. Nagli razvoj tehnologije je udaljio ljude od prirode. Zbog toga je povremena meditacija izuzetno korisna i blagotvorna, a naročito odlazak u prirodu bez tehnoloških rekvizita. Kroz konekciju s prirodom se lakše oslobadja štetnih spoljašnjih uticaja i vraća vlastitoj autentičnosti.
Ali, i nedovoljna aktivnost, isto kao i preterana, može biti štetna za razvojih fizičkih i mentalnih sposobnosti, pa ne treba u ničem preterati.
Do prosvetljenja i osvešćivanja koje će rezultirati funkcionalnijim načinom života, boljim karakterom, rešavanjem problema i srećnijom egzistencijom se ne može doći samo kroz pasivno upuštanje u sadašnji trenutak. Za to je potrebno i mišljenje. S tim da se zna napraviti razlika izmedju funkcionalnog i disfunkcionalnog.
Da bi se koristio i razvijao puni potencijal neophodna je refleksija i introspekcija, odgovornost, organizacija i zalaganje. I pored toga što je život nepredvidljiv i ne dodje uvek do ispunjenja planova, bolje je imati neki plan i organizaciju nego potpunu neorganizovanost, besciljnost i inertnost.
Bez cilja nema svrhe, entuzijazma, nade i radosnog iščekivanja budućnosti, a time ni potpunog uživanja u životu. Naravno, drugačije situacije/promene zahtevaju i drugačije prilagodjavanje, pa treba biti fleksibilan i imati meru kojom balansiramo pasivnost i aktivnost.
-------------
Sadašnjost je žarište života/vremena/promena tokom fizičkog i psihičkog razvoja. Shodno tome imamo je od rodjenja do smrti. Za nju je karakteristična stalna aktivnost, dinamičnost i promenljivost. Ali, pored nje smo, s razlogom, svesni prošlosti i budućnosti. Prošlost je realizovana, završena promenena i kao takva je pasivni, statični i solidni oslonac koji nam pomaže da u trenutnim dešavanjima sagledamo potencijal buduće promene.
Drugim rečima, sadašnjost je aktivno središte koje spaja prošli moment s budućim. Dok novi nastaje stari prelazi u prošlost; u postojani, nepromenljivi trag vremena. Pretvara se u kolekciju sećanja i iskustava na osnovu kojih predočavamo buduće promene.
Sadašnje, prošlo i buduće su sastavni elementi istog procesa osvešćivanja, pa su podjednako važni. Ne mogu se odvojiti, a da ne dodje do umne degradacije i gubitka smisla. Dokaz su ljudi koji su izgubili pamćenje i vezu s prošlošću. Oni nemaju punu svesnost/razumevanje sadašnjosti i budućnosti. Za to je potrebno integrisanje ili sjedinjavanje svih vremenskih promena, a ne njihovo razdvajanje.
Ranije sam to objasnila primerom putovanja od tačke A (rodjenje) do tačke B (smrt). Kada se putuje od tačke A do tačke B uvek postoji aktivni moment putovanja (sadašnost) kao i predjeni put (prošlost) i put koji se treba preći (budućnost) dok se ne stigne do tačke B. Sva ta dešavanja su vremenske promene koje čine proces kretanja ili putovanje.
Današnji tempo života je preterano brz. Nagli razvoj tehnologije je udaljio ljude od prirode. Zbog toga je povremena meditacija izuzetno korisna i blagotvorna, a naročito odlazak u prirodu bez tehnoloških rekvizita. Kroz konekciju s prirodom se lakše oslobadja štetnih spoljašnjih uticaja i vraća vlastitoj autentičnosti.
Ali, i nedovoljna aktivnost, isto kao i preterana, može biti štetna za razvojih fizičkih i mentalnih sposobnosti, pa ne treba u ničem preterati.
Do prosvetljenja i osvešćivanja koje će rezultirati funkcionalnijim načinom života, boljim karakterom, rešavanjem problema i srećnijom egzistencijom se ne može doći samo kroz pasivno upuštanje u sadašnji trenutak. Za to je potrebno i mišljenje. S tim da se zna napraviti razlika izmedju funkcionalnog i disfunkcionalnog.
Da bi se koristio i razvijao puni potencijal neophodna je refleksija i introspekcija, odgovornost, organizacija i zalaganje. I pored toga što je život nepredvidljiv i ne dodje uvek do ispunjenja planova, bolje je imati neki plan i organizaciju nego potpunu neorganizovanost, besciljnost i inertnost.
Bez cilja nema svrhe, entuzijazma, nade i radosnog iščekivanja budućnosti, a time ni potpunog uživanja u životu. Naravno, drugačije situacije/promene zahtevaju i drugačije prilagodjavanje, pa treba biti fleksibilan i imati meru kojom balansiramo pasivnost i aktivnost.
-------------
Sadašnjost je žarište života/vremena/promena tokom fizičkog i psihičkog razvoja. Shodno tome imamo je od rodjenja do smrti. Za nju je karakteristična stalna aktivnost, dinamičnost i promenljivost. Ali, pored nje smo, s razlogom, svesni prošlosti i budućnosti. Prošlost je realizovana, završena promenena i kao takva je pasivni, statični i solidni oslonac koji nam pomaže da u trenutnim dešavanjima sagledamo potencijal buduće promene.
Drugim rečima, sadašnjost je aktivno središte koje spaja prošli moment s budućim. Dok novi nastaje stari prelazi u prošlost; u postojani, nepromenljivi trag vremena. Pretvara se u kolekciju sećanja i iskustava na osnovu kojih predočavamo buduće promene.
Sadašnje, prošlo i buduće su sastavni elementi istog procesa osvešćivanja, pa su podjednako važni. Ne mogu se odvojiti, a da ne dodje do umne degradacije i gubitka smisla. Dokaz su ljudi koji su izgubili pamćenje i vezu s prošlošću. Oni nemaju punu svesnost/razumevanje sadašnjosti i budućnosti. Za to je potrebno integrisanje ili sjedinjavanje svih vremenskih promena, a ne njihovo razdvajanje.