Mušterije bi vremenom otkrile da eliksir ne radi,bile bi tužne,ljute,razočarane,ali bi se opet vraćale u radnju,po novu bočicu. Jer majstor je umeo tako lepo i ubedljivo da prodaje svoju robu.
Vremenom su mušterije shvatale da su davale novac i nadu u nešto čega zapravo nema,pa su počele međusobno da razmenjuju svoja iskustva i shvataju da su prevarene. Loš glas se pronosio o radnji i velikom trgovcu. Mušterije su sve ređe dolazile. Ponekad bi još uspeo da ubedi neku novu,mladu i naivnu,mušteriju da joj prodaje poseban eliksir,ali bi i ona vremenom shvatila.
I tako,jednog dana,majstor je shvatio da je vreme da zamandali dućan. Ostao je sam. Od prodavanja magle na kraju je dobio samo kajanje,prazan džep i praznu ljušturu svog ega.