Interesantna tema... zaista jako interesantna
Da li verujem ili ne?E, pa to je jedna od onih tema gde jednostavno nemam odgovor i zazirem, ne bih baš "čačkala mečku" ako ne moram. Nemam odgovor, ali imam priču. Davno sam je čula od majke jednog mog druga, inače ozbiljne žene. Tj. cela porodica je pričala istu priču, a ta je žena prenela meni.
Davno sam je čula, pa nisam baš zapamtila svaki detalj, a ne bih da filujem priču i dodajem proizvoljno, pa ću ispričati ono čega se iz priče sećam. Neko je dete, da li im beše rod, ili ne, rodjeno slepo. Lekari, ispitivanja, ustanovi se i dileme nema - dete nema medicinski razlog da ne vidi, oni smatraju da dete treba da vidi. A dete ne vidi. Godine lečenja, dijagnostikovanja i uvek isti odgovor - trebalo bi da dete vidi.
Kada je dete već bilo uzrasta nekih 7-8 godina, možda i godinu dve mladje ( ne sećam se ), krenu po nekim vračarama, pa nekima što tope olovo... pa ove, pa one... i ništa. Stignu, na kraju, a trebalo je na početku, možda bi bolje bilo, do Fruške Gore. Ima tamo dosta manastira, ne bih baš navela koji je, mada znam. Nadju monaha iz datog manastira, kog im je neko preporučio. Monah ih primi, sasluša, obeća da će da se moli za dete i šta se sve već izdogovaraju i monah im kaže kada ponovo da dodju. Dodjoše ponovo i monah im ispriča priču ( odakle im i kako - sam Bog zna, ali oni su je posle 100% potvrdili!!! ) Da je neki muški predak tog deteta bio oženjen i da je dobio dete. Medjutim, bio je slabog zdravlja i ubrzo po rodjenju deteta je i umro. Nakon njegove smrti, njegovi brat i majka, ne znam sada zašto, izbace snaju i unuče iz kuće, u sred zime. Očajna majka stane da kune i proklinje potomke do n-tog kolena, i da u tom i tom kolenu muško dete bude slepo, ako njeno dete umre. I njeno dete umre. Ubrzo i ona, za detetom, kažu da je legla u sneg i nije htela da se mrdne od dečjeg tela i tu je i umrla.
Kopajući po porodičnom stablu, nalazeći rodjake po raznim bočnim linijama, ljudi su tu priču potvrdili. Tako se desilo! A odakle monahu to - niko pojma nema. Uglavnom, on je ostao da moli za dete, da pokuša da skine to prokletstvo, ali dok sam ja bila u kontaktu sa tim ljudima, do pre godinu, godinu i po, to dete još nije progledalo.
Istina ili izmišljotina, ja ispričah onako kako sam čula. I dalje ne znam da li verujem, ne samo u priču, već u kletve uopšteno, ali svakako nisam rada ismevati se i igrati sa tim.