Prolaznost

Čim se vataš za Andrića, godine te gaze.
ja sam andrica citala sam 18:)
sada..jok.
tema
sve ce proci. najbolja i najgora vest ikada.
ponekad zivot ima toliku tezinu i gustinu da bih tacno odahnula da vec jednom prodje
ponekad ima takvu lepotu da me opija, i dalje..
kako god, ne plasim se nikad.
 
Gledam danas u Blicu izasao video snimak Beograda iz 1961. Gledam snimak, sve je skoro pa isto, ljudi idu na posao, prodaju na ulici, automobili, setaju sa decom.

Onda pomislim na to sta li su moji baba i deda tada radili. Vidis sve one ljude, mnogi sa snimka nisu vise zivi, proslo je vise od 50 godina. Tada su neki drugi ljudi palili i zarili, bili bitni, da bi za par godina ili u najboljem slucaju par decenija postali nebitni. Cesto na poslu, naidjem na neka dokumenta potpisana od strane bivsih direktora, pa se setim kako su i oni harali, koliko su se ljudi plasili, zazirali, a sada ih se vise niko ni ne seca. Da prodju istim stepenicama kojima su po 30 godina setali, bili bi kao duhovi.

Sve tece, sve se menja. Ljudi stare, umiru, dolaze uvek neki novi mladi. Sad si gore, sutra si dole.

Kako se vi nosite sa starenjem? Saznanjem o prolaznosti? Odakle crpite energiju i u cemu vidite smisao.
Da mogu starim znao bih,,, :)
 
Poslednja izmena:
Gledam danas u Blicu izasao video snimak Beograda iz 1961. Gledam snimak, sve je skoro pa isto, ljudi idu na posao, prodaju na ulici, automobili, setaju sa decom.

Onda pomislim na to sta li su moji baba i deda tada radili. Vidis sve one ljude, mnogi sa snimka nisu vise zivi, proslo je vise od 50 godina. Tada su neki drugi ljudi palili i zarili, bili bitni, da bi za par godina ili u najboljem slucaju par decenija postali nebitni. Cesto na poslu, naidjem na neka dokumenta potpisana od strane bivsih direktora, pa se setim kako su i oni harali, koliko su se ljudi plasili, zazirali, a sada ih se vise niko ni ne seca. Da prodju istim stepenicama kojima su po 30 godina setali, bili bi kao duhovi.

Sve tece, sve se menja. Ljudi stare, umiru, dolaze uvek neki novi mladi. Sad si gore, sutra si dole.

Kako se vi nosite sa starenjem? Saznanjem o prolaznosti? Odakle crpite energiju i u cemu vidite smisao
.

U lepoti onoga sto je proslo i onoga sto jos uvek jeste iako je sve manje, u standardnim vrednostima koje ce vaziti za sve generacije.
 
Danas je 06.02.2015.Godine.Odgledao sam snimak.Verovatno su svi ti ljudi danas mrtvi.Ne postoje vise,i nikad vise nece postojati.Prolaze na tom snimku gomila snova,srece,tuge,ravnodusnosti,brige...Sto je samo jos jedan dokaz da mi sada,koji smo trenutno na planeti trebamo svaki,bukvalno svaki dan da uzivamo u zivotu.Uzivanje u zivotu je stvar odluke.Ako odlucis da budes srecan,bices.Svako od nas u ovom trenutku ima bar jedan dobar razlog da bude srecan,samo ga se treba setiti.Ebes probleme,jednostavno ih preskocis,ko te nervira oprostis,ne dozvolis da ti ista kvari ovaj dan.Ovaj 06.02.2015. se nikad vise nece vratiti,zato cu ja danas da uradim bar jednu dobru stvar,da mi ne propadne.
Sto se tice onog danas si gore,sutra dole,ako se time podrazumeva funkcija,kad bih se vratio da budem dole,pozitivni mentalni sklop koji imam me opet ne bi napustio.Nekad je bolje dole nego gore.Zavisi kako posmatras,ko ga hebe gde si,bitno je kako si :) ))
Bravo za temu.:cmok:
Pazi, ovo nije pravi univerzum, već samo igra. Onaj ko premine ovde, ostaje živ i dalje. Naime, njegova svest nije generisana uz pomoć mozga.
 
Gledam danas u Blicu izasao video snimak Beograda iz 1961. Gledam snimak, sve je skoro pa isto, ljudi idu na posao, prodaju na ulici, automobili, setaju sa decom.

Onda pomislim na to sta li su moji baba i deda tada radili. Vidis sve one ljude, mnogi sa snimka nisu vise zivi, proslo je vise od 50 godina. Tada su neki drugi ljudi palili i zarili, bili bitni, da bi za par godina ili u najboljem slucaju par decenija postali nebitni. Cesto na poslu, naidjem na neka dokumenta potpisana od strane bivsih direktora, pa se setim kako su i oni harali, koliko su se ljudi plasili, zazirali, a sada ih se vise niko ni ne seca. Da prodju istim stepenicama kojima su po 30 godina setali, bili bi kao duhovi.

Sve tece, sve se menja. Ljudi stare, umiru, dolaze uvek neki novi mladi. Sad si gore, sutra si dole.

Kako se vi nosite sa starenjem? Saznanjem o prolaznosti? Odakle crpite energiju i u cemu vidite smisao.

Sve cesce razmisljam o tome...i nekako postanem depresivan.
 
Nalazim smisao u ljubavi i svojoj porodici i psima. Sve sto radim zbog njih i za njih ima smisao. Boze zdravlja, doci ce jednog dana unucici, unapredjenja, sve u svoje vreme.
 

Back
Top